Majka Lori Duron, spisateljica je bloga Raising My Rainbow, na kojemu piše o odgajanju djeteta koje je svjesno svoje homoseksualnosti, ali se još uvijek otkriva na tom polju. Na njemu je podijelila i bolnu priču kada je njezinog sina odbacila najbolja prijateljica nakon što joj je otkrio da je gay.
C. J. ležao je u mom naručju cijelu noć. Plakao je dok nije pao u nemirni san, a onda je ritmički plakao. Ako bih se odmaknula, on se pomaknuo prema meni tako da nam se obrazi dodiruju.
Nije spavao sa mnom u krevetu otkad je navršio šest mjeseci. Lani je 1. veljače navršio 11 godina. Tjedan dana prije, Allie, njegova ‘najbolji prijateljica iz škole’, slomila mu je srce.
– Moja se obitelj ne druži s gejevima, tako da se više neću družiti s tobom – rekla mu je dok su zajedno šetali školom.
C. J. nije ništa odgovorio. Bio je u šoku i zbunjen. Osjećao je kao da će mu puknuti srce i ostao je bez riječi.
Allieinu obitelj poznajemo već devet godina, na način na koji poznajete obitelj kad zajedno odgajate djecu u istom predgrađu. C.J. je pola života išao u školu s Allie. Oduvijek je znala da je on kreativan dječak koji voli stvari za curice.
Ispada da, iako su Allie i njezina obitelj bili u redu s tim, nisu mogli podnijeti činjenicu da je on gej.
– Kako je bilo u školi? – pitala sam C. J.-a kad je to popodne ušao u auto.
– Dobro – rekao je. Mogla sam zaključiti da ništa u njegovom svijetu tada nije bilo u redu.
Nekoliko smo se minuta vozili u tišini dok bol nije sama izašla iz njega. Bilo je to previše za mene.
– Upravo je to rekla. Rekla je da se njezina obitelj ne druži s gejevima, pa se ne može družiti sa mnom. Kaže da sam jedini gej kojeg poznaje i da se ne želi sa mnom družiti. Kaže da će sada svi naši prijatelji biti njezini prijatelji jer je popularnija od mene – promucao je dok je glavu držao u rukama.
Iz njegovih malih prstiju, koji su bili prljavi od igranja rukometa, kapale su suze.
https://www.instagram.com/p/B6gorKnBCxc/?utm_source=ig_embed
Trenutno C. J. ne govori puno o svojoj seksualnoj orijentaciji. On još nije romantično ili seksualno biće; on je 11-godišnji dječak s puno vremena da shvati tko ga privlači. Kad govori o tome, ponekad kaže da je gej. Ponekad kaže da je pola gej i pola biseksualac. Ponekad kaže: To sam samo ja’.
Bez obzira na njegovu buduću seksualnost, tog dana, homofobija ga je bacila u očaj.
C.J. je naučio živjeti život ignorirajući poglede i neugodne komentare drugih ljudi. Može s lakoćom ignorirati invazivna pitanja i kritizirati druge iz razreda. Ali suočiti se s odbacivanjem od strane jedne od najvažnijih osoba u svom životu, nešto s čime se nikada nije trebao suočiti. Srce mu je napuklo i možda nikad neće potpuno zacijeliti.
Usredotočila sam se na vožnju, iako je to bilo posljednje što sam htjela. Htjela sam se prebaciti na stražnje sjedalo, maziti i tješiti. Kad smo stigli kući, Matt, moj suprug, radio je u garaži pa sam mu odmah rekla da nešto nije u redu.
C. J. je bio u suzama i imao mnoga pitanja na koje se ne može odgovoriti:
– Jesu li Allieni roditelji homofobi? Mrze li homoseksualce? Mrze li mene? Ako se ljudi druže sa mnom, mogu li oni i dalje biti popularni? S kim ću sjediti na ručku? S kime ću se igrati na odmoru? Zašto ljudi mrze nekoga zbog nečega što ne mogu promijeniti?
Skoro sam se srušila. Htjela sam poslati Allienoj mami nekoliko poruka i ukazati na Alliene propuste. Htjela sam vratiti poklon za rođendan koji mu je dala s osmijehom nekoliko dana ranije. Htjela sam izbrisati sva sjećanja sa zajedničkih igranja koje imaju i stvari koje su zajedno izradili. Htjela sam izbrisati fotografije koje su snimili s Djedom Božićnjakom.
Znao sam da ne razmišljam racionalno, nego srcem. Sjetila sam se stvari koje učimo oba naša sina: Ne možemo dopustiti mržnji da nas preuzme. Ali, to je lakše reći nego učiniti.
https://www.instagram.com/p/B4jMg6iB6SM/?utm_source=ig_embed
C. J. ne osjeća sram zbog toga što voli šminku ili misli da su dječaci simpatični. Allie je to vidjela te školske godine. Prije nekoliko mjeseci bila je prva osoba izvan naše obitelji kojoj je C. J. rekao da je možda gej. Bilo joj je malo neugodno, ali njihovo se prijateljstvo nastavilo. Nakon što je izašao film ‘Wonder’, otkrili su da se njoj, ali i njemu, sviđa glavna zvijezda u filmu. Allie je prvo mislila da je to čudno, ali istovremeno i potpuno razumljivo jer je taj dječak bio sladak.
Pretpostavljam da je malo stvari ukazivalo na to da je moj sin gej, prije nego što se sve dogodilo. Allie je upala u probleme kad su je roditelji uhvatili kako čita moj blog o odgajanju na svom iPadu. Danima kasnije, bila je na C.J.-evom rođendanu na kojem je bilo još gejeva. Za vrijeme zabave, C.J. joj je nasumično rekao da jedva čeka Gay Pride i da bi i ona trebala ići s njim.
Ili je Allie odlučila da joj je previše neugodno zbog C.J.-evog identiteta da bi se nastavila družiti s njim. Ili su njeni roditelji donijeli odluku umjesto nje, jer je drugi dan, njihovo prijateljstvo bilo gotovo, a fizička i emocionalna bol C.J.-a tek je počela.
Popeo se u moje krilo poput malog djeteta. Držala sam ga i ljuljala dok sam razmišljala – ovo je napravila mržnja. Nisam znala što učiniti kako bi ublažila bol.
Sjeli smo, plakali skoro sat vremena i izgovorili tek nekoliko riječi.
– Znam – šapnuo je.
– Kada bih znala kako umanjiti bol, odmah bih to napravila – rekla sam.
– Znam. Ali ne možeš uzeti moju homoseksualnost – rekao je.
Voljela bih da su Allie i njeni roditelji mogli to vidjeti. Bi li ih to potaknulo da razmotre svoje fobije? Bi li se predomislili? Da li bi vidjeli da je moj dječak nježne duše sjajna osoba koju bi htjeli imati u svom životu? Da li bi vidjeli da ja učim svoje dijete da voli dok oni uče svoje mrziti?
C. J.- eva je bol dolazila u valovima, kao što to obično biva. Zaboravio bi na trenutak. Bio bi sretan na minutu. Tada bi se sjetio. Emocije bi ga slomile.
C. J. je ponekad bio neumoljiv. Gledala sam ga kako drhti na kauču i trudi se uhvatiti dah između jecaja. To je jedan od razloga zašto LGBT djeca potonu u depresiju, okreću se drogama, odustaju od škole i budu u nesigurnim seksualnim situacijama. Zbog toga neke majke s djecom poput moje, jednog dana ostanu same, praznih ruku.
Brinem se da C. J. ne može godinama podnijeti tu vrstu boli i odbacivanja. Ne može imati ovakve noći još sedam godina koliko ide u školu u kojoj će ga mrziti zbog onoga koga voli i što nosi.
Stavili smo ga u kadu i rekli mu da će ga to smiriti. Matt je legao na pod pored kade kako bi C.J. osjetio njegovu prisutnost i zaštitu. Matt je obrisao svoje tihe suze kad C. J. nije gledao.
– Nećeš biti sam, prijatelju. I dalje ćeš imati ljude oko sebe – rekao je Matt prije nego je nabrojio sve C.J-eve prijatelje, isključujući Allie.
Matt i ja nismo smatrali da Allie može uvjeriti sve C.J-eve prijatelje da mu okrenu leđa. Do sada su sve njegove ženske prijateljice bile odane i štitile ga. Ali ona je usadila sjeme straha u naša srca kakvo nikad prije nismo osjetili. Ako bi Allie, koja je nekada bila jedna od najvjernijih C.J.-evih prijateljica, mogla preko noći promijeniti svoje mišljenje o njemu, možda će tako biti i s ostalima.
Odjednom sam se zatekla kako zamišljam da Allie i njezini roditelji pišu mailove, poruke na Facebooku, Tweetove i kontaktiraju svaku obitelj iz škole kako bi ih okrenuli protiv našeg sina jer će on jednoga dana možda voljeti dječaka. Mržnja se brzo širi u maloj sredini.
Ipak, umjesto da se bavimo najgorim scenarijima, Matt i ja odlučili smo pokušati iskoristiti to iskustvo i izvući iz njega poruku. Podsjetili smo C. J.-a da prema drugima postupa onako kako želi da se drugi odnose prema njemu.
C. J. nas je pitao možemo li se samo odmarati i sutra se probuditi. Pristala sam bez oklijevanja.
Prije spavanja, rekao je da će sutrašnji dan biti prvi bez prijatelja u školi, da će sjediti sam za ručkom i sam se igrati na odmoru. Zamišljao je da će ostatak života provoditi sam i da će ga svi mrziti jer se Allieina obitelj ne druži s gejevima. Zaključio je da ako se Allie neće htjeti družiti s njim, da će se i svi ostali tako ponašati.
– Neće te uvijek boljeti i biti tako. Ići će na bolje. Znam da je u to trenutno teško vjerovati, ali obećavam – rekla sam C.J.-u u krevetu.
– Imaš puno prijatelja. Sjajan si i ako ljudi to ne vide, oni su ti koji imaju problem, a ne ti. Djeca bi se trebala boriti da zasluže jedinstvenog prijatelja poput tebe – dodala sam.
Sljedećeg jutra polako sam vozila C. J.-a u školu, bez žurbe. Htjela sam da što kasnije napusti sigurnost mog automobila.
– Volim te. Ugodan dan – rekla sam mu, kao i svako jutro.
Gledala sam ga kako odlazi spuštene glave. Osjećala sam se kao da mi se srce slama.
Vozila sam suznih očiju na posao misleći na roditelje koji su ovo već prošli i na one koji će to osjetiti nakon mene. Pomislila sam na LGBT zajednicu i mlade ljude koji mijenjaju spol, koji imaju ili će doživjeti C.J.-evu bol i odbacivanje bez podrške kod kuće.
Kada sam stigla na posao, pogledala sam se u retrovizor i obrisala oči. Duboko sam udahnula i ušla u svoj ured, spremna započeti odbrojavanje do trenutka kada ću čuti kako je prošao dan C. J.-a u školi.
Izvor: 24sata.hr
