Zanimljivosti i zabava

“Gledali su vam žene, djecu – znaju što doma radite”




Amerikanac Edward Snowden napisao je memoare. Krije se u Moskvi otkako je pobjegao iz SAD-a. Posljednjih dana dao je, nakon dugo vremena, nekoliko intervjua najvećim svjetskim novinama jer mu upravo iz tiska izlazi knjiga koju je nazvao ‘Permanent Record’.

Guardianu je ispričao kako danas živi u glavnom ruskom gradu, kamo je došao prije šest godina, te boji li se još uvijek da će ga pronaći i ubiti američke tajne službe ili je počeo živjeti normalnim životom iako živi na tajnoj adresi. 

Edward Joseph Snowden je uzdrmao svijet 2013. godine. Nakon što je radio za DELL, angažirali su ga kao honorarca u CIA-i a onda je dobio uvid u strogo čuvane dokumente Nacionalne sigurnosne agencije.

Možda će Vas zanimati i:

Radio je na prisluškivanju i uhođenju građana preko kompjutorskih ekrana i telefona. Imao je pristup svim mailovima, SMS-porukama, chatovima...I shvatio da se najgrublje krši privatnost ljudi, što ga je silno razočaralo. Odlučio je da neće biti dio tog sustava.

Središte prisluškivanja u srcu Havaja

Pokušao je najprije na to upozoriti šefove, no nisu na njega obraćali pažnju. A onda je pokupio na tisuće dokumenata i dokaza kako tajne službe nadziru obične građane i zatim dao otkaz Nacionalnoj sigurnosnoj agenciji u uredu na Havajima.

Sjeo je na avion i 20. svibnja 2013. doputovao je u Hong Kong. Desetak dana kasnije novinarima Glennu Greenwaldu, Lauri Poitras i Ewenu MacAskillu otkrio je prvi put klasificirane dokumente koje je donio sa sobom i koji su bili dokaz o nadzoru koji nad građanima obavljaju američke i britanske špijunske agencije. Priče i dokumentiuskoro su objavljeni u Guardianu i Washington Postu.

Slijedila su otkrića u Der Spiegelu i The New York Timesu, pa je na 30. Snowdenov rođendan, 21. lipnja 2013., američko Ministarstvo pravosuđa podignulo protiv njega optužnicu za špijunažu i krađu vladine imovine.

SAD mu je ukinuo putovnicu i počeo je lov. Snowden je iz Hong Konga odletio za Moskvu i tamo zatražio azil. Znao je da bi, ukoliko ga uhvate i vrate u Ameriku, mogao provesti u zatvoru i nekoliko desetljeća. Više od mjesec dana živio je na aerodromu Šeremetjevo, a onda su mu Rusi odobrili azil i sad ima tamo boravak do 2020. godine. U Moskvi se u međuvremenu oženio i tu će živjeti do daljnjeg.

Kako je rekao novinaru Guardiana, ima osjećaj da je neprijateljstvo prema njemu u SAD-u tijekom godina splasnulo i da su čak i njegovi bivši žestoki kritičari priznali da nakon tih otkrića ‘živimo u boljem, slobodnijem i sigurnijem svijetu’.

‘Nisu imali pojma da ih gledamo’

U memoarima koji su objavljeni ovih dana, Snowden je otkrio i mnogo neugodnih činjenica o samom sebi.

“Najgora stvar je kad sam shvatio koliko sam bio naivan i pun povjerenja i kako me to moglo pretvoriti u alat sustava koji će koristiti moje vještine da bi se napravila globalna šteta. Globalna tehnološka zajednica, čiji sam i ja dio, najduže je bila apolitična. Naša povijest razmišljanja je:”Učinit ćemo svijet boljim.”

A onda je spletom okolnosti shvatio što zapravo radi.

“Morate znati da sam u početku radio za CIA-u i nisam ni znao za masovni nadzor. Tek kad su me vratili u sjedište NSA, odakle sam na kraju dao otkaz, dobio sam zadatak da radim s tim alatom za nadzor. Doša je tip koji me podučavao tom programu ‘Prism’. Ponekad bi se vrtio na stolici i zabavljao se pokazujući mi golotinju kod ciljanih osoba. Kad bi se pojavila na ekranu i gola žena  onog koga bi nadzirali, on bi zadovoljno uzviknuo:'Bonus!’.”

Na pitanje kad je bio prijelomni trenutak kad je shvatio da to više ne može raditi, Snowden kaže da je to počeo shvaćati postepeno.

“Shvatio sam da koristim alate za masovni nadzor. Ali sve je to bilo vrlo apstraktno. I odjednom zapravo vidite osobu koja vas gleda kroz ekran. Ona naravno ne zna da te gleda. Ali shvaćate da, dok ljudi s kompjutorskog ekrana nešto čitaju, mi čitamo njih. Trebala mi je cijela vječnost da razvijem osjećaj skepse i nelagode. Ali jednom kad je počelo, nekako se nastavilo razvijati jer ste sve svjesniji. Sve više uočavate kontradikciju između onog što vam vaši poslodavci govore i onog što zapravo rade.”

Naveo je i nekoliko konkretnih primjera kako je to izgledalo, a izgledalo je kaoOrwellov Veliki Brat.

“Na primjer, pratili bismo računalo u biblioteci i uključili kameru da stvarno promatramo korisnike. I snimili biste ih i onda snimku spremili u datoteku videozapisa u slučaju da kasnije ta osoba postane zanimljiva. Imamo nekoliko takvih slika iz iračkih cybercaféa. Tako sam nekako naišao na snimku jednog momka koji je bio inženjer negdje u jugoistočnoj Aziji i prijavio se za posao na nekom sveučilištu za koje se sumnjalo da je povezano s nuklearnim programom ili cyber-napadom, ne sjećam se više. Uglavnom, uvijek postoji neko opravdanje zašto nekoga treba snimiti. A taj je čovjek imao u tom trenutku u krilu svoje dijete koje je nevino tuklo po tipkovnici”, prisjeća se Snowden.

“Ako padnem kroz prozor, znači da sam gurnut”

Kako kaže, unatoč takvom poslu, nikad nije zbog toga pao u depresiju, niti je imao suicidalnih misli.

“Ne, ovo je vrlo važno reći. Nisam sada, niti sam ikad pomislio na samoubojstvo.Imam filozofski prigovor na ideju samoubojstva i ako mi se dogodi da padnem kroz prozor, možete biti sigurni da sam gurnut.”

Na pitanje novinara ‘Der Spiegela’ zašto baš sad memoari, Snowden odgovara:

“Zato što mislim da je važnije nego ikad objasniti javnosti sustav masovnog nadzora i masovne manipulacije. I ne mogu objasniti kako su nastali ovi sustavi bez objašnjenja moje uloge u njihovoj izgradnji. Zašto nisam objavio prije? Prije četiri godine Barack Obama bio je predsjednik. Prije četiri godine Borisa Johnsona nije bilo, a AfD ( njemačka desničarska populistička stranka Alternativa za Njemačku ) još uvijek je bila neka šala. Ali sada se 2019. više nitko ne smije. Kad gledate svijet, kada gledate rastuću podjelu društva, kada vidite ovaj novi val autokrata koji se nadvija nad mnogim zemljama. Političke i komercijalne klase shvaćaju da mogu koristiti tehnologiju kako bi utjecale na svijet u takvom opsegu kakav ranije nije bio moguć. Vidimo da su naši politički, pravni, socijalni sustavi napadnuti”, kaže Snowden.

“Nadzorne kamere su opasnost”

U memoarima je prvi put detaljno opisao pozadinu cijele afere i onog što ga je dovelo da otkrije detalje o tajnim programima koje su provodile američka NSA i britansko sjedište Government Communicationa Headquarters – vladin središnji ured za komunikacije.

Ovih 18 godina od napada 11. rujna, Snowden opisuje kao “litaniju američkog uništenja samouništenjem, s objavom tajnih politika, tajnih zakona, tajnih sudova i tajnih ratova”.

Snowden je također upozorio: “Najveća opasnost i dalje je pred nama. Profinjena sposobnost umjetne inteligencije, poput prepoznavanja lica i uzoraka. Nadzorna kamera opremljena umjetnom inteligencijom nije samo puka naprava za snimanje, ona bi se mogla pretvoriti u nešto poput automatiziranog policajca.“

Zabrinut je da će se američka i druge vlade uz pomoć velikih internetskih kompanija kretati prema stvaranju trajnih zapisa svih ljudi na zemlji, bilježeći cijeli njihov svakodnevni život.

“Mislim da je jedan od najvećih problema u svijetu špijunaže to što se obavještajni podaci ne odvajaju od prikrivenih akcija, propagande i utjecaja. Trebamo tajne službe, one smanjuju vjerojatnost rata. Problem je kada te službe postanu vlastita institucija koja ne reagira na želje zakonodavaca, kreatora politika i javnosti, već je zapravo oblikuju i usmjeravaju. Uvijek će reći: “Gledajte, ako ne znate ovo ili ono, ljudi će umrijeti’. Ali to gotovo nikada nije istina. Moramo zaustaviti prikupljanje podataka. Ako cijelo vrijeme gledate sve na svijetu kao opasnost, to je zaista problematično, jer to mijenja karakter društva.”

“Vaš mobitel svake minute šalje tisuće informacija”

Na pitanje je li internet podli alat, Snowden kaže da nije, da on funkcionira izvrsno, ali za pogrešne ljude.

“Što danas imamo? Imamo Facebook, Google, velike centre podataka u cijelom svijetu, a ti momci daljinski upravljaju našim računalima. Svoja pitanja šaljete Googleu. Kad tražite pravi put, pitate Google Maps. Google obrađuje zahtjev i vraća vam rezultate. Isto je i s prepoznavanjem glasa, Siri, Alexa i ostalima. Ali danas su telefoni enormno sposobniji nego što su nekad bili. Zahtjevi su rješivi bez oslanjanja na oblak. A kako da to učinimo? Tako da sve ove mogućnosti možemo početi premještati natrag, jer na kraju krajeva, zašto Google mora znati kamo idete? Ne trebaju to znati da bi aplikacija geografske karte funkcionirala. To nije istina iako tvrde da je.”

Kad govori o korisničkom zadovoljstvu servisima kao što su Google i Facebook, Snowden ima svoje viđenje.

Pogledajte svoj mobitel. Možete li mi reći što radi dok je ekran ugašen? Sa svojim autoritetom i iskustvom mogu vam reći da taj telefon komunicira stotine ili tisuće puta svake minute. Povezuje se s oglasnom mrežom, analizira vaše ponašanje, praćenje vaše lokacije i tako dalje. Glavni problem je što se to događa bez vašeg znanja i ne vidi se. Pretpostavimo da biste jednostavno mogli ukloniti ikonu i sve bi skrivene aktivnosti prestale, ali biste li to učinili? Stalno vas tjeraju da odete na ovaj ili onaj prozor i pritisnete jednostavno ‘slažem se’ i onda vam život postaje bolji. Ako vam to nitko drugi nije osporio, ja ću.”

Dok Snowden i dalje smatra da je dobro to što je učinio prije šest godina, rekao je Guardianu da se pomirio da će još dugo morati ostati u Rusiji i da tako planira i svoju budućnost.

Otkrio je da se oženio s partnericom Lindsay Mills prije dvije godine.

Kako je rekao, više bi volio da može živjeti u SAD-u ili negdje poput Njemačke, ali u Rusiji je opušten i konačno je počeo voditi manje-više normalan svakodnevni život. Manje je uplašen nego kad je prvi put stigao 2013. godine, kada se osjećao usamljeno, izolirano i paranoično kako bi ga na ulici mogli ubiti američki agenti koji traže odmazdu.

„Bio sam vrlo tražena osoba. Čovjek kojeg traži najmoćnija vlada na svijetu. Bilo im je svejedno hoću li završiti u zatvoru ili pod zemljom. Samo su htjeli da nestanem“, govori Snowden.

Više ne nosi debele šalove, šešire i kapute s visoko uzdignutim ovratnikom. Opustio se, slobodno šeće gradom, vozi se metroom, posjećuje galerije, izložbe, koncerte, gleda balet i druži se s prijateljima u kafićima i restoranima.

„Permanent Record’, knjiga koja je objavljena u utorak u više od 20 zemalja, opisuje kako ga je posao odveo do najskrivenijih tajni CIA-e i NSA, te kako je bježao u Hong Kong, gdje se sastao tajno s novinarima Guardiana i predao im promemoriju.

Dokumenti su otkrili razmjere masovnog nadzora Sjedinjenih Država, Velike Britanije i njihovih saveznika. Visoko je na američkoj listi traženih osoba i ako mu bude određen pritvor ostat će desetljećima u zatvoru.

Na pitanje ne boji li se da će završiti kao Chelsea Manning ili Julian Assange, Snowden kaže da ne razmišlja o tome, iako računa i s tom mogućnošću:

“Nadam se da ne. Ali da sam htio živjeti siguran život, još bih uvijek sjedio na Havajima u raju, sa ženom koju volim, zarađivati ogromnu plaću. Ali što čini život? Nismo samo ono što mislimo o sebi, već izbor koji donosimo. Ako se ne mogu vratiti kući u svoju zemlju, barem ću znati da sam ju učinio boljom. I bez obzira na to što se dogodi, to je nešto s čime mogu živjeti.”

Dotaknuo se i situacije s američkim predsjedničkim izborima i utjecaju Rusije na Trumpovu pobjedu.

“Rusija je odgovorna za mnogo negativnih aktivnosti u svijetu, to je naprosto tako. Je li se Rusija miješala u izbore? Skoro sigurno. No, miješaju li se Sjedinjene Države u izbore? Naravno. Oni to rade posljednjih 50 godina. Svaka zemlja veća od Islanda miješat će se u sve ključne izbore, a oni će to svaki put negirati, jer to rade obavještajne službe. To je razlog zašto postoje tajne operacije i odredi za utjecanje, a njihova svrha kao instrumenta nacionalne moći, jest odgovoriti na jedno pitanje: Kako možemo utjecati na svijet tako da poboljšamo naš položaj u odnosu na sve ostale zemlje?”

Američka vlada mogla bi mu oduzeti tantijeme od prodaje knjige, no predujam za nju je već na njegovom bankovnom računu.

U knjizi je ispričao sve i o svom privatnom životu, od rođenja do danas, kao i o osobi koju zove ‘ljubav mog života’ – a riječ je o njegovoj supruzi.

 

Ankete provedene u SAD-u 2013. neposredno nakon otkrića, pokazale su da je bio podjednak broj onih koji su na Snowdena gledali kao na izdajnika i onih koji su smatrali da je heroj.

“Smiješno je što je sada, šest godina kasnije, kontroverzna slika počela blijediti. Čak su i ljudi koji me osobno ne vole, sada počeli uviđati taj čin kao nešto dobro, pa govore da „živimo u boljem, slobodnijem i sigurnijem svijetu zbog otkrića masovnog nadzora“, rekao je.

Jedan od demokratskih predsjedničkih kandidata, Bernie Sanders, rekao je da bi želio vidjeti rezoluciju kojom bi se Snowden prekinulo trajno progonstvo, dok je članica Kongresa Tulsi Gabbard, u svibnju rekla da bi mu ona dala oprost.

“Smrtno sam se bojao sastanka Putin – Trump”

Strahovi da bi Snowdena i suprugu Vladimir Putin mogao predati kao poklon Donaldu Trumpu nestali su otkad su ponovno zahladnjeli odnosi SAD-a i Rusije.

Snowden je rekao da ga Rusija doživljava kao korisnu promidžbu.

“Država čije su političke nevolje legendarne, o čijim problemima s ljudskim pravima slušamo svaki dan, konačno je dobila jednu svijetlu točku u njihovom odnosu prema ljudskim pravima. Zašto bi sad odustali od toga?“, pita se Snowden.

Igrao se s naslovom svojih memoara, pa kaže da je knjigu htio nazvati ‘Nov zauvijek’ ili ‘Dobrodošli u zauvijek’ no onda se odlučio za ‘Permanent Record’ što bi se moglo prevesti kao ‘Trajna evidencija’, jer naslov odgovara njegovoj zabrinutosti zbog načina na koji državne i privatne tvrtke čuvaju podatke o nama.

Da bi se suprotstavio tome, on se zalaže za zakonodavnu reformu i povećanu upotrebu enkripcije od početka do kraja za zaštitu e-pošte, chata i druge komunikacije. Ali to nije dovoljno, kaže, za suzbijanje ubrzanih tehnoloških promjena koje omogućuju veće narušavanje privatnosti i poziva na svjetski prosvjedni pokret, sličan onome za klimatske promjene.

“Morate biti spremni založiti se za nešto ako želite da se to promijeni i nadam se da će ova knjiga pomoći ljudima da sami to shvate i učine.”

Danas 36-godišnji Snowden živi u dvosobnom stanu na periferiji Moskve. Zarađuje za život uglavnom od honorara koje dobiva za predavanja koja drži studentima, aktivistima za građanska prava i drugima u inozemstvu, putem video veze.

Privremeni azil dobio je nakon dolaska u Moskvu i sada ima prebivalište, ekvivalent američkoj zelenoj karti, koja se može obnoviti svake tri godine, iako je rekao da je to samo formalnost.

“Pokušali su me vrbovati za FSB ali su odustali”

Iz Hong Konga je htio otputovati preko Rusije i Kube u Ekvador jer se nadao da će tamo dobiti utočište ali ga je otkazivanje putovnice zateklo u Rusiji. Zato se već naslušao priča da je ruski špijun.

“Čak i NSA priznaje da Rusija nije bilo moje predviđeno odredište. Ali ljudi to ponavljaju. To je dio ovog tipičnog rata, koji se trenutno odvija. Činjenice nisu bitne. Ono što znate je manje važno od onoga što osjećate. A upravo to podriva demokraciju. Sve se više ne možemo složiti oko mnogo stvari. Ako čak ni ne možete priznati što se događa, kako možete voditi raspravu o tome zašto se zaista dogodilo?”, govori Snowden, i objašnjava da su ga pokušali vrbovati za FSB.

“Odbio sam. Mislim da to objašnjava činjenicu da me ruska vlada nije objesila oko gležnjeva i udarala me šokerima dok im nisam prizano sve tajne. Razlog je to što je cijeli svijet znao za mene. I nisu znali što bi. Jednostavno nisu znali kako se s tim nositi. Mislim da je njihov odgovor bio:”Da, pričekajmo, vidjet ćemo.” Nastojim držati distancu između sebe i ruskog društva i to je potpuno namjerno. Živim svoj život u osnovi sa zajednicom koja govori engleski jezik. Ja sam predsjednik Fondacije slobode tiska. A najsretniji sam kad sam kod kuće pred kompjutorom.”

Voli putovati, usprkos ograničenjima unutar ruskih granica, pa je posjetio gradove poput Sankt Peterburga i crnomorskog odmarališta Soči.

“Jedna od stvari koja se izgubila u čitavoj problematičnoj politici ruske vlade je činjenica da je ovo jedna od najljepših zemalja na svijetu. Ljudi su prijateljski raspoloženi. Ljudi su topli. A kad sam došao ovdje, ništa od toga nisam razumio. Bio sam prestravljen ovim mjestom, jer, naravno, oni su za mene bili velika neprijateljskatvrđava jer tako na Rusiju gledaju agenti CIA-e”, kaže Snowden.

U prošlosti nikad ne bi tako govorio o Rusiji, jer je znao da bi mu to u SAD-u stvorilo probleme.

Novinar Guardiana razgovarao je sa Snowdenom u jednom iznajmljenom stanu na Bulevaru Cvetnoy, u blizini centra grada. Nekoliko minuta hoda lijevo od stana nalazi se Starbucks, a desno Krispy Kreme. Snowden, koji obožava brzu hranu, rekao je da je jedna od stvari koju Amerikanci nisu shvatili u vezi s Rusijom što ovdje ima skoro sve što možete dobiti u SAD-u, osim Taco Bella.

“Kroz povijest izgnanstvo je značilo biti odsječen od društva, što je bila “kazna gora od smrti”. Ali izgnanstvo više nije takvo. Mogu komunicirati sa studentima u New Yorku putem videa, a tri sata kasnije učiniti isto to sa studentima u Njemačkoj“, govori.

“Zašto nisam rekao ni djevojci, ni roditeljima?”

Opisujući sebe kao “mačku koja želi biti zatvorena u kući“, sjedi za svojim računalom do kasno u noć, komunicirajući s aktivistima i svojim zagovornicima. Vremenska razlika sa SAD-om učinila je to nužnim. Odlazi spavati tek oko 6 ujutro. Njegov uobičajeni obrazac je da prespava jutro.

U “Permanent Record” opisuje kako su se on i Mills upoznali kada je imao 22 godine na internetskoj stranici “Hot or not” na kojoj su objavljivane slike i ocjene. Dao joj je 10 od 10. Ona njemu osam.

Sedam godina kasnije, dok se pripremao za let u Hong Kong, nije joj rekao za svoje planove da postanu zviždači jer bi ju to učinilo sudionikom, a to nije nikako htio. Nije to rekao ni roditeljima. Osjećao se grozno jer joj nije rekao kamo ide.

Jedno od iznenađenja u knjizi su dijelovi iz njezinog dnevnika u kojem je bijesna na njega i njegov iznenadni nestanak, jer je bila uvjerena da ju vara.

Kad su ga policija i FBI prvi put tražili, jedan policajac bio je sumnjičav prema njoj. Napisala je: “Gledao me je kao da sam ga ja ubila. Pretražio je sve oko kuće ne bi li našao njegovo tijelo.“

Kad se pojavila u Moskvi na pragu njegovog stana, bio je spreman na snažni šamar, ali umjesto toga rekla mu je da ga voli i da ga podržava u njegovoj odluci.

“Da sam Lindsay ili svojoj obitelji rekao što planiram, oni bi bili dužni odmah zvali FBI, a ako to ne bi učinili, vlada bi mogla reći da su članovi zavjere prema američkim zakonima. Lindsay je mogla vidjeti promjenu mog raspoloženja. Ali morao sam biti oprezan. Ako nekoga volite, ne govorite im stvari koje bi ih mogle odvesti u zatvor.”

Tajna Rubikove kocke 

U memoarima piše o tome kako je još u djetinjstvu bio opsjednut kompjutorima i kako je kao tinejdžer obožavao igrati Legend of Zelda i Super Mario Bros. U to vrijeme hakirao je nuklearno postrojenje i nazvao vlasti da ih upozori na manjkavosti sigurnosnog sustava. Službenik iz Los Alamos nuklearnog laboratorija u kojem je kreirana atomska bomba, nazvao je njegovu majku i rekao joj da poruči sinu da su mu zahvalni.

U memoarima je detaljno opisao kako doista izgleda raditi za tajne službe u 21. stoljeću.

„Nema tamo James Bondova. NSA je masovno koristila honorarne suradnike umjesto da je zapošljavala ljude“, napisao je.

U školi za obuku špijuna, treneri su ga prozvali “Grof”, ali ne zbog aristokratskog držanja, nego po simpatičnom vampiru iz Ulice Sezam.

Kako kaže, nije postojao neki određeni, prijelomni trenutak kad je odlučio postati zviždač. Slučajno je bio na konferenciji o razmjerima kineskog nadzora nad vlastitim građanima i tad je pomislio – ako to radi Kina, onda to radi i SAD. Počeo je tražiti i pronašao je potvrdu.

Film Olivera Stonea iz 2016. godine prikazuje Snowdena koji dokumente iz NSA iznosi na SD kartici u kockici Rubikove kocke. Snowden to ni ne potvrđuje niti negira, znajući da će se jednoga dana možda još suočiti s kaznenim progonom.

“Rubikova kocka može biti vrlo korisna i djeluje kao sredstvo za ometanje, a funkcionira i za prikrivanje SD kartice. Najvažnija uloga Rubikove kocke zapravo nije bila prikrivanje nego distrakcija – odvraćanje pažnje. Mnogo puta sam morao iznositi podatke iz te zgrade. Stvarno sam podijelio Rubikove kocke svima u svom uredu, pa su me čuvari stalno vidjeli kako dolazim i odlazim s Rubikovom kockom. Dakle, ja sam bio tip od Rubikove kocke. I kad bih s ukradenim podacima izašao iz tunela u kojem su bili uredi, i ugledao čuvara kako se dosađuje, dao bih mu kocku. On bi odma rekao:”Čovječe, imao sam jednu kad sam bio dijete, ali znaš, nikad je nisam mogao riješiti. Zato sam s nje micao boje” rekao bi. Točno to sam i ja učinio, ali iz drugih razloga.

Kaže da je premirao od straha kad bi prolazio kroz detektor.

“Da stavio sam SD karticu u usta. Kad ovo radite prvi put, samo idete hodnikom i pokušavate da se ne tresete.  A onda, kad to napravite više puta, shvatite da se može. Shvaćate da metalni detektor neće otkriti SD karticu jer ima manje metala nego zakovice i dugmad  na vašim trapericama.”

Prisjetio se i kako su se njegovi planovi gotovo izjalovili pred sam kraj. Potajno je čuvao dokumente na jednom starom računalu kojeg nitko više nije koristio.

“Zastao sam u hodniku dok sam vraćao taj stari kompjutor, kad me nadzornik pitao:“ Što radiš s tim kompjutorom? ” Iskreno sam ga pogledao i rekao: “Kradem tajne.” Obojica smo se nasmijali. A radio sam upravo to.“

Kronologija Snowdenovog života:

21. lipnja 1983. Edward Joseph Snowden rođen je u Elizabeth Cityu u Sejvernoj Karolini.

2006-2013 Inicijalno za CIA-u, a zatim kao honorarac najprije u Dellu, a potom i Booz Allenu Hamiltonu, Snowden provodi godine radeći na kibernetičkoj sigurnosti na projektima američke Agencije za nacionalnu sigurnost (NSA).

20. svibnja 2013. Snowden stiže u Hong Kong gdje se nekoliko dana kasnije susreće s novinarima Guardiana i daje im promemoriju najstrože čuvanih dokumenata koje je skinuo i pohranio

5. lipnja 2013. Guardian počinje objavljivati Snowdenova otkrića o tome kako NSA pohranjuje telefonske zapise milijuna Amerikanaca, a agencija tvrdi da je njezin program Prism imao ‘izravan pristup’ podacima koje posjeduju Google, Facebook, Apple i drugi američki internetski divovi

7. lipnja 2013. američki predsjednik Barack Obama mora braniti programe inzistirajući da ih sudovi i Kongres stalno i brižno nadziru

9. lipnja 2013. Snowden je u video razgovoru priznao da je on izvor informacija

16. lipnja 2013. Otkrića se šire i na Veliku Britaniju, s vijestima da njihov Government Communications Headquarter prisluškuje komunikacije stranih političara tijekom sastanaka grupe G20 u Londonu 2009., te da se britanska špijunska agencija također povezala s optičkim kablovima koji prenose veliki dio internetskog prometa

21. lipnja 2013. SAD podižu protiv Snowdena optužnicu za špijunažu i traže da ga Hong Kong izruči

23. lipnja 2013. Snowden odlazi iz Hong Konga u Moskvu. Hong Kong tvrdi da su Sjedinjene Države pogrešno napisale njegovo srednje ime u dokumentima kojima su tražili njegovo uhićenje i da zato ne mogu spriječiti njegov odlazak.

1. srpnja 2013. Rusija otkriva da je Snowden podnio zahtjev za azil. Također Snowden je izrazio interes za azilom u nekoliko država Južne Amerike. Na kraju Ekvador, Nikaragva, Bolivija i Venezuela nude trajni azil.

3. srpnja 2013. Dok je bio na putu iz Moskve, predsjednik Bolivije, Evo Morales, prisiljen je sletjeti u Beč jer su europske zemlje odbile pustiti ga kroz njihov zračni prostor sumnjajući da je s njim u avionu Snowden. Njegov avion zadržali su i pretraživali 12 sati.

1. kolovoza 2013. Nakon što je mjesec dana živio u zračnoj luci Šeremetjevo, Snowdenu je dodijeljen azil u Rusiji.

21. kolovoza 2013. Guardian otkriva da im je vlada u Velikoj Britaniji naredila da uništi računalnu opremu koju su koristili za čuvanje Snowdenovih dokumenata.

Prosinac 2013. Snowden je, uz papu Franju kandidat za osobu godine po izboru magazina Time, a na televiziji Channel 4 daje “Alternativnu božićnu poruku”.

Svibanj 2015. NSA prestaje sakupljati i evidentirati telefonske pozive američkih građana, što je otkrio Snowden.

Prosinac 2016. Oliver Stone objavljuje film o Snowdenu u kojem igraju Joseph Gordon-Levitt, Melissa Leo, Tom Wilkinson, Zachary Quinto, a kameo ulogu dobiva i bivši urednik Guardiana Alan Rusbridger.

Siječnja 2017. Snowdenu Rusija odobrava boravak za još tri godine

Lipanj 2018. Snowden kaže da ne žali zbog svojih otkrića:'Vlada i korporativni sektor su bili oslonjeni na naše neznanje. Ali sada znamo. Ljudi su sada svjesni. Ljudi su još uvijek nemoćni da to zaustave, ali barem pokušavamo.”

Ožujak 2019. Vanessa Rodel, koja je skrivala Snowdena u Hong Kongu, dobila je azil u Kanadi.

Rujan 2019. Snowden ostaje živjeti na tajnom mjestu u Moskvi dok se priprema za objavljivanje svojih memoara.

 



Možda će Vas zanimati i:

Back to top button