Prije 76 godina, u jeku Drugog svjetskog rata, na maloj oslobođenoj teritoriji u srcu Evrope, protivno svim šansama, obnovljeno je pravo jedne male zemlje na postojanje.
Tada zamišljena Bosna i Hercegovina bila je protuteža nacističkim tvorevinama na njenom tlu i tlu zemalja koje je okružuju. Tada zamišljena buduća kuća jednih drugih i trećih bila je jednaka svojim susjedima i komšijama.
Ideja takve zemlje provlačila se kroz sljedećih 76 godina, sve do danas, kroz uši i oči njene djece. Nekada više, a nekada manje uspješna sama sebi. Nekada više, a nekada manje jednaka drugima.
Ona je na svom putu nalazila dobre učenike i na one loše – koji su je ne tako davno stavili na novu kušnju čiju pepeo još uvijek čistimo.
Danas se sjećamo i opominjemo da 25. novembar 1943. godine nikada ne smije biti zaboravljen – ne zbog časa historije i ne zbog zastavica na ulici.
Sjećajmo se i opominjimo, jer su tada tvorci nove kuće starog imena vješto pokazali da jedna mala zemlja može biti dom za sve. Drsko i u inat pepelu. Baš kao što iz haosa nastaje red.
Protivno svim šansama.
