Izvor zvuka je bio oko 24 kilometra udaljen od francuskog otoka između Afrike i Madagaskara, a nitko ne zna što ga je uzrokovalo
Neobičan događaj koji se zbio 11. studenog 2018., zbunio je cijelu znanstvenu zajednicu – mjerni su instrumenti “uhvatili” neobjašnjive seizmičke valove koji su potekli s lokacije udaljene oko 24 kilometara od obale jednog francuskog otoka između Afrike i Madagaskara.
Najčudnije u svemu je bila činjenica da se nije radilo o potresu, ustvari znanstvenici nemaju pojma što se točno dogodilo. Je li to bio meteorit? Podzemni vulkan? Tajni nuklearni test? Izvanzemaljci? Jedno je sigurno – čini se da nitko nema odgovor, piše Ancient Code. Valovi koje su registrirali seizmički aparati dolazili su s obala otoka Mayotte, a ubrzo nakon toga oglasili su se i seizmički senzori u Zambiji, Keniji i Etiopiji koji su zabilježili to isto.
Činjenica da su i oni zabilježili seizmičku aktivnost u početku se nije činila čudna, no ubrzo je seizmički val nastavio putovati sve dok ga na kraju nisu “pokupili” i znanstvenici u Čileu, Kanadi, Novom Zelandu, pa i Havajima udaljenim otprilike 17 tisuća kilometara. Stvari postaju još čudnije, jer je tajanstveni fenomen uzrokovao da naš planet zazvoni poput masivnog zvona tijekom punih 20 minuta, a dok se to sve zbivalo niti jedan čovjek nije osjetio ništa neobično. To je jedna od najmisterioznijih stvari koja se mogla dogoditi, ostavljajući stručnjake zbunjenima. Göran Ekström, seizmolog sa Sveučilišta u Kolumbiji, objasnio je da dok je naš planet zazvonio poput zvona, valovi su održavali monotone niske frekvencije.
Kako funkcionira potres
Obično kad se dogode potresi, znanstvenici “pokupe” kratku i oštru pukotinu jer zbog napetosti u Zemljinoj kori koja se otpušta nastaju impulsi prepoznatljivih seizmičkih valova koji zrače prema van od mjesta gdje se dogodio potres.
Prvo, postoje takozvani primarni valovi ili P valovi koji su najbrža vrsta seizmičkog vala. Ova vrsta signala prva je koja stiže u seizmičku stanicu i tako znanstvenici saznaju o intenzitetu zemljotresa. Takozvani P-val kreće se kroz čvrstu stijenu i tekućinu.
Nakon što opaze P-valove, znanstvenici obično otkrivaju “sekundarni val.” Sekundarni valovi pomiču čestice gore i dolje. Ovi valovi su drugi najbrže putujući seizmički valovi koje uočavaju seizmolozi.
Zatim, znanstvenici identificiraju tzv površinske valove. Ove vrste valova putuju samo kroz Zemljinu koru. Površinski valovi su nižih frekvencija od tjelesnih valova i lako se razlikuju na seizmogramu. Kako objašnjavaju stručnjaci, površinski valovi su gotovo u potpunosti odgovorni za štetu i uništenje povezane s potresima.
Nije bilo valova
Najčudnija stvar fenomena koji se dogodio 11. studenog jest da nisu detektirani primarni ili sekundarni valovi. Sve što su znanstvenici registrirali bili su duboki, rezonantni površinski valovi. Još je neobičnija činjenica da površinski valovi nisu ni tutnjali kao što to obično čini površinski val zemljotresa , a umjesto toga znanstvenici su registrirali čišću, gotovo glazbenu frekvenciju.
Pročitajte više OVDJE.
