Božić i Uskrs provodim s obitelji. Uvijek je okićeno i pripremaju se svečani obroci, volim sav taj komercijalni kič, kazala je Jelena B.
Hrvatska je zemlja religioznih ljudi ako je vjerovati statističkim podacima koji kažu da se čak 86 posto stanovništva deklarira katolicima, 4,5 posto pravoslavcima i 1,5 posto muslimanima, dok se istovremeno ateistima izjašnjava tek 3,81 posto stanovništva.
A kako je to živjeti kao ateistkinja u Hrvatskoj, koja se često susreće s različitim predrasudama, opisala je 38-godišnja Zagrepčanka Jelena B.: ”S osudom sam se uglavnom susretala ranije, u adolescentskoj dobi. Nije me pretjerano pogađalo, a i pomoglo mi je da razvijem kriterije o tome kakve ljude ne želim u svojoj okolini”.
”Vjerujem da je ljudima u manjim sredinama teže. Kao majka osmogodišnjaka pratim sve vezano za djecu i ovakve teme. Znam da određen broj ateista djeci prepušta – prije upisa u prvi razred osnovne škole – izbor o tome hoće li pohađati vjeronauk ili ne. Ako ih upišu, najčešće se to opravdava time da ‘je dijete to željelo’. U mom konkretnom slučaju, sin mi u dobi od 6,5 godina nije imao pojma što je uopće vjeronauk pa nije niti mogao izjaviti da bi ga želio pohađati u školi. Smatram vjeronauk iznimno štetnim i sasvim sam sigurna da baš ničime ne bi koristio mome djetetu. Dakle, moja je dužnost da ga zaštitim od toga. Što se želja tiče, djeca bi željela i, primjerice, iskušati mogu li letjeti kao Superman, željela bi piti samo Coca-Colu svaki dan, željela bi igrati igrice ili gledati TV program neprimjeren njihovoj dobi. Potpuno identičnom logikom kojom sinu ne dozvoljavam takve ‘želje’, rekla je Jelena B. za 100posto.hr
Dosad je njeno dijete u školi među vršnjacima imalo tek jedno izravno neugodno iskustvo: ”Neka od djece iz razreda s kojim moj sin ide u produženi boravak rekla su mu, citiram, ‘da mu mama nije normalna, zato što ga nije upisala na vjeronauk’. Odgovorio im je komentarom da normalni nisu oni koji vjeruju u izmišljene gluposti i usput ih ‘obavijestio’ da ne postoji ništa i nitko od likova iz nastave vjeronauka, baš kao ni Djed Mraz, Zubić-vila, i tome slično. Bilo je suza, no ne s njegove strane. Ostale probleme, poput prijedloga ravnatelja da ostane sam u učionici za vrijeme molitve i blagoslova na školskoj priredbi, dijete zasad nije izravno doživjelo, time se ja bavim”.
”U njegovom razredu, na vjeronauk ih ne ide troje, od ukupno 18 učenika. Trudim se učiti svoje dijete da većina nije uvijek u pravu, da bilo što nije dobro i ispravno samo zato što većina tako radi i da nema ničeg lošeg u ‘biti drugačiji”’, istaknula je Jelena B. , a na upit kako provode blagdane, konkretno Božić i Uskrs, odvratila je: ”Božić i Uskrs provodim s obitelji. Uvijek je okićeno i pripremaju se svečani obroci. Volim sav taj komercijalni kič koji prati Božić i uživam u uređenju stana i pripremanju poklona za sina. Uopće to više ne doživljavam kao nešto povezano s vjerom. Na poslu ponudim zamjenu smjene kolegama za te dane, npr. Badnjak, ako znam da proslavljaju i da im je bitno da su kod kuće”.
Izvor: 100 posto.hr