Naime, riječ je o projektu koji ima u fokusu djecu i njihov odnos sa ljekarima. Volonteri, studenti medicine najmlađim nastoje približiti ljekarske preglede i razbiti strah od bijelog mantila.
Bolnica za bubamare je projekat koji sprovodi Komitet za međunarodnu razmjenu studenata medicine Republike Srpske(SaMSIC). SaMSIC je dio Internacionalne federacije studenata medicine-IFMSA i sve zemlje članice sprovode isti projekat samo pod nazivom „Teddy bear hospital“. Volonteri uspješno sprovode projekat unazad desetak godina u vrtićima, osnovnim školama, različitim udruženjima i organizacijama koja se tiču djece, kao i u okiviru brojnih dječijih manifestacija kao što je “Sajam za djecu” ili “Kreativni avgust”.
Bolnica se održava obično kada se dogovori termin sa određenim vrtićem, u periodu godine kada ne rade na nekim drugim projektima. A u posljednje vrijeme sve češće ih i vrtići zovu što njima kao organizatorima ovog prelijepog projekta predstvlja veliku čast.
Naredna Bolnica za bubamare će se održati večeras i u petak u okviru „Kreativnog avgusta“, pa pozivaju sve roditelje koji su u prilici da dovedu svoje mališane i da zajedno razbiju strah od bijelog mantila. (Kreativni avgust održava se na obali Vrbasa iza Sportske dvorane „Obilićevo/Mejdan“ u terminu od 18 do 20 časova).
Angelina Dulić, predsjednica SaMSIC-a kaže da održavanje bolnice u vrtiću bude najavljeno roditeljima i mališanima nekoliko dana ranije i njihov jedini zadatak je da ponesu igračku taj dan sa sobom u vrtić.
„Obično je to igračka koja im je posebno draga, njihov najbolji prijatelj. Osnovni cilj bolnice je da djeca prebrode strah od bijelog mantila i odlaska ljekaru. Studentima bolnica pomaže da ostvare prvi kontakt sa mališanima, da nauče kako na najlakši način da pristupe njima i njihovim problemima, što im olakšava dalji rad u struci. Za ovaj projekat možemo reći da predstavlja obostrano zadovoljstvo, i za mališane, ali i za nas volontere“, rekla je za BUKU Angelina.
Dodaje da je fokus bolnice za bubamare odnos ljekar-dijete, odnosno u njihovom slučaju student-dijete.
„Kada volonteri dođu u vrtić obično rade sa djecom u nekoliko manjih grupa, ovisno o broju djece, jer tako imaju mogućnost da ostvare prisniji kontakt sa djetetom. Prvi korak je upoznavanje sa mališanima, a zatim i sa njihovim igračkama. Najvažnije je da nam kažu šta to njihovu igračku boli. Da li je to glava, tiba, noga ili nešto drugo. Zatim počinjemo sa pregledom i uzimanjem anamneze. Jedan pregled se sastoji od auskultacije srca i pluća, pažljivog pregleda lokomotornog sistema i pregleda grla. Pregled je izuzetno interaktivan. Kada izvodimo pregled grla obično ih pitamo da li znaju kako se zove „štapić“ koji koristimo prilikom pregleda (špatula). Tokom cjelokupnog pregleda oni uče nazive instrumenata i opreme koja se koristi tokom pregleda, stavljaju maske, rukavice itd. Po završetku pregleda, moramo da odredimo i terapiju za njihovog drugara. Nekada je potrebna „boca“, nekada previjanje, a zadatak mališana je da vode brigu o igrački sve do njenog potpunog ozdravljenja“, pojašnjava nam Angelina proceduru oko samog „pregleda“.
Dodaje da onda mijenjaju uloge i djeca preuzimaju ulogu ljekara.
„Mogu reći da je , bar za mene, ovo najdraži dio bolnice, jer se mališani osjećaju važnim i možete da vidite na njima koliko veliku želju imaju da pomognu drugima. Takođe, kada dođemo do ove faze bolnice, strah je već u potpunosti nestao. Svaki mali učesnik bolnice, dobija diplomu doktora za igračke, sa svojim imenom. Trenutak kada im se uručuje diploma je neprocjenjiv. Tada možete da vidite one najiskrenije dječije osmijehe. Čak i oni mališani koji su u početku bili uzdržani ne mogu da sakriju zadovoljstvo. I naravno svaki put na kraju uslijedi isto pitanje ‘Kada ćete opet doći?“, kaže nam Angelina.
Kaže da se reakcije djece mijenjaju od momenta njihovog dolaska u vrtić, pa do trenutka kada se približe samom kraju bolnice.
„Neka djeca su od samog početka zainteresovana za rad, radoznali su i imaju dosta pitanja na koja čim prije žele da čuju odgovor. Obično su baš ta djeca i pokretači ostatka grupe. U svakoj grupi postoje i djeca koja imaju veću dozu straha od drugih, a najčešći razlog za to jeste što im roditelji, bake, deke ili sestre govore da ako ne budu dobri, dobiće ‘bocu od doktora’. To nije dobar pristup i na taj način se stvara dodatni strah kod djeteta. Međutim, ako se dovoljno posvetite i takvom djetetu, strah će nestati. Kako vrijeme prolazi, oni se sve više opuštaju. Na samom kraju obično skupa postavljaju dijagnoze, daju terapije i liječe igračke“, ističe naša sagovornica.
Angelina kaže da im je rad sa djecom pokazao da postoji veći strah od stomatologa nego od samog ljekara.
„Iz tog razloga smo ove godine, u toku marta mjeseca, ‘pretvorili’ Svjetski dan oralnog zdravlja u nedelju oralnog zdravlja. Naši volonteri su ovaj put bili studenti stomatologije, a zajedno sa njima je i Zubić vila posjetila mališane. Volonteri su ih edukovali o pravilnim tehnikama pranja zuba, zdravoj ishrani i značaju redovnog odlaska kod stomatologa. Zatim su mališani demonstrirali na modelima kako se peru zubići i šsta su to sve naučili. Na kraju im je Zubić vila uručila diplome, ali i poklon četkice i paste kompanije Curaprox kojima se ovom prilikom i zahvaljujemo. Kada dođu kod svog ljekara na pregled djeca rado vole da kažu to što koristite je špatula ili to je stetoskop i slično, tako pokazuju kako su oni naučili puno toga“, kaže na kraju razgovora Angelina iz SaMSIC-a.
Izvor: Buka
