LifestyleU fokusu

Amira Jašarević: ‘Izvadite glavu iz pijeska, i mi smo nekad bili u njihovoj koži”




Broj migranata u Bosni i Hercegovini iz dana u dan raste, a adekvatni uslovi za život im nažalost još uvijek nisu obezbijeđeni. I dok se veliki broj građana i građanki osjećaju nesigurno i žale se na migrante, postoje i oni koji svaki slobodan trenutak koriste kako bi im pomogli da se snađu.

Jedna od njih je i Amira Jašarević iz Tuzle. Ona je samohrana  majka dvije djevojčice. Predstavnica je Udruženja samohranih roditelja Tuzlanskog kantona kroz koje se trudi prije svega boriti protiv diskriminacije.

”Ljudi kao migranti su diskriminisani, vlada jedna netrpljevost, odbojnost od naroda, što je isto slučaj i prema samohranim roditeljima. Ne možete diskriminirati nekoga po tome da li sam odgaja dijete ili ima zelenu boju kože ili govori neki jezik koji vi ne razumijete. To vam ne daje za pravo da ga diskriminišete i da govorite ružno o njemu.” – kazala je Amira.

Amira smatra da su građani i građanke Bosne i Hercegovine zaboravili da su i sami bili na tom putu.

”I danas smo na tom putu. I kroz historiju su postojale migracije. Postoje migracije iz sela u selo, iz ulice u ulicu zbog nekog razloga, a kamoli razloga zbog kojih oni prolaze tolike kilometre. Nadam se da ljudi, kada pročitaju moje postove, zapitaju se ko su. ”

Amira se sa diskriminacijom susrela još kada je njena djevojčica bila stara samo mjesec dana. Već tada je obećala sebi da će se boriti i uspjela je.

”Ja sam se izborila sa tim, da moje dijete raste sa mnom, da moje dijete može biti vrijedan član ovog društva, bez obzira što nosi moje prezime, nema tatu i živi sa mnom. Nije uslov da sretnu porodicu sačinjavaju mama, tata, brat i sestra. Sretnu porodicu sačinjava sklad i ljubav njenih članova. ” – ističe Amira.

Upravo zbog bezbroj životnih situacija u kojima je bila ”oči u oči” sa diskriminacijom, Amira je neko ko rado pomaže svakome kome je pomoć potrebna. Za migrante u Tuzli, ona je osoba u kojoj vide prijatelja.

”Prije par noći bila sam na Trgu sa dvojicom migranata. Ujutro kada sam ustala dočekala me njihova poruka ”Hvala ti sestro, ovo ti nećemo nikada zaboraviti”. Mi smo otišli na sladoled. Nisam se stidila sa migrantima otići na sladoled i prošetati gradom. To očekujem od mojih sugrađana. Nemojte da vas bude sramota da budete ljudi. Nije sramota biti čovjek. To je ono što me motiviše, uvijek biti čovjek, uvijek biti bolji. ” – dodaje Amira.

Amira je odlučila i da pomoć potraži od svojih sugrađana.

”Pripremam se da tražim od građana da potpišu peticiju da dobijemo sanitarnu jedinicu za te ljude. Sramota je za jednu Tuzlu da nemamo to.”

Svojim sugrađanima se često obraća, što direktno, što putem društvenih mreža, ali uvijek sa jasnom porukom.

”Izvadite glavu iz pijeska u kojeg ste je gurnuli, prisjetite se da smo i mi nekad bili na njihovom mjestu, u njihovoj koži. Većina tih zemalja je nekad nama pomoglo. Budimo ljudi, ne morate pomoći materijalno, ali nemojte osuđivati. Nemojte stavljati taj negativan komentar jer taj komentar karakterizira vas, a ne čovjeka za koga je dat.”

Ono što svima vraća nadu da u nama postoji ljudskost jeste to da Amira nije sama. Amira uz sebe ima armiju volontera koju sačinjavaju žene, majke, supruge, ali i muškarci. Od maloljetnika do onih najstarijih, svako pomaže na svoj način.

”Imamo i teta Zlatu koja ima 96 godina. Ona svaki dan puni mobitele migrantima, svaki dan im kupi vodu. Imamo jednu Mariju koja je cijeli Ramazan dijelila iftare. Ti ljudi daju snagu. ”

Ukoliko i vi želite biti uz ove dobre ljude i činiti dobra djela, možete se javiti Amiri putem njenog Facebook profila.



Možda će Vas zanimati i:

Back to top button