Svi koji me znaju malo duže znaju da znam reći da ne volim što sam žensko. Ne zbog sebe. Ne zbog toga što mislim da su žene manje vrijedne. Nesposobne ili bespomoćne.
Već zato što su često pokvarene, površne.
Loše drugarice.
Koleginice.
Zavidne.
Zavisne.
Pola svog odraslog života provedemo boreći se za nešto i onda to sve sjebemo za sat ili dva. Trudimo se da budemo posmatrane izvan onog fizičkog koje predstavljamo, pa se onda same svedemo isključivo na fizičko.
Nismo lojalne.
Nismo ni dosljedne.
Ne poštujemo se dovoljno.
Žena će prodati svoju drugaricu tek tako zbog nekog muškarca. Nemojte mi reći da neće. Dok sam bila naivnija drugarice su često „tješile“ one neke moje bivše kojima utjeha nikada nije ni trebala. Trebao im je sex. Usputni. Trebalo im je takmičenje i valjda da misle kako su bolje od mene.
Muškarac će vrlo rijetko izdati svog druga.
Muškarac će puno rjeđe odati tvoju tajnu.
Muškarci su čak i ženama mnogo lojalniji drugari od većine žena.
Mislite da je možda malo glupo, jer ovo je prvenstveno „ženski“ magazin, ali ovo je prvenstveno kolumna u kojoj ne lažemo.
Žene su postale suviše jeftine i lako dostupne, a to su umotale u emancipaciju jer je i nama dozvoljeno da imamo sex i budemo površne, i o tome pričamo svijetu. Žalosno je jer to opet pričaju kako bi zadivile nekog muškarca.
Zašto moramo biti vulgarne?
Nije kul da provociraš muškarce pričama koje su više za stranice nekog jeftinog erotskog časopisa. Žene to danas rade na radnom mjestu.
Nisu kul gole slike koje nekome šalješ jer u moru golotinje tvoje sise nisu nikakva senzacija.
Muškarca je najlakše izmanipulisati seksom, golotinjom. Pokušaj „izmanipulisati“ muškarca onim što nosiš unutra. Da si mu jednako lijepa i sa šminkom i bez. Da trpi sva tvoja sranja i to što kukaš zbog 5 kg viška, a da te jednako voli kao i onda kada si nosila neku haljinu za bezobraznim dekolteom.
Pokušaj da te voli u pidžami i da se sjeti i tvoje omiljene knjige. Da se sjeti kako si se počešljala ono veče kada ste se poljubili prvi put. Da baš zbog tebe promjeni sve svoje planove i da te voli. Da te voli i onda kada jedva voliš samu sebe. Da voli i sve ono što si uspjela zakomplikovati.
Pokušaj da budeš dobra drugarica. Da ne budeš zavidna i ljubomorna.
Pokušaj da ne zaboraviš svoje drugarice onog dana kada se zaljubiš.
Pokušaj da u svijetu muškaraca budeš malo manje glupa. Da budeš malo manje seks, a malo više misaono biće. Seksom trguju žene koje imaju zanimanje.
Žena bi trebala da ima malo dostojanstva. To što su nam date slobode da budemo šta hoćemo ne znači da sve trebamo dati onome ko pita.
Biti žena nije lako. Valjda nam je u genetskom kodu negdje duboko usađeno da trebamo biti poslušne, da nas uzrujavaju svakakve jebene gluposti, da ne treba da psujemo, da budemo fine. I znate šta, jebeš to. Ali to ne znači da trebamo sebe svesti na polni organ jer, jebem mu, pa umijemo nešto i mozgom.
Sise danas kupiš, i šta? Zar bi se zaista zadovoljila da te neko voli zbog sisa ili plastične guzice koju može da kupi svako ko ima dovoljno para?
Nije sve fizičko.
Želim da mu budem lijepa zbog onoga kako se pored mene osjeća, a ne zbog nekog ideala koju je neko nametnuo kao imperativ. Mogu da kupim i nove holivudske zube. I da filerima ispeglam sve ono na svom licu i napravim ga savršenim. Mogu i da treniram. Mogu i da budem vulgarna. Mogla bih i da otkopčam još jedno dugme na košulji dok se smješkam i tražim nešto.
Moj stav mi to nikad nije dozvoljavao. Nikada se nisam sviđala tek tako muškarcima, jer nikada nisam bila mazna i koketna. Nikada nisam željela da vjeruju da sam neka mala glupača koja će učiniti sve što poželiš, jer nikada nisam ni činila.
Nikada nisam prodala svoje prijateljice. Ni one koje danas to nisu. Nikada prijateljičin dečko za mene nije bio ništa drugo, osim njenog dečka.
Imam mnogo bivših prijateljica. One misle da sam ja mnogo lošija osoba od njih.
Ja bih voljela da su one umjele da me vole onako kako sam ja voljela njih.