Danas bi bili roditelji. Danas bi bili braća i sestre. Danas bi bili doktori, pravnici, novinari, uspješni sportisti… Danas bi bili živi i sretni.
Ali danas to nisu.
Danas su ponovo zaliveni suzama u Aleji mladosti na Slanoj Banji gdje su im duše našle mir i spokoj. Danas su zasuti cvijećem na tuzlanskoj Kapiji gdje su se posljednji put nasmijali i gdje su njihovi snovi prekinuti. Danas nekima od njih nisu došli roditelji jer su im se konačno pridružili u vječnom svijetu gdje dobro ipak pobjedi zlo. Danas su se svi sjećali njih 71 koji žive i dalje, na svakom uglu Grada soli.
Da se nikad ne zaboravi, da se nikad ne ponovi i da njihova imena i prezimena budu opomena i vječiti podsjetnik kako je u četvrtak 25. maja 1995. godine u 20:55 sati iskonsko zlo počinilo masakr u Tuzli – jedan od najvećih zločina protiv civilnog stanovništva tokom rata u Bosni i Hercegovini.
Razija Dedović, Alma Brguljak, Senada Hasanović, Fahrudin Ramić, Pera Marinović, Šaban Mustačević, Edhem Sarajlić, Adnan Beganović, Asmir Bakalović, Suzana Dušić, Almasa Ćerimović, Amir Dapa, Amir Đuzel, Vesna Kurtalić, Edisa Memić, Sanja Ćajić, Nedim Rekić, Mustafa Vuković, Adnan Hujdurović, Edina Ahmetašević, Amira Mehinović, Franc Kantor, Asim Slijepčević, Sandro Kalesić, Edin Hodžić, Indira Borić, Sulejman Mehanović, Damir Kurbašić, Ilinka Tadić, Selma Nuhanović, Edin Mehmedović, Nihad Šišić, Amir Čekić, Indira Okanović, Ilvana Bošnjaković, Admir Alispahić, Jasenko Rosić, Damir Bojkić, Samir Mujić, Rajif Rahmani, Almir Jahić, Lejla Bučuk, Azur Mujabašić, Azur Vantić, Suzana Abuismail, Šemsa Hasičić, Senahid Salamović, Nenad Marković, Hamdija Hakić, Petar Stjepanović, Elvis Alagić, Lejla Atiković, Armin Šišić, Rusmir Ponjavić, Alem Hidanović, Zada Dedić, Vanja Kurbegović, Jelena Stojičić, Hasa Hrustanović, Ago Hadžić, Selma Čaušević, Nešet Mujanović, Adrijana Milić, Samir Čirak, Muri Fatušić, Elvir Murselović, Adnan Saimović, Jasminka Sarajlić i još četiri osobe koje nisu identifikovane.