Sigurno je da u Americi nećete imati vremena za kafice i svakodnevna druženja s prijateljima, tako da veliki broj naših državljana koji se u današnjem vremenu odluče nastaviti život u ‘Obećanoj zemlji’, uglavnom imaju unaprijed zacrtane životne ciljeve i fokusiraju se isključivo na njihovom ostvarivanju.
To nije bio slučaj sa Sarajlijom Mirzom Durićem koji je još kao dijete za vrijeme ratnih dešavanja u našoj zemlji, putem jedne od organizacija za prebacivanje izbjeglica, sa porodicom stigao u SAD.
Amerika je naravno danas njegov dom. Također, veoma je uspješan biznismen. Posjeduje kompaniju koja se bavi špedicijom kamiona, tačnije transportom robe širom SAD, što je veoma unosan posao u toj zemlji.
Za “Source” portal otkrio je neke tajne koje ovaj posao sa sobom nosi i zbog čega su Bosanci i Hercegovci poznati kao vozači kamiona u Americi?!
– Mirza veoma ste uspješni u poslu kojim se bavite, kako danas izgleda Vaša kompanija i koliki su njeni kapaciteti?
Da, riječ je o špediciji kamiona. Imam svoju kompaniju sa 45 kamiona i 90 prikolica. Veoma je naporan posao, ali je veoma i unosan. Bosanci i Hercegovci su ovdje prepozatljivi kao vozači kamiona. Dosta nas je u ovom poslu, bez obzira da li je riječ o vozaču kamiona, dispečeru ili radniku u radionici. Veoma smo ugledni, zato što smo vrijedni ljudi, šta god da radimo, radimo do kraja i kako treba. Naša kompanija je prošle godine zaradila bruto skoro 13 milliona dolara. Razumijem da je to velika suma novca, ali kad se svi troškovi oduzmu, ne radi se o tolikoj svoti. Hvala Bogu, mi smo zadovoljni i svake godine postavljamo nove ciljeve, koje smo do sada uspješno ostvarivali.
– Da li jedan vozač kamiona može da uživa u životu, ima li vremena za odmor, s obzirom da su ti ljudi uglavnom na putu? Kako to utiče na privatni život, na brak i porodicu?
Sigurno da je naporno sto se tiče porodice, jer nikad nije lako biti odsutan toliko dugo vremena koje provodiš sam u kamionu. Međutim, postoji mogućnost da dobro zaradiš, a da imaš vremena i za privatni život. Npr. ako voziš svoj kamion, ti odlučuješ gdje ideš i koliko dugo ćeš vremena provesti na putu, dok ako voziš kamion kompanije, tada si uglavnom na putu dvije sedmice u mjesecu. Ljudi koji voze kamione su plaćeni po pređenim miljama. Koliko zarađuju zavisi na koliko milja voze. Duži putevi su naravno plaćeni više. Sve zavisi od vozača i koliko je spreman da vozi, a naravno i kompanija ima svoju ulogu u svemu tome.
– Prema nekim statističkim podacima, mnogo je saobraćajnih nesreća u SAD u kojima su učesnici vozači kamiona. Koliko je to rizičan posao?
Da, to je tačno, ovaj posao sa sobom nosi veliki rizik. Uglavnom su to duge vožnje, a vozači su mnogo puta prinuđeni da voze bez obzira na vremenske prilike. Nikad ne znaš šta te čeka na putu. Moji vozači su nedavno imali četiri udesa u jednoj sedmici. Snijeg je kao i svugdje u saobraćaju veliki neprijatelj, jer kamion lako sleti sa puta. Na svu sreću kod nas do sada nije bilo velikih tragedija.
– Namjeravate li se nekada vratiti u BiH i započeti sličan biznis u našoj zemlji?
Ne, ne namjeravam se vraćati. Smatram da je Amerika moj dom. Ovde sam puno postigao i ne bi želio da to ostavim. Često dolazim u BiH da posjetim familiju, kazao je Mirza na kraju intervjua za “Source“.
BUKA
