Muftija mostarski Salem ef. Dedović i iguman Danilo Pavlović na svom primjeru pokazuju kako treba i može da izgleda jedna kvalitetna međureligijska saradnja u Bosni i Hercegovini.
Dedović i Pavlović bili su danas gosti N1 televizije, a između ostalog, govorili su i o fotografiji koja ilustruje saradnju i koja je oduševila region.
Na slavi manastira u Mostaru proslavljen je rođendan ef. Dedovića. Iguman Pavlović je u vrijeme za desert – iznenadio muftiju tortom.
Pavlović: Znao sam da smo rođeni u dva dana i to je bio povod, kada je muftija dolazio na slavu, da mu priredim proslavu rođendana. Zaista to kod nas nije neobično. Nismo željeli uraditi ništa senzacionalistički. Kada je fotografija postala popularna razmišljao sam da ne želim da muftiji bude neugodno.
Dedović: Naše prijateljstvo je duže od jedne decenije. Tu su dugogodišnji kontakti i saradnja. Ovo je djelić nečega. Sretan sam i radostan šta je napravljeno u manastiru Žitomisliću, što su vraćen ikone i napravljena je jedna dodatna vrijednost. Imao sam dosta obaveza, ali sam bio svijestan da trebam odati priznanje i čestitati. Zajedno smo danas došli iz Mostara i tokom puta smo se prisjetili brojnih zajedničkih projekata. Najvažnije od svega toga što je ta saradnja imala benefite i odražavala se pozitivno u našim vjerskim zajednicama.
Pavlović: Najveći uspjeh da ljudi to prepoznaju kao dobru stvar. Shvatio sam da svi ljudi koji stoje na čvrstim pozicijama nacionalizma se uvijek zaklanjaju iza naroda, a mi svjedočimo da narod želi saradnju, da jako lijepo reaguje na to i da je narodu dosta podjela. Ljudi žele živjeti jedan normalan život, a mi ništa ne radimo drugo što nije normalno, uz uvažavanje naših različitosti.
Zašto se ovakva saradnja predstavlja kao incident?
Dedović: Pokušavamo predstaviti da je ovo životno realna stvar, da ovdje nema reklame. Ima mnogo lijepih i pozitivnih priča i treba pažnju skrenuti na njih. Čini mi se da u eteru postoji neka “glad” i “žeđ” za negativnim vijestima. I onda postoji čuđenje kada se pojavi ovakva vijest, a vjerujte da postoji mnošto ovakvih i sličnih stvari, i većih poput posjete pravoslavaca mostarskoj medresi tokom ramazana, eparhijskih dana u Trebinju do zajedničke borbe protiv uvredljivih grafita.
Pavlović: Jako je važno istaći da nemamo formalno organizovano međureligijsko vijeće, i to nije dobro, ali niko nas nije okupio poput neke organizacije, nego nas je okupio zajednički interes. Odgovornost je na nama, ne smijemo se zaklanjati iza institucija. Mi smo svjedoci i propovjednici riječi Božije i to je veća uloga od naših podjela. Ne može biti kukasti krst nigdje ispisan, ne smije se koristiti religijski objekat za širenje mržnje – mi smo lično odgovorni. Dijalog nema alternativu, međusobni život nema alternativu i onda će to ljudi prepoznavati, kao ovu tortu (smijeh).
Zanimljivo je da ste rođeni u dva dana razlike, magistrirali isti dan, obojica dobitnici nagrade Mimar mira. Ništa nije slučajno?
Dedović: Božiji znakovi postoje i Božije znakove treba raspoznavati. Tu su oko nas, malo nam treba više snage i volje da se okrenemo oko sebe.
Pavlović: Ova vijest je vrlo lijepo prošla, ali bilo me je strah da muftiju ne dovedemo u nezgodan položaj. Uvijek će biti ljudi koji će vidjeti nešto loše. Neki su u komentaru rekli da je loše što muftija slavi rođendan.
Dedović: Ovo što radimo, radimo u ime Boga, za dobrobit zemlje i ljudi i mi smo pozvani da dajemo nadu. To su glavni koridori kojima trebamo ići, a sad što trnja ima na putu…
Pavlović: Mi ne radimo ništa pretjerano pametno, novo i veliko. Mi samo želimo biti obični ljudi.
Vaša poruka za ljude, građane BiH?
Dedović: Povjerenje je jedna čudesna i magična riječ. Moramo graditi to povjerenje među ljudima i širiti tu vrijednost. Dakle vjera, povjerenje, nada, istrajanje…jednostavno to je put kojim moramo ići.
Pavlović: Ono što nam je zajedničko, a mnogo više imamo zajedničkog nego različitog, to je jedan Bog u koga vjerujem. Nema više Bogova, svi vjerujemo u istog Boga i na tome trebamo graditi jedinstvo. Trebamo vjerovati u dobrotu među ljudima i poštovati drugog čovjeka i poštovati tuđi stav.
N1