Novozelandska premijerka Jacinda Ardern u svom je prvom govoru u nacionalnom parlamentu nakon terorističkog napada, koji se u petak dogodio u Christchurchu, odala počast muslimanskoj zajednici i obećala da će počinitelju uskratiti publicitet za kojim žudi. Njeno obraćanje novozelanskom parlamentu prenijela je web stranica The Spinoff, posvećena uglavnom političkim i društvenim temama, a mi je donosimo u cjelosti:
Al salam Alaikum. Mir s vama. I mir sa svima nama.
Petnaesti ožujka zauvijek će biti dan urezan u naša kolektivna sjećanja. U mirno popodne u petak, jedan čovjek upao je na mjesto mirnog bogoslužja i uzeo živote 50 ljudi. To mirno popodne u petak postalo je najmračniji od naših dana.
No, za obitelji je taj dan bio puno više od toga. Bio je to dan kad je jednostavan čin molitve, prakticiranja njihove muslimanske vjere i religije, doveo do gubitka života njihovih najmilijih. To su bila njihova braća, kćeri, očevi i djeca. Oni su bili Novozelanđani. Oni su bili mi.
I zato mi kao nacija žalimo za njima. Osjećamo veliku dužnost da se brinemo o njima. I ima toliko toga što osjećamo da trebamo reći i učiniti. Jedna je od uloga koju nikad nisam očekivala da ću dobiti, te se nadala da ju nikad neću imati, izraziti tugu nacije.
U ovom trenutku, važnije je samo osigurati skrb za sve koji su pogođeni i pobrinuti se za sigurnost svih. U toj ulozi, želim se obratiti izravno obiteljima. Mi ne možemo znati vašu tugu, ali možemo biti uz vas na svakom koraku. Možemo. I hoćemo, okružit ćemo vas arohom (maorska riječ za suosjećanje) i manaakitangom (pažnjom) i svime što nas čini nama. Našim srcima je teško, ali naš duh je snažan.
Šest minuta nakon što je poziv na 111 upozorio policiju na pucnjavu u džamiji Al-Noor, policija je bila na licu mjesta. Samo uhićenje billo je ništa drugo do čin hrabrosti. Dvojica policajaca zabila su se u vozilo iz kojeg je počinitelj i dalje pucao. Otvorila su vrata njegovog auta, u kojem je bio eksploziv, te ga izvukla van.
Heroji
Znam da im svi želimo odati priznanje za njihovo djelovanje, kojim su sigurnosti Novozelanđana stavili ispred vlastite sigurnosti i na tome smo im zahvalni. No, oni nisu bili jedini koji su pokazali izvanrednu hrabrost.
Naeem Rashid, podrijetlom iz Pakistana, umro je nakon što je napao terorista i pokušao mu oteti oružje. Izgubio je život pokušavajući spasiti one koji su zajedno s njim bili na bogoslužju.
Abdul Aziz, rodom iz Afganistana, suočio se i suprotstavio naoružanom teroristu tako što je zgrabio prvo što mu je bilo pod rukom – EFTPOS uređaj. Riskirao je svoj život i bez sumnje spasio mnoge svojom nesebičnom hrabrošću.
Bit će bezbroj priča, mnoge nikad nećemo ni saznati, ali svakoj od njih odajemo priznanje na ovom mjestu, u ovom Domu.
Za mnoge od nas prvi znak razmjera ovog terorističkog napada bile su slike osoblja hitne pomoći koje prevozi stradale u bolnicu u Christchurchu. Vama koji ste prvi reagirali, osoblju hitne službe i zdravstvenim djelatnicima koji su pomogli i koji i dalje pomažu ozlijeđenima, molim vas da prihvatite iskrenu zahvalnost svih nas. Svjedočila sam vašoj brizi i profesionalizmu u izvanredno zahtjevnim uvjetima. Ponosni smo na vaš rad i neizmjerno zahvalni na tome.
Željela bih reći nešto i o mjerama koje smo odmah poduzeli i koje su trenutačno na snazi, posebice kako bi se osigurala sigurnost muslimanske zajednice i sigurnost za svakog pojedinca.
Mjere sigurnosti
Kao nacija, bit ćemo i dalje u stanju pripravnosti. Iako trenutačno ne postoji konkretna prijetnja, bit ćemo na oprezu. Nažalost, vidjeli smo u zemljama koje užase terorizma poznaju bolje od nas, da postoji tendencija povećanih tenzija i akcija tijekom tjedama koji slijede, što znači da moramo održavati budnost.
U Christchurchu su na snazi dodatne i stalne mjere sigurnosti, a kako je policija navela, u džamijama širom zemlje policija će biti stalno nazočna sve dok su njihova vrata otvorena. Dok džamije budu zatvorene, policija će biti u blizini.
Postoji veliki fokus na osiguravanje potreba obitelji. To mora biti naš prioritet. U blizini bolnice u Christchurchu otvoren je centar za skrb koji ljudima pomaže da dobiju podršku. Vize za članove obitelji koji žive u inozemstvu imaju prioritet, kako bi oni mogli nazočiti pogrebima. Troškovi pogreba su pokriveni, a pobrinut ćemo se i za troškove obitelji koje bi svoje najmilije željeli preseliti iz Novog Zelanda.
Radimo na pružanju skrbi o mentalnom zdravlju i socijalnoj podršci. Broj 1737 (broj novozelandske službe za pomoć pri psihološkim problemima i ovisnostima) jučer je primio 600 tekstualnih poruka ili poziva. Prosječno pozivi traju oko 40 minuta i ja pozivam svakoga u potrebi da koristi ovu uslugu. Ona je tu zbog vas.
Naša jezična služba pružila je podršku za više od 5000 kontakata, te omogućila da potrebitima bude upućena pomoć na bilo kojem jeziku. Zahvaljujemo svima koji rade u ovim službama.
Naše sigurnosne i obavještajne agencije prikupljaju dodatne informacije. Kao što je bio slučaj i u prošlosti, te se informacije shvaćaju iznimno ozbiljno i postupa se po njima.
Kako se ovo moglo dogoditi
Znam da su s pravom postavljena pitanja o tome kako se ovo moglo dogoditi ovdje. Na mjestu koje se ponosi otvorenošću, miroljubivošću i raznolikošću. Postoji i ljutnja zbog toga što se ovdje dogodilo.
Postoje mnoga pitanja na koja treba odgovoriti i ja vam jamčim da će biti odgovoreno. Jučer se vlada složila s pokretanjem istrage, koja će se baviti s događajima što su doveli do napada 15. ožujka. Ispitat ćemo što smo znali, a što smo mogli ili trebali znati. Ne možemo dopustiti da se ovo ponovno dogodi.
Kako bismo radili na sigurnosti Novozelanđana, morat ćemo preispitati naše zakone o oružju. Kako sam već najavila, naši zakoni o oružju će se promijeniti. Vlada je jučer sastala i donijela neke načelne odluke, 72 sata nakon napada. Prije našeg novog sastanka, sljedećeg ponedjeljka, ove će odluke biti objavljene.
U centru ovog terorističkog čina protiv naše muslimanske zajednice na Novom Zelandu je jedna osoba. Dvadesetosmogodišnji muškarac, australski državljanin, optužen je za jedno ubojstvo. Uslijedit će i ostale optužbe. On će se suočiti s punom snagom novozelandskih zakona. Obitelji stradalih dobit će pravdu.
U svom terorističkom činu, on je imao mnoge namjere, a jedna od njih je publicitet. Zato od mene nikad nećete čuti da izgovaram njegovo ime.
“On je terorist. Ali je bezimen”
On je terorist. On je kriminalac. On je ekstremist. Ali kad budem govorila o njemu, bit će bezimen.
I sve vas ostale molim da govorite o imenima onih koje smo izgubili, a ne o imenu onog koji nam ih je oduzeo.
Možda je tražio da bude poznat i ozloglašen, ali mi na Novom Zelandu nećemo ni dati ništa od toga. Čak ni njegovo ime.
Također ćemo preispitati i ulogu društvenih medija u ovom slučaju i korake koje možemo poduzeti, uključujući i one na međunarodnoj razini, zajedno s našim partnerima.
Nema sumnje da su ideje i jezik podjele i mržnje postojale desetljećima, ali način njihova širenja, kao i organizacijski alati, sasvim su novi. Ne možemo samo sjediti i prihvatiti da te platforme postoje i da sadržaj koji se na njima nalazi nije odgovornost tih platformi. One su izdavači, a ne samo poštari. Ne može postojati koncept prihvaćanja dobiti, ali ne i odgovornosti. Naravno, to ne znači da i mi kao nacija nemamo odgovornost suprotstaviti se rasizmu, nasilju i ekstremiznu. Zasad nemam sve odgovore, ali moramo ih pronaći zajednički. I moramo djelovati.
Duboko smo zahvalni na svim porukama suosjećanja, podrške i solidarnosti koje primamo od naših prijatelja diljem svijeta. Zahvalni smo globalnoj muslimanskoj zajednici koja nas podržava. Podržavamo i mi njih.
Želim naglasiti da podržavamo i Christchurch u ovom udarcu njegovu oporavku. Odajem priznanje svakom članu ovog Doma koji je stao uz svoju muslimansku zajednicu, ali posebice onima u pokrajini Canterbury, koja je u dubokoj žalosti.
Posebna priča
Na kraju, želim odati priznanje svim potresnim pričama koje smo čuli od 15. ožujka. Jednu želim spomenuti, a radi se o Hati Mohemmedu Daoud Nabiju.
On je 71-godišnjak koji je otvorio vrata džamije Al-Noor i izgovorio riječi ”Zdravo brate, dobro došao”. Bile su to njegove posljednje riječi.
Naravno, nije znao ništa o mržnji koja ga je čekala iza vrata, ali njegova dobrodošlica govori nam tako mnogo, govori nam da je bio član vjere koja je pozdravljala sve svoje pripadnike, koja je pokazivala otvorenost i pažnju.
Već sam mnogo puta rekla da smo mi nacija 200 nacionalnosti i 160 jezika. Mi otvaramo svoja vrata drugima i iskazujemo dobrodošlicu. Jedino što moramo promijeniti nakon događaja od petka je da ta ista vrata trebamo zatvoriti svima koji se zalažu za mržnju i strah.
Da, osoba koja je počinila ova djela nije odavde. Nije odrastao ovdje. Svoju ideologiju nije pronašao ovdje, no to ne znači da isti takvi pogledi ne postoje i ovdje.
Znam da kako nacija u ovim najmračnijim trenucima želimo pružiti svaku moguću utjehu našoj muslimanskoj zajednici. I pružamo utjehu. Planine cvijeća koje širom zemlje stoje pred vratima džamija, spontana pjesma koja se čuje oko njih. To su načini na koje izražavamo svoju ljubav i empatiju. Ali želimo učiniti više.
Želimo također i da se svaki član naše zajednice osjeća sigurno.
Sigurnost znači biti slobodan od straha zbog nasilja. Ali isto tako znači i biti slobodan od straha zbog rasizma i mržnje, koji stvaraju podneblje na kojem može cvjetati nasilje.
I svako od nas ima moć promijeniti to.
U petak će biti tjedan dana od napada. Pripadnici muslimanske zajednice tog će se dana okupiti na bogoslužju. Odajmo počast njihovoj žalosti. Podržimo ih dok se ponovno okupljaju za bogoslužje.
Mi smo jedno, oni smo mi.
Tatau tatau
Al salam Alaikum
Weh Rahmat Allah
Weh Barakaatuh
Index.hr
