TuzlaU fokusu

Razgovarali smo: Denis Hadžić – muzički madžioničar Narodnog pozorišta Tuzla




Predstava Narodnog pozorišta Tuzla “Posljednja ljubav Hasana Kaimije” o kojoj svi govore ovih dana  nezapamćeno puni pozorište i oduševljava svakoga ko se nađe u publici.

Velike zasluge uzima i muzika u ovom veličanstvenom komadu zbog čega nismo gubili vrijeme već smo u našem studiju ugostili i njenog autora Denisa Hadžića.

Možda će Vas zanimati i:

U nastavku pročitajte o čemu smo to sve razgovarali.

Kako je izgledao proces nastanka muzike za predstavu “Posljednja ljubav Hasana Kaimije”?

Denis: “Na samom početku moram istaći da je meni bila velika želja raditi muziku za jedno tako veliko djelo poput Hasana Kaimije. Proces je bio zaista dug iz razloga što sam ja prvobitno zamišljao tu muziku sa izvornim bosanskim melosom. Međutim, nakon što sam studiozno pročitao djelo spoznao sam Hasana Kaimiju, njegova mnoga putovanja i u konačnici to što je derviš.  Shvatio sam u tom momentu da muzika mora biti kombinacija turske i Sufi muzike ali sam zadržao neke elemente tradicionalno bosanske uz dodatak mistike. Tada sam već shvatio da je ozbiljan proces ispred mene. Sigurno sam sedmicu dana isključivo slušao sve te vrste muzike da bih nakon toga od prijatelja posudio saz, skinuo nekoliko aplikacija i krenuo u proces stvaranja.

Moram priznati da sam se dosta koristio i YouTube-om ali ne studijskim snimcima već amaterskim videima ljudi koji snimaju sami sebe dok sviraju. To mi je bilo najbolja vodilja jer je njihova improvizacija ono što je autohtono, ono što nosi emociju.

Biti ću iskren i reći da sam ja sam sebi najgori kritičar ali to je jednostavno najbolji recept jer vas vraća dok ne uradite ono što je za predstavu najbolje. Još jedan zanimljiv detalj jeste da sam radi ove predstave prvi put zasvirao saz.”

 

Poslušajte dio muzike iz predstave “Posljednja ljubav Hasana Kaimije”

Fotografija korisnika/ce Narodno Pozorište Tuzla.

Koliko je teško napraviti simbiozu između energije lika, glumca i same muzike u predstavi?

Denis: Režiser je taj koji treba glumca ili glumicu a i mene da uvede u svoju zamisao, energiju i viziju. Dakle, on je ta glavna karika koja spaja sve. Režiser na ovoj predstavi je učinio da je bilo zadovoljstvo raditi sa njim i u momentima kada me vraćao jer je imao drugačije viđenje melodija za određene scene. U svakom slučaju mislim da smo našom saradnjom postigli najbolju verziju koja je dočarala kompletnu priču.

Fotografija korisnika/ce Narodno Pozorište Tuzla.

Još jedna od predstava u kojoj si autor muzike je “Bistri vitez Don Quijote od Manche”. To je predstava koja traje nešto manje od dva sata dok ti u njoj sve vrijeme boraviš na bini i sviraš. Možeš li nam opisati baš to iskustvo?

 

Denis: Don Quijote je bio moja velika želja koja mi se ispunila. Muziku za ovu predstavu sam zamišljao u španskom stilu međutim predstava je alternativnija tako da je i muzika krenula u tom pravcu. Iskustvo je bilo odlično. Moram priznati da mi to nije bio prvi put da u predstavi stojim na bini i sviram ali  mi smo se mnogo zabavljali u tom procesu stvaranja. Pravili smo muziku i melodije gotovo na licu mjesta. Kada se sve to sabere ispadne da smo kroz igru i praćenje procesa maštanjem izmislili muziku. Muzički je zaista neuobičajena.

Fotografija korisnika/ce Narodno Pozorište Tuzla.

 

Koliko te konkretno glumci inspirišu da po njima i njihovim energijama kreiraš muziku za određeni komad?

Denis: Glumac treba da dočara i odglumi scenu, prenese emociju a moj posao je da mu pomognem. Ja shvatam da se njemu moram prilagoditi jer je on glavna vodilja.

Za vrijeme svih predstava uvijek sam nastojao pratiti probe i kada vidim „sirovu“ scenu krenem maštati o tome kako muzika treba da zvuči a onda naravno prolazim sa režiserom da li smo na istom putu tj.  da li moja muzika prati njegovu viziju.

Fotografija korisnika/ce Funk Iván.

Šta je najljepše u vezi tvog posla a što bi za Radio Kameleon mogao izdvojiti?

Jedne prilike sam sjedio sa direktorom pozorišta Mirzom Ćatibušićem i on je rekao rečenicu koja mi se strašno dopala a to je: “U radu je spas!”.  Sve brige nestaju kada se unesete u svoj posao a ja svoj posao prije svega volim i samim tim ništa nije teško naučiti, stvoriti niti raditi koliko god da je potrebno. Naročito se to naglašava kada radite sa ovako fantastičnim ljudima a pod time mislim i na kompletnu ekipu predstave “Posljednja ljubav Hasana Kaimije” koja je dala svoj maksimum radeći na istoj.

Fotografija korisnika/ce Denis Hadzic.

Šta su planovi u narednom periodu? Očekuju li nas nove predstave?

Sprema se nova predstava. Biti će to dječija predstava koja “miriše”  na mjuzikl i to će biti sve što ću o tome reći. (smijeh)

 

Bio je ovo divan razgovor. Razgovor o umjetnosti, stvaranju i radu sa ljudima koji vole svoj posao. Nama kao Radio Kameleonu još jedino preostaje da obećamo kako ćemo posvećeno pratiti sve što nam pozorište donosi u danima koji predstoje. Također,  Denisu ali i cijeloj ekipi želimo još mnogo odigranih predstava u punom Narodnom pozorištu Tuzla.

 

 

 

 

 



Možda će Vas zanimati i:

Back to top button