PIŠE: Vedran Jahić
Vjerovatno će se mnogi poznavaoci fudbala složiti sa mnom i sa konstatacijom da je Hrvatska najviše pokazala na Svjetskom prvenstvu u Rusiji. Četa Zlatka Dalića ostvarila je sve tri pobjede u svojoj grupi, a najviše nas je dojmilo “rasturanje” Argentinaca koje predvodi jedan od najvećih fudbalskih mađioničara ikada – Lionel Messi.
Iako, barem na papiru ne spada u sami krug favorita za osvajanje Mundijala, prema svemu viđenom, Hrvatska može daleko dogurati, a ako ovako nastavi siguran sam da može ponoviti uspjeh “vatrene generacije” iz 1998. godine i kultnu bronzu.
Razlog tom predviđanju nije samo dobra igra Hrvatske, nego i veoma loš dojam ostalih favorita. Francuska i Španija su neuvjerljivi, Argentina i Portugal su se provukli, Brazil nije ni blizu onoga što može, a Njemačka će vjerovatno tek danas izboriti prolaz protiv slabašne Koreje.
Jedine dvije ekipe koje su mene očarale na ovom Svjetskom prvenstvu su Hrvatska i donekle Belgija. Zašto kažem donekle Belgija, jer je postigla čak 8 golova slabašnim selekcijama Tunisa i Paname, dakle još nisu imali dostojnog rivala.
Hrvatska ima dobru ekipu, odlične pojedince, kompaktnost, homogenost, timski duh i dugogodišnji pobjednički mentalitet. Njihovi igrači igraju u najboljim svjetskim klubovima, pa su u susjedstvu zaista velika očekivanja, rekli bismo sa pravom.
Ipak, uvjerili smo se mnogo puta do sada da balkansko razmišljanje često vodi do “harakirija”. Ako nisi prvak svijeta teško će ti ko oprostiti. Na svako veliko takmičenje hrvatski mediji reprezentaciju isprate sa riječima da mogu biti prvaci svijeta ili Evrope i svaki put se razočaraju, jer to nije lako.
Neće biti lagana utakmica ni protiv Danske u osmini finala, iako mnogi već prave kalkulacije s kim će Hrvatska igrati u četvrtfinalu. To je taj “balkanizam” koji nam je ušao u krv i njega se teško riješiti jer je to, pa možemo slobodno reći i genetika. Ali se može barem malo potisnuti drugačijim razmišljanjem da danas sve selekcije igraju dobar fudbal i da nema unaprijed dobijenih utakmica.
S obzirom da na Mundijalu nema naše BiH, preostaje nam da navijamo za komšije i susjede. Hrvatska ima veliku šansu, jer posjeduje možda i najbolju generaciju u poslijeratnoj historiji zemlje. Uvjeren sam, Hrvatska sa Modrićem, Rakitićem, Perišićem, Rebićem, Lovrenom, Vrsaljakom, Mandžukićem i ostalima može biti prvak svijeta, ali isto tako je može “ubiti” balkanski temperament po principu “lako ćemo” ili “najbolji smo”. Ipak, želimo vjerovati u ovaj prvi ishod.
Zato, SRETNO HRVATSKA!
