Prethodne sedmice navršilo se 17 godina od brutalnog zločina i ubistva Borke Ožegović (62) u porodičnoj kući na Manjači kod Banjaluke.
– Nije bilo nasilnog ulaska u kuću. Osumnjičeni su popili kafu sa žrtvom, a zatim je vezali i ubili nožem. Iz kuće ništa nije ukradeno. Pronađeni su otisci, pronađeni su DNK tragovi, obavljena su poligrafska ispitivanja, ali identitet osumnjičenih nije utvrđen – rezultati su istrage zaboravljenog slučaja koji i danas izaziva zebnju, posebno kod lokalnog stanovništva.
Ko je ubio 62-godišnju domaćicu? Koji su motivi natjerali krvnike na brutalno ubistvo žene koja ih je samo nekoliko trenutaka ranije ugostila kao najbliže, ponudivši im okrepljenje i kafu, samo su neka od pitanja na koja nema odgovora.
Porodica žrtve sa pravom se već godinama pita gdje je pravda, da li su ubice bile toliko sposobne da zavaraju svaki trag ili je u pitanju nesposobna i traljava istraga.
Da ubice nisu bile profesionalci otkrila je velika količina tragova koje su ostavili na mjestu zločina, od otisaka prstiju do DNK, ali ništa od toga nije pomoglo da im se, barem do danas, otkrije identitet.
Beživotno tijelo Borke Ožegović pronašla je njena rođaka Rosa Ožegović, koja je nakon zločina zbog bezbijednosti preseljena iz zabačenog sela u Stričiće.
– Taj dan smo se dogovorile da odemo zajedno po vodu do izvora, jer ju je dan prije, kako mi je ispričala, nešto prestrašilo u šumi. Mora da je vidjela nekoga, pa me zamolila da idemo zajedno. Rekla je da će doći po mene oko 13 sati, a kako je nije bilo, ja sam se spustila do njene kuće. Idući prema Borkinoj kući dozivala sam je i “brojala” joj zašto kasni. Sjećam se da je to bio fin, sunčan dan – dio je izjave koju je rođaka Rosa dala u policiji nakon zločina.
Rosa je ubrzo stigla do ulaznih vrata, koja su bila otključana.
– Opet sam je dozivala, “brojala” što je otišla bez mene na taj izvor, što me ostavila. Uhvatila sam za kvaku na ulaznim vratima u kuću i ona su se otvorila. Borka! Borka! Dozivala sam je. Zašto si otišla bez mene?! Došla sam do vrata od kuhinje i otvorila ih. Od šoka sam poskočila unatrag i udarila glavom od štok. Osjetila sam da mi krv ide niz lice. Istrčala sam ispred kuće i jaukala na sav glas, ali me niko nije ni mogao čuti, pa sam krenula prema selu iza obližnje šume kako bih pozvala pomoć – ispričala je Rosa istražiocima.
Jeziva scena
Tragovi brutalnog zločina koje je videla Rosa šokirali su i istražioce.
Borka je bila vezana selotejp trakom po rukama i nogama, a ubice su je jednim krajem trake zavezali za kredenac u kuhinji i zaklali.
Telo je pronađeno sklupčano i u lokvi krvi. Na kauču u blizini Borke bile su isprevrtane šoljice kafe na kojima su pronađeni otisci. Pored otisaka, ispod noktiju ubijene pronađena je i vlas kose na osnovu koje je utvrđeno da se nesrećna žena borila sa mnogo jačim i brojnijim krvnicima, koje je nekoliko trenutaka ranije ljubazno primila u svoj dom i skuhala im kafu.
Da li su se ubice prepale da će ih žrtva uspjeti opisati ili je u pitanju neko ko je bio blizak sa žrtvom, takođe su pitanja na koja istraga nije dala odgovor.
Isplanirano ubistvo
Kuća Ožegovićeve udaljena je kilometrima od najbližeg naselja, ali se jasno vidjela sa regiolanog puta koji prolazi preko Manjače.
Detaljnijim posmatranjem, ubice su najvjerovatnije utvrdile da Borka živi sama, jer se njen suprug u vrijeme zločina liječio u banjalučkom Kliničkom centru. Nedugo nakon zločina on je preminuo.
Izvor: fokus
