Mirza Ibrišimović je 33-godišnjak iz Brčkog. Svoje školovanje je završio u svom rodnom gradu, a 2003. godine je prvi put napustio Brčko i otišao studirati u inostranstvo, tačnije u Beč, gdje je završio studij molekularne biologije sa fokusom na molekularnu medicinu, biohemiju i genetiku.
Svoje interesovanje za ovu oblast uokvirio je doktorskom disertacijom na temu molekularne biologije i medicine koju je radio na Institutu za istraživanje raka kod djece sv. Ana pri Klinici za djecu oboljelu od kancera. Zadnju godinu je radio kao šef laboratorija za mikroćelijsku analizu produkata pri američkoj kompaniji Baxter sa sjedištem u Beču.
Zavidnu karijeru gradio je u Austriji, a u razgovoru za Kameleon je otkrio zbog čega nije studirao u Bosni i Hercegovini.
“Za to su bili odgovorni moji roditelji. Uvijek smo se jako trudili i odgajani smo u tom smjeru, da je znanje nešto u šta treba ulagati. Bez svega materijalog možete na lak način ostati, ali ono što vam ostaje zauvijek jeste vaše znanje. Kada je došlo vrijeme da krenemo na fakultet, roditelji su nas usmjerili u Beč iz razloga što još uvijek postoji taj stogodišnji ugovor, a taj ugovor našim studentima daje da besplatno studiraju na svim odsjecima koji pripadaju Univerzitetu u Beču. Tu priliku smo i mi iskoristili. Bilo je teško, ali su moji roditelji uspjeli sa jednom platom ljekara u Brčkom i platom profesora u srednjoj školi da nas isfinansiraju, a razlika je u školarini je bila 100 – 200 eura u odnosu na iznos koji bismo platili školarinu u Sarajevu”, rekao je ovaj mladi doktor.
Na školovanje van svoje države nije ih odvela školarina, pogodnosti u plaćanju, niti bilo šta tome slično – odveo ih je drugačiji obrazovni sistem, jer Mirzina ogromna želja za molekularnom biologijom ovdje nije mogla da se ostvari, jer je i sada prilično apstraktan pojam.
“Ja se i sada susrećem s jednim ogromnim problemom u Bosni i Hercegovini, a to je da postoji jedna ogromna praznina, neusaglašenost Ministarstva obrazovanja, Ministarstva zdravlja i ostalih institucija u svim kantonima. Sada možete moje zanimanje pronaći na fakultetu, no, nećete pronaći to zanimanje u sistematizaciji zdravstvenih institucija. Mladi ljudi na neki način su izmanipulisani, jer završavaju fakultete sa željom da završavaju studije i ostanu u svojoj zemlji, a primorani su na drugačije. Ja nikad ne volim reći da sam otišao, meni je bio cilj steći znanje, a ne – ne vratiti se. Pokušao sam se vratiti, ali ni u jednoj instituciji nisam naišao na odgovor. Ništa se bolje nije desilo ni nakon završenog doktorata, moja želja nije jenjavala, želio sam biti prihvaćen kao stručnjak moje prakse, kao neko ko mnogo može doprinijeti unaprjeđenju zdravstvene zaštite, ne samo građana Brčko distrikta, nego cijele Bosne i Hercegovine”, istakao je Ibrišimović.
Činjenica je da naša zemlja ima mnogo talentovanih mladih ljudi iz svih sfera, no, tužna je i činjenica da su nerijetko ti mladi ljudi više cijenjeni u inostranstvu, nego kod nas.
“Ja trenutno radim kao docent na SSST u Sarajevu i svakodnevno sam u kontaktu sa mladim ljudima, kako našim, tako i stranim studentima. Ja sam oformio prije dvije godine naučno-istraživačku grupu najboljih studenata, gdje najbolji od najboljih ima priliku da dobije stipendiju u Austriji, da bi tamo išao na izradu svog diplomskog rada. Naša zemlja je prepuna talentovanih ljudi, ljudi koji mogu mnogo toga. Ono što nedostaje mladim ljudima u Bosni i Hercegovini je motivacija. Isprepadani su, odrastaju u mišljenju da pojedinac ne može napraviti i promijeniti išta – vjerujte, može. Našim studentima je ovdje izuzetno teško, i njima i njihovim roditeljima. Teško je izdvajati novac i ulagati, a znati da nakon završenog fakulteta možda neće pronaći svoje mjesto”, rekao nam je Mirza.
Mnogi od nas bi u državi mnogo toga mijenjali, pa nas je zanimalo šta bi dr. Mirza uradio kada bi obnašao funkciju predsjednika države.
“Ja bi uveo izmjenu u svim strukturama svih državnih institucija. Meni je jako žao mojih kolega koji su sa mnom išli u srednju školu, a do danas su završili fakultete u roku i još uvijek nemaju zaposlenje. Pred izbore budu mobilisani samo da bi stranke predstavile da imaju mlada izborna tijela, a nakon toga njih jako malo ili nimalo ne završava tamo gdje bi trebalo. U sve institucije moraju doći mladi ljudi od vizije, moramo se osloboditi od svih onih koji su ostali učahureni u vremenu od prije 20 – 30 godina i koji se boje znanja. Ja sam se za ove tri godine koliko sam ovdje mnogo puta obraćao prvo svom gradu, pokušavajući da svojim vještinama i znanjem unaprijedim zdravstveni sistem, ali odgovor nisam dobio i do dana današnjeg mene niko nije kontaktirao”, dodao je Ibrišimović.
Teško je u ovakvim životnim okolnostima, teškoj situaciji u društvu, ne odustati. Ponekad je teško boriti se, no, ovaj mladi doktor je poslao prigodnu poruku sa svu bh. omladinu.
“Poručio bih im da ne odustaju od svog cilja i svojih snova, da ne razmišljaju sebično. Prvo moraju imati široke poglede i misliti široko i na svoju zajednicu. To su prave vrijednosti koje nosimo sa sobom, te nemojte raditi ništa da biste imali samo ekonomsku dobit od toga. Učite, vrijedno radite. Ako odete, ne možete od nostalgije kada se vratite platiti račune. Naravno, postavlja se konačno pitanje: Šta ako svi mi mladi odemo iz Bosne i Hercegovine? Pitanje je dana kada će svi mladi otići. Šta će to značiti po našu zemlju? Onda će samo u pisanoj literaturi ostati zemlja poznata po tom ponosu i prkosu, a svi oni koji mogu i trebaju da prkose će je napustiti.”
