Takvi doživljaji, koji se javljaju prilikom slušanja muzike, su prilično rijetki i jedinstveni. Neki ljudi ih doživljavaju svaki put kada bi čuli pjesmu ili stih, koji bi ih prisjetio na neki događaj iz (davne) prošlosti.
Matthew Sachs, bivši student sa Harvarda, prošle godine je proučavao pojedince kojima je muzika uzburkala osjećaje. Istraživanje je obuhvatilo 20 učenika, od kojih je 10 priznalo da su doživjeli gore navedena osjećanja prilikom slušanja muzike.
Otkrio je da oni koji su uspjeli da učine emotivnu i fizičku vezu sa muzikom zapravo imaju različite strukture mozga od onih koji nemaju takve osjećaje.
Istraživanje je pokazalo da imaju tendenciju da imaju veći volumen vlakana oni sa boljom povezanošću između slušne percepcije i područja koje obrađuje emocije.
Sachsovi nalazi su objavljeni na Oxford Academic.
Ideja je da više vlakana povećava efikasnost između dva regiona, što znači da postoji efikasnija obrada između njih. To znači da, ukoliko muzika izazove mržnju, vjerovatno ćete imati veći volumen vlakana i intenzivnije osjećaje.
Pored toga, ove senzacije mogu biti povezane i sa memorijama vezanim za određenu pjesmu, koja se ne može kontrolisati u laboratorijskom okruženju.
Iako je riječ o manjem istraživanju, Sachs trenutno provodi dalja istraživanja koja će promatrati aktivnosti mozga pri slušanju pjesama koje registruju određene reakcije.
Na taj način se nada da će istražiti šta neurološki izaziva ove reakcije i procijeniti zapravo mogu li se rezultati istraživanja iskoristiti kao tretman za psihološke poremećaje.
Depresija izaziva nemogućnost da se doživi zadovoljstvo svakodnevnih stvari.