Na magistralnoj cesti M-17 između Mostara i Jablanice u mjestu Salakovac prije desetak dana dogodila se teška saobraćajna nesreća. Povrijeđene su tom prilikom četiri osobe, od kojih su dvije zadobile teže tjelesne povrede.
A kroz četiri decenije otkad je izgrađena brana i sagrađen novi put, u Salakovcu je prestalo kucati srce inih opreznih i neopreznih vozača, makar je riječ o cesti koja kad sve sve okolnosti na njoj uzmu u obzir – nije riskantna i opasna. Upravo pravac koji je zbog uspona i padova nepregledan najčešće i biva okidač da se “legne” na papučicu gasa i prekorači brzina dovoljna za tragediju.
Inžinjer saobraćaja iz Mostara, Mirsad Kuko podsjeća da se u sređenim evropskim zemljama smatra se da je jedna trećina odgovornosti za saobraćajne nesreće vozačeva, jedna trećina otpada na put, a jedna na vozilo.
– Ako je u Austriji gdje su automobili Bog zna koliko kvalitetniji od naših i gdje su ceste svjetlosnu godinu ispred naših po jedna trećina otpada na ta dva segmenta, onda zamislite kolika je odgovornost naših vozača, ako je kod njih u takvim uslovima to jedna trećina odgovornosti.
U našoj zemlji je sve relativno, pa time i dokumenti koji govore o sigurnosti vozila na cesti. Danas nemamo inžinjere saobraćaja na funkciji komandira saobraćajnih policija, dok je prosječna starost voznog parka 17 godina. U Njemačkoj je, ne tako davno, prosjek bio tri godine. Tehnički pregledi su međusobno neuvezani što je također veliki problem. Za novac danas svaki automobil može dobiti isprave za voženje, dok se ljekarski pregledi vozačima završavaju i telefonskim putem, napominje Kuko.
Podsjeća i da je danas u BiH oko 52.000 ratnih vojnih invalida koji boluju od PTSP-a, kao i da po zakonu nijedan od njih ne bi smio pomisliti da sjedne za volan, dok danas voze mnogi od njih.
– Automobili su nam iz 21. vijeka, a ceste iz 19, signalizacija je postavljena nestručno, a policijski sistem bez subordinacije potpuno je razbijen. Nedavno sam putovao na more i vidio da pojedinci koji rade na signalizaciji miješaju pojmove uzbrdica i nizbrdica, a ne pamtim ni sam kad je posljednji put kažnjen neki pješak – učesnik u saobraćaju. Njima je dozvoljeno apsolutno sve, s žaljenjem ističe Kuko.
Osim nedavne saobraćajne nesreće u Salakovcu, spomenut ćemo sve s većom materijalnom štetom i kobnim ishodima ili težim tjelesim povredama, a koje su se dogodile tokom posljednjih 18 mjeseci. Sredinom jula, Peugeot 206 udario je o brdo usljed prekoračene brzine, a tom prilikom jedna osoba zadobila je teže tjelesne povrede.
Posljednjeg dana juna stradala je dosad posljednja žrtva saobraćajnih nesreća u Salakovcu.
Riječ je o Dragici T. koja je također upravljala vozilom marke Peugeot. Prilikom izlaska iz tunela Salakovac njen automobil prešao je u suprotni trak i sudario se sa, iz suprotnog smjera, nadolazećim šleperom Scania, registarskih oznaka Albanije kojim je upravljao albanski državljanin K.U. (1993.).
Stotinjak metara od mjesta pogibije južno, mjesec ranije prevrnuo se autobus preduzeća Autoprevoz bus, dok su se 9. marta sudarili Golf i Audi prilikom čega su teške tjelesne povrede zadobili su Marinko S. i Ramiz Ć. dok je lakše povrede zadobio suvozač iz Audija Ramiz A. (1973.).
Jedna osoba teže je povrijeđena u nesreći koja se dogodila 26. septembra prošle godine u kojoj su učestvovali teretno vozilo Merecedes i putničko vozilo Passat. U aprilu prošle godine došlo je do sudara putničkog vozila Audi kojim je upravljao Amadeo M. (1965.) iz Jablanice i poljoprivrednog stroja (motokultivator) kojim je upravljao Hilmo S. (1963.) iz Salakovca.
U ovoj nesreći, osoba koja je upravljala motokultivatorom zadobila je teže tjelesne povrede.
Izvor: fokus
