Živimo u vremenu u kojem se apsolutno sve vrednuje na materijalnoj osnovi odnosno kroz prizmu novca i raznih svjetskih valuta. Tako je manje-više moguće kupiti sve; od običnog šarafa preko jahte, organa do ljudskog života. Ono što je danima okupiralo moje misli dok sam u glavi razrađivao ideju za ovu kolumnu je sljedeće: Kako vrednovati i odrediti cijenu nečega što je potpuno nematerijalno te samom tom analogijom nemjerljivo kao što je ljudski život? Koja mjerila upotrijebiti u tom slučaju? Da li je život samo obična potrošna roba kao i sve ostalo ili se ipak posmatra kao nešto što bi trebalo izdvojiti na svojevrstan pijadestal odnosno u didaskaliju?
Hiljade misli mi je prolazilo kroz glavu dok sam pokušavao dati koliko-toliko racionalan i adekvatan odgovor. Na kraju sam shvatio da je na društveno pitanje nemoguće odgovoriti egzaktnim odgovorom.
Danas se obilježava 68. godišnjica od potpisivanja Ženevske konvencije čiji cilj je bio da zaštiti živote nemoćnih ljudi u ratovima – kako civilnog stanovništva, tako i ranjenika.
Svjesni smo da danas na koju god stranu da pogledamo imamo priliku vidjeti krvave ratove čiji ciljevi su primitivne i hedonističke prirode – najveći broj ratova, dakle, u svojoj pozadini krije gotovo isključivo materijalne i geopolitičke interese dok se kao razlozi ratovanja navode lažne priče kojima se pokušava uspostaviti mir u svijetu. Dakle, iz svega navedenog da se zaključiti da vlade širom svijeta ulažu nematerijalne resurse u vidu ljudskih života kako bi za sebe izvojevale određenu materijalnu korist dok vojnici i ratnici izmanipulisani pričom o domoljublju poput čunjeva u kuglani padaju pokošeni mecima na bojnim poljima i ratištima diljem svijeta. Ljudski život je u svojoj esenciji na taj način potpuno degradiran i obezvrijeđen jer služi isključivo kao pogonsko gorivo jedne puno veće mašine od njega samoga.
Istražujući prostranstva interneta došao sam do zapanjujućih podataka – cijena metka koji u osnovi služi kao sredstvo oduzimanja ljudskog života varira između jedne i tri KM u zavisnosti od kalibra. Pomalo iznenađen, ostadoh bez teksta kada sam u svojoj glavi osvijestio da metak koji može ubiti čovjeka ima toliko mizernu tržišnu vrijednost. Također dok sam se bavio istraživanjem pronašao sam podatak da je Berettu moguće nabaviti za stotinjak konvertibilnih maraka.
Ono što se nameće kao logično pitanje je sljedeće: Da li je to zapravo i stvarna tržišna vrijednost ljudskog života? Da li to znači da ljudski život mogu kupiti za tri KM pod uslovom da posjedujem vatreno oružje ili s druge strane nekoliko stotina maraka ako ipak ne posjedujem? U oba slučaja cifra je potpuno mizerna.
Nedavno sam pogledao jednu, za Oscara nominovanu, ratnu dramu snimljenu po uzoru na stvarne događaje pod nazivom Hacksaw Ridge reditelja Mela Gibsona, u kojoj glavnu ulogu igra sjajni glumac nove generacije Andrew Garfield. Naime, priča govori o vojniku Desmondu Dossu koji je kao medicinar učestvovao u Drugom svjetskom ratu uglavnom na japanskom frontu. Desmond ne bi bio ni po čemu poseban da nije odbio nositi i koristiti vatreno oružje. Mnogi su ga smatrali ludim međutim on je bio ustrajan. Njegov doprinos ratu je bio fascinantan, gargantuelskih razmjera, jer je bez ispaljenog metka preživio rat spasivši nekoliko stotina života neprestano trčeći duž bojnog polja bez ikakve samozaštite konstantno rizikujući vlastiti život. Po završetku Drugog svjetskog rata dobio je tzv. Medal of Honor zbog hrabrosti koju je imao te promovisanja onih iskonskih ljudskih vrijednosti.
Pitam se kakav bi svijet bio kada bismo svi bili na tom stupnju svijesti i samosvijesti? Kako bi svijet izgledao bez ratova u Africi, arapskom svijetu ili bez terorističkih napada širom svijeta i Evrope? Smatram da bi plava planeta bila idealno i idilično mjesto za život. Međutim, neke pogrešne vrijednosti su zavladale svijetom, duboko se ukorijenile u svaku ćeliju i strukturu civilizacije a čovjekoljublje i kozmopolitizam su postali utopistički ideali.
P.S. Kolika je cijena vašeg života?
Autor: Muhamed Zimić
