BHRT i RTV FBiH potpisali su Ugovor o naplati RTV takse putem računa za električnu energiju. Tako će dio porodica u Federaciji BiH u septembru na računima za potrošenu struju tokom augusta vidjeti i još jednu stavku od 7,5 maraka.
Posebno pitanje je šta će biti sa (dosadašnjim) neplatišama u FBiH, među kojima su i oni koji, dok je to bila obaveza, nisu plaćali RTV taksu s računima za uslugu fiksne telefonije HT Eroneta, ali i BH Telecoma, a takvih je na hiljade.
RTRS nema tolike probleme s naplatom RTV takse i ona se, uglavnom, uplaćivala na račun te entitetske televizije, a BHRT-u skoro pa ništa. Oni koji u RS-u nisu plaćali, morali su na sud. Najdrastičniji je primjer Dušanke Adžić iz Dervente kojoj je 2011. sud u Derventi oduzeo svinju radi neplaćena tri računa za RTV taksu iz 2001. Opcija je bila ili svinja ili invalidnina od 150 maraka od koje preživljava.
U 2010. godini pred osnovnim sudovima u RS-u pokrenuto je više od 40.000 predmeta za naplatu RTV takse. Do danas je većina riješena i naplaćena, a u tu svrhu su se mijenjali i zakoni. Hiljade je slučajeva gdje se plijenila stoka, novac s računa, nakit, električni uređaji, namještaj…
Primjer je i zastupnik Momčilo Novaković koji je jednom kazao za Faktor da on “ne želi plaćati RTV taksu RTRS-u i da je nije jedno vrijeme plaćao, ali je onda došla presuda sa suda pa sad redovno plaća”.
“Vi plaćajte, ja neću”
No, Novakovićeve kolege iz FBiH se javno hvale da ne plaćaju i to godinama. Štoviše, Borjana Krišto, koja sjedi u kolegiju Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, javno je pozvala sve građane da ne plaćaju taj namet.
– HDZ BiH se bori za javni medij na hrvatskom jeziku. Ne plaćam RTV taksu, ali želim da je plaćam. Želimo sistemske izmjene koji će osigurati objektivno, učinkovito i nepristrasno kreiranje informacija – kazala je Krišto u obraćanju Parlamentu. Njen kolega Predrag Kožul također se pohvalio da ne plaća ovu taksu i naglasio da “tu taksu ne plaća većina Hrvata u znak protesta protiv uređenja Javnog RTV servisa”.
– Ja ću svu svoju pretplatu u trenutku kada zadovoljimo minimum interesa i hrvatskog naroda vrlo rado platiti i to u većem iznosu nego što je iznos RTV pretplate. Svi oni koji odlučuju o tom sistemu trebaju se zapitati zašto je to tako i zašto Hrvati osjećaju Javni RTV servis kao strano tijelo – kazao je Kožul.
Korak dalje otišao je Mario Karamatić, delegat HSS-a u Domu naroda PSBiH, koji je u jednoj televizijskoj emisiji, na pitanje gledaoca “kako ga nije sramota s tolikim primanjima iz budžeta ne plaćati RTV taksu”, prvo za “Elvisa sa Ilidže” konstatirao da sigurno nije glasao ni za HSS niti za njega.
– Evo, samo da poručim gospodinu da nastavi redovno plaćati sve doprinose da bih ja mogao imati redovna primanja, da ne patim ja! – ispalio je Karamatić koji FTV smatra bošnjačkom televizijom, a za Hrvate koji u njoj rade da bi “na budućoj radio-televiziji Herceg Bosne bili dobri nosači kablova”.
Za razliku od Novakovića, Aleksandra Pandurević, šefica Kluba SDS-a u PSBiH je, osvrnuvši se na uređivačku politiku RTRS-a koja je otvoreno na strani SNSD-a, kazala da “ne plaća pretplatu jer osjeća da kad plaća tu taksu, plaća jedan RTV servis koji otvoreno radi protiv mene i naše fizičke sigurnosti”.
– Kad budem tužena od suda, platit ću tu taksu – dodala je. Slično se moglo čuti i od ostalih političara Saveza za promjene.
Presuda Ustavnog suda FBiH
Prema već zastarjelim podacima iz 2015. godine, naplata “TV pretplate” bila je oko 50 posto, ali je od tad u stalnom padu i pitanje je koliko uopće građana danas plaća inkasatorima. Nije poznato je li ikad stigla tužba ili presuda na adrese spomenutih političara. Međutim, u Sanskom Mostu su 2004. godine otkucana sudska rješenja o prinudnoj naplati nenaplaćenih RTV taksi za 1.600 domaćinstava u prosječnim iznosima od 300 maraka. U pojedinim mjesnim zajednicama građani nisu imali RTV signala pa su samim time smatrali da ne trebaju plaćati taksu jer je tako navedeno i u jednom članu Zakona o javnom RTV sistemu. No, u konačnici su morali. Penzionerima se, naprimjer, počeo umanjivati određen iznos od mjesečne penzije.
I na adrese neplatiša, uglavnom Hrvata u centralnoj Bosni, stiglo je oko 6.000 tužbi s Općinskog suda u Kiseljaku. Za dugovanje od 60-ak maraka, traženi su i sudski troškovi od oko 500 maraka. Međutim, veliki dio ovih presuda i svih budućih tužbi, praktično je poništen odlukom Ustavnog suda FBiH.
Prvo, prema članu 36. Zakona o zaštiti potrošača, račun za pružanje usluge isporuke energije, telekomunikacijske, komunalne i druge usluge (RTV i sl.) potrošaču se mora dostaviti posebno za svaku uslugu. Zato su čak i sami uposlenici na šalterima HT Eroneta od računa “oduzimali” RTV taksu i naplaćivali samo koliko je potrošeno za telefon.
Uz to, u članu 21 Zakona o RTV sistemu (Obaveza prijavljivanja prijemnika) se navodi da su “svako domaćinstvo ili pravno lice dužni javnom RTV servisu prijaviti nabavku radio ili televizijskog prijemnika, u roku od 30 dana, ako se tom nabavkom za njega stvara obaveza plaćanja RTV takse utvrđena ovim zakonom”. RTV operateri, dakle, “pretpostavljaju” da određeno domaćinstvo ima televizijski ili radijski prijemnik jer ga, gotovo sigurno, niko u ovoj zemlji nije prijavio emiterima i po tom osnovu traže i taksu.
Zastarijevanje potraživanja
Međutim, u Federaciji postoji i Zakon o Javnom servisu RTV FBiH, koji se trebao prilagoditi Zakonu o javnom RTV sistemu. Ustavni sud FBiH poništio je 56. član ovog zakona koji navodi da “računi ili izvodi iz poslovnih knjiga javnih servisa u odnosu na potraživanja RTV takse, predstavljaju vjerodostojnu ispravu”.
Ustavni sud je precizirao da, prema Zakonu o ovršnom postupku… računi ili izvodi iz poslovnih knjiga mogu smatrati vjerodostojnim ispravama “samo ako je riječ o komunalnim uslugama isporuke vode, toplinske energije i odvoza otpada”. Upravo ovaj argument, uz onaj o uspostavi kanalu na hrvatskom jeziku, na mjesečnoj bazi se pojavljuje na privatnim internetskim portalima, televizijama, novinama i drugim medijima, najviše u Hercegovini te u pozivima na neplaćanje pretplate koje upućuju, po pravilu, hrvatski političari u BiH.
Ovdje se krije i jedan od razloga zašto se nakon te odluke iz 2014. godine tužilaštva u Hercegovini ne žele baviti eventualnim tužbama RTV-a FBiH protiv neplatiša jer bi se taj postupak morao voditi kroz parnični postupak, a ne ovršni, koji se kao redovan može otegnuti godinama.
U međuvremenu ova potraživanja, naglasio je isto i zastupnik HDZ-a BiH u Parlamentu BiH Nikola Lovrinović, mogu postati zastarjela, odnosno, ako je tužba podnesena 1.8.2017. mogu se naplatiti samo potraživanja od 1.8.2016. do datuma podnošenja tužbe – ukupno 90 maraka i to ako tuženi u strahu pristane na nagodbu kojom se izbjegavaju veći troškovi.
Od RTV-a FBiH smo tražili odgovor koliko je trenutno neplatiša u Federaciji, koliko je tužbi do danas podignuto te koliko je i kakvih presuda doneseno, ali smo iz pres-službe dobili usmeni odgovor da “u ovom trenutku nemaju tačne podatke i da se trenutno radi na njihovom ažuriranju”. Odgovor ćemo dobiti odmah nakon ažuriranja.
Izvor: faktor
