“Htjela sam ubaciti krpenu lutku s kojom smo se svi igrali, a koja danas nije toliko aktuelna kao barbike s vitkim figurama koje uopće nisu dobar primjer kako bi osobe trebale izgledati. Ideja za lutkom je nastajala više od godinu dana, a i nakon prikupljenog materijala za izradu još neko vrijeme sam čekala dok ne sazrije do kraja”, govori Dobrić na početku razgovora za Klix.ba.
Seminar o tekstilu i tkanini poslužio je Adeli da napravi svoju prvu lutku veličine oko jednog metra, punjenu silikonskim kuglicama i ukrašenu odjećom i cvjetovima.
“Ovo danas je ustvari drugi izgled lutke, s obzirom da mi je na jednoj reviji djevojčica rekla da lutka nije fina, a djeca su najbolji kritičari, poslušala sam njen savjet. Oblik glave je od tada promijenjen i kao takva je izložena na još nekoliko revija prije nego je registrovana kao prva bh. lutka”, dodaje Dobrić.
Lutka je dobila ime Adellina, od milja za ime Adela, a do sada je ušla u više od 100 porodica.
“Kada sam izbacila drugu seriju od pet lutki, sve su se rasprodale i onda sam se dosjetila da to zaštitim. Obratila sam se Institutu za intelektualno vlasništvo i rekli su da nijedna lutka ili igračka nisu brendirane i zaštićene u BiH, a nakon nekoliko mjeseci dobila sam certifikat i broj prve bh. lutke”, izjavila je Dobrić.
Za izradu jedne lutke potrebno je deset sati efektivnog rada, a interes za Adellinu je ogroman. Neizostavnu podršku na samom početku Adeli su pružili njeni sugrađani koji su prvi kupili lutku, a koja danas krasi i domove izvan Bosne i Hercegovine.
“Htjela sam izbaciti tablet uređaje, mobitele i agresivne igre iz života djece i vratiti im u ruke krpene lutke. Razmišljala sam i da napravim lutku dječaka Adelino, ali za njega nema toliko interesa. U narednom periodu mi je cilj neka masovnija proizvodnja uz olakšanje i ubrzanje procesa pravljenja lutke”, govori naša sagovornica.
Osim što Adellina ostavlja djecu bez teksta, ostavlja i odrasle koji se prisjete svog djetinjstva.
“Zadovoljstvo mi je vidjeti da sam vratila roditelje djece u djetinjstvo, a potom i vidjeti djecu da se igraju s tim lutkama. Velika količina igračaka ometa koncentraciju kod djece, a mi im danas uzimamo toliko toga da se na kraju ne igraju ni s čim”, zaključila je Dobrić.
Osim što pravi i prodaje lutke, Adela često i pokloni svoje proizvode ljudima koji nisu u mogućnosti priuštiti lutku za svoje dijete, a od novca kojeg dobije od lutki pomaže i druge ljude kojima je potrebna novčana ili materijalna pomoć.
U narednom periodu, uz podršku i razumijevanje svoje porodice, Adela ima za cilj pokretanje masovnije proizvodnje Adelline te ostvarenje novih poslovnih veza koje bi joj bile olakšica na putu do uspjeha i zajedničkog dobra.
