Kada se spomene kultni jugoslovenski sastav EKV, koji je takozvanim novim talasom obilježio 80-te godine na domaćoj rok sceni, odmah nakon Milana Mladenovića, mnogi će u sjećanje dozvati nezaboravnu Margitu Stefanović Magi.
U ispovijestima savremenika uvijek se spominje njena nestvarna, opčinjavajuća ljepota, zbog koje su, kako tvrde, mnogi i počeli da dolaze na koncerte grupe koja je iza sebe ostavila vanvremenske hitove kao što su “Srce”, “Par godina za nas”, “Ti si sav moj bol” i mnoge druge. Bujna, tamna, neukrotiva kosa, široke, muške košulje i osoben način komunikacije sa klavijaturom koju je svirala praktično je hipnotisao sve one koji su prisustvovali njihovim nastupima širom bivše Jugoslavije
Međutim, ova očaravajuća djevojka, za koju se vezuje legenda o prvom beogradskom grafitu (“Magi je dečak”) i mnogobrojne priče o neuzvraćenim ljubavima, nije živjela bajku u koju su mnogi voljeli da vjeruju. Iako je pisala stihove, svirala i povremeno pjevala u jednoj od najpopularnijih i svakako najznačajnijih grupa svog vremena, ona je do kraja života u očima svoje stroge majke ostala razočaranje jer je “protraćila talenat” na neku njoj nerazumljivu muziku, umesto da je svirala klasične kompozicije po koncertnim halama širom Evrope.
Pritisci sa svih strana, a najviše onaj koji je samoj sebi nametala, nemoćna da se, kao jedna izuzetno senzibilna duša, nosi sa stvarnošću koja je postajala sve surovija, a često i sve bizarnija, u posljednjoj deceniji 20. vijeka, Magi se, korak po korak, uvukla u svijet narkotika koji su je polako, ali sigurno vodili ka stranputici, a zatim i potpunoj propasti.
Posljednji zabilježni nastupi EKV-a, čiji se broj članova iz godine u godinu smanjivao upravo zbog prekomjerenog korišćenja opijata, dočaravaju nam sliku jedne potpuno drugačije Magi, kojoj je konstantna upotreba narkotika narušila ljepotu po kojoj je bila čuvena, a o zdravlju je suvišno i govoriti.
Nakon smrti oca, njeno korišćenje opijata se intenzivira, a samim tim i finansijsko stanje postaje sve gore, pa Margita tako prodaje svu svoju imovinu i završava na ulici.
Ono što malo ko zna o ovoj tragičnoj princezi jugoslovenske rok scene je to da je preminula u jednoj prestoničkoj klinici, u koju je primljena bez zdravstvene knjižice (jer nije imala osiguranje), zaboravljena od strane nekadašnjih mnogobrojnih prijatelja, ali i države koja nije umjela da cijeni na pravi način onu djevojku koja danas nosi status legende.
Izvor: kurir.rs