U posljednjoj kolumni ste kritikovali sve one koji već mjesec dana iftare na javnim mjestima, tvrdeći kako to ranije nije bio slučaj, te da se radi o masama koji nisu najskromniji vjernici, jer takvi sebi ne mogu priuštiti najskromniji obrok.
Stojim iza svake riječi koju sam napisala, jer je post mnogo kompleksniji nego što je puko odricanje od hrane i vode. U ovom vremenu kada je vjera infiltrirana u svaku poru našeg života, sve se izvitoperilo i nekako mi je sve licemjerno. Vjernika i postača zamišljam kao nekoga skrušenog, skromnog, nenametljivog, a svjedoci smo da je sve obrnuto.
Ja sam na Fejsbuku već godinama i iritiraju me slike kolektivnih iftara gdje se stolovi prolamaju od jela i pića, a svjedoci smo koliko je ljudi u redovima javne kuhinje i ne mogu dobiti čontricu makarona. Zar to nije licemjerno? A pitanje je koliko je postača, a koliko ne.
Kod nas ni u čemu nema mjera i sve mi liči na jeftino politikanstvo. Našim vladajućim strukturama je tendencija da se ljudi okupiraju vjerom i nacionalizmom, ne bi li se skrenula pažnja ovog nesretnog naroda sa elementarnih problema koji se tiču svih nas.
Na pitanje koliko su tome, osim političara, doprinijeli i predstavnici vjerskih zajednica, u ovom slučaju Islamske vjerske zajednice, koja, u najvećoj mjeri, stoji iza masovnih iftara, poput posljednjeg u Tuzli gdje je bilo nekoliko hiljada ljudi, odgovara:
Dobrim dijelom su krivi, zapravo, smo mi neke “ovce” koje čoban tjera. Te vjerske vođe bi trebali biti skrušeni, a onda se sjetim bivšeg reisa (Mustafa Cerić, op.a.) koji je nosio Armanijeva odijela i koji je sada reis emeritus, za što nikada nisam čula da reis može biti, a kada govori, viče kao diktator. Gdje je tu bogobojaznost i skromnost, a svojim primjerom bi trebali pokazati nama kako izgleda pravi vjernik. A oni liče na sve, osim na pravog vjernika.
Nura je nekada postila, a zbog licemjerstva, kaže da sada ne posti.
Ne znam je li grijeh što ne postim, ili je grijeh što to javno kažem? To samo znači da nisam licemjerna, već sam ono što jesam. Meni su na posao znale doći radne kolege u ordinaciju da zapale cigaretu i govore mi kako se kriju, jer su svima rekli da poste. Ne mogu i nikada nisam bila licemjerna. Meni je godinama travnički muftija slao pozivnice za bajramski ručak na koji nikada nisam išla.
Kada me je jednom sreo na ulici i pitao zbog čega nisam došla, ja mu kažem da ne dolazim, jer ne postim. Dok sam ja klanjala i postila, moja generacija je imala crvene partijske knjižice i deklarisala se kao ateisti. Isti ti ljudi sada se nameću kao veliki vjernici, sa jedne na drugu strane ulice nazivaju selam i kunu se u Alaha.
Praksu koja je zastupljena godinama a to je da se nakon mjeseca ramazana, Bajram obilježava pucnjavom, odnosno ti koji su postili idu po restoranima i kafanama kako bi nadoknadili tih mjesec dana, komentariše:
I to je licemjerje, jer je nelogično da se u mjesecu ramazana govori da treba činiti dobro, praštati, a normalno je da to bude obrazac života u svakom mjesecu, a ne mjesecu ramazana. Kada bih se ja nešto pitala, te silne novce koji se daju za javne iftare bih podijelila ljudima koji su gladni i žedni i koji poste i bez ramazana. Mislim i da bih kod Boga to bilo pribranije i od samog posta. Evo, primjer ljekara, za koje vjerujem da neki poste. Taj isti ljekar će uzeti novac od pacijenta kojeg je, možda, posudio. Čemu onda taj post?
Svako tumači vjeru kako njemu odgovara.
Jednom sam prilikom gledala na televiziji jednog hafiza koji je kazao jedan hadis za kojeg nikada nisam čula, iako potičem iz prave mislimanske porodice. Parafraziraću ga – doći će vrijeme kada će biti zabranjeno postiti i biće džamije prazne, a biće puno vjernika, i doći će vrijeme kada će svi postiti i džamije će biti krcate, a neće biti nijednog vjernika. Čisto me strah kazati kako je to vrijeme sve bliže.
Rekli ste da političari manipulišu građanima i pretvaraju ih u “ovce” ali prije nekoliko dana Miljenko Jergović je objavio kolumnu u kojoj poredi nekadašnje iftare sa današnjim i izložen je različitim negativnim komentarima na društvenim mrežama. Plašite li se i Vi takvih komentara?
Ne plašim se ničega. Zapravo, ja ih očekujem, ali sam, takođe, sigurna da ima jako puno ljudi koji misle jednako kao ja, te mislim da će ih, kako vrijeme prolazi, biti sve više. Meni niko ne može spočitati ništa, ni kao ljekaru koji je radio 40 godina, ni kao patrioti da su veći domoljubi i vjernici od mene. Sve što radim, radim zbog sebe, i želim ostati dosljednja jednom, a to je da sam živjela i da umrem kao čovjek.
(RSE)
