I ove, kao i više godine unazad, Savez samostalnih sindikata BiH nastavlja sa svojom ustaljenom praksom neorganizovanja protestnih okupljanja u vrijeme obilježavanja prvomajskih praznika. Prije mjesec dana Predsjedništvo Sindikata donijelo je zaključak da bi radnici protestima protiv Vlade FBiH trebali obilježiti Praznik rada.
Međutim, od tada do danas niko od rukovodstva Sindikata u javnosti nije ni riječ rekao o bilo kakvom organizovanju protesta. Moguće je da se oni organizuju “u ilegali” i da se vijest o njima, umjesto putem medija, širi “od uha do uha”. Malo vjerovatno, ali je moguće. Ipak, realnijom se čini druga mogućnost, a to je da rukovodstvo Saveza samostalnih sindikata ne nudi ništa osim praznih obećanja, odnosno da neće organizovati proteste u sklopu obilježavanja Praznika rada, kako bi time ukazali na težak položaj radnika u našoj zemlji.
Prošle godine jesu organizovali, ali ne proteste, nego protestnu šetnju i podjelu porcija graha u Zenici. Međutim, prave proteste sa kojih bi bili upućeni precizno definisani zahtjevi, nisu organizovali već dugi niz godina.
Zanimljivo je da je svoje posljednje do sada održane proteste Savez samostalnih sindikata organizovao u julu prošle godine ispred zgrade Parlamenta FBiH, povodom usvajanja Zakona o radu. Međutim, na sam dan održavanja sjednice, kada su donosioci odluka, odnosno zastupnici bili u zgradi Parlamenta FBiH. Protesti nisu održani, jer je tako naprasno odlučilo rukovodstvo Sindikata.
Za razliku od njih, kao i nekoliko prethodnih godina, Sindikat solidarnosti, koji okuplja radnike propalih firmi sa područja Tulanskog kantona, organizovat će protestno okupljanje.
– Mi svake godine organizujemo protesnu šetnju, jer nemamo snagu za veće proteste. Na taj način, simbolički, želimo ukazati vlastima da ne rade kako treba – kazao nam je član Izvršnog odbora Sindikata Solidarnosti Enes Tanović.
On je prokomentarisao i činjenicu da oni koji su najpozvaniji da organizuju radničke proteste to ne čine.
– Oni služe sami sebi. Imaju fine plaće. Ako bi izašli na proteste, onda su protiv vlasti i vlast će ih kritikovati. Oni su zaposlili svoju rodbinu u državne firme i zbog toga oni ne smiju ništa pokrenuti. Osim toga, neće da se obrukaju. Sutra kad bi organizovali proteste ne bi imali 50 do 100 radnika, jer radnici više nemaju povjerenja u njih – kazao nam je Tanović.
Svojevremeno je na ove probleme ukazivao i predsjednik Sindikata grafičkih, izdavačkih i medijskih radnika u BiH Amer Toskić. U njegovoj izjavi za Faktor tada je kazao kako je godišnji prihod Sindikata od članarina oko 400.000 KM, a od iznajmljivanja nekretnina dodatnih 370.000 maraka.
Značajan dio tog novca troši se na službena putovanj članova rukovodstva Sindikata, a najviše predsjednika Ismeta Bajramovića, predsjednik SSS u ZDK Mirnesa Isakovića, te potpredsjednika SSS BiH Selvedina Šatorovića. Prema nalazima Nadzornog odbora, na putovanja je u toku 2015. godine potrošeno više od 12.000 maraka, na telefonske usluge 13.000 KM, od čega samo na mobitele 4.000 maraka, na materijalne troškove 9.000 KM, a na reprezentaciju i poklone stranim delegacijama još 4.600 maraka.
Toskić je tada kazao kako, ilustracije radi, predsjednik Sindikata Ismet Bajramović ima mjesečnu plaću od 3.000 KM, ne računajući i 500 maraka naknade za članstvo u Ekonomsko socijalnom vijeću.
Nezamjeranje vlastima ima i svoju dobru stranu. Ako se posmatra isključivo iz privatnog ugla. Tako je, za vrijeme dok je federalni premijer bio Nermin Nikšić, Ismet Bajramović uspio zaposliti svoju kćerku u Vladu FBiH. Jedan od njegovih najbližih saradnika, predsjednik Sindikata uposlenih u organima uprave Salih Kruščica je, prema Toskićevim navodima, suprugu zaposlio u Elektroprivredi BiH, a sina u Dom zdravlja.
Kada se sve ovo zna, onda i ne čudi ogorčenost ljudi koji se suočavaju sa stvarnim problemima, kao što su kašnjenja isplate plaća, nepovezan radni staž, firma ili je propala ili je u stečaju i slično.
– Vjerujte da ne podržavam rad Saveza samostalnih sindikata BiH. Zar ih neko može podržavati ako imamo pet do šest hiljada radnika koji su ostvarili pravo na penziju, a danas nemaju ništa. Nije im uplaćen staž. Rukovodstvo Saveza sindikata bi trebalo samo da ode. Oni bi sami trebali dati ostavku. Sindikat bi trebalo reorganizovati – kazao je Tanović, ističući kako je rukovodstvo Saveza samostalnih sindikata dalo saglasnost na nekoliko zakona koji nanose direktnu štetu radnicima.
– Recimo, usvojen je Zakon o radu. Ili Zakon o PIO-u, za kojeg Vlada kaže kako su penzioneri pristali da se usvoji takav zakon. Međutim, on se odnosi i na radnike koji treba tek da odu u penziju. Tu je Sindikat trebao da ima puno učešće, ali su oni sve to pustili. Utvrđen je novi nacrt zakona o stečaju, nakon što je ranije usvojeni zakon proglašen neustavnim. Međutim, novi nacrt je identičan ranijem neustavnom zakonu, ali Sindikat na to nije reagovao – napomenuo je Tanović.
Dodao je i kako bi Savez samostalnih sindikata trebao insistirati na donošenju zakona o socijalnom zbrinjavanju otpuštenih radnika. Ovim zakonom bi se definisalo da se starijim radnicima, koji teško mogu sami naći novi posao, ili obezbijedi novo zaposlenje ili neka manja naknada do pronalaska novog radnog mjesta.
Izvor: faktor
