Početak zime je vrijeme kada se žitelji mnogih bh. gradova teško dišu. Zagađen zrak zbog automobilskih gasova, grijanja na čvrsta goriva, “prljave industrije” postaje svakodnevnica dok ljekari, već po navici, savjetuju što kraći boravak na otvorenom.
Problem nije nov, i stare generacije suočavale su se sa smogom i maglom. Veliki bh. književnik Duško Trifunović napisao je prije 49 godina pjesmu ‘Čist zrak’ koja se mogla shvatiti dvosmisleno.
S jedne strane kao neslužbena “himna rudarstva i teške industrije BiH”, s druge kao stidljivo ukazivanje na ono što danas zovemo “ekološka svijest”.
Kada je ‘Čist zrak’ objavljen 1967. godine veliki srpski književnik, danas stanovnik Pariza, Milovan Danojlić napisao je da je “kvalitet ove pjesme u dvosmislenosti svakog njenog stiha, u paralelnosti direktnog iskazivanja sa metaforičkim značenjima”.
Čist zrak
Moj brat svaki dan ustaje u pet do pet
i odlazi na posao –
uz put kašlje
uz put puši
uz put diše čisti zrak.
Moj brat svaki dan napravi lokomotivu
on je teška industrija
on je fundament –
a uz put diše čisti zrak
Idite svi
na put na more
idite svi u avanturu
moj brat radi danas
gradi za vas
novu seriju
novu turu
on je teška industrija
on je taj fundament –
a uz put diše čisti zrak
Moj brat se vraća s posla
svakog dana oko tri –
ide teška industrija na biciklu
nosi hljeb i veliko srce svoje
sklonite se –
njemu treba čisti zrak
Izvor: radiosarajevo