Pijan kako majka
U kakvim god da smo vremenima i porodicama odrastali, majka nikako nije mogla biti sinonim za pijanicu. Čast izuzecima. Nekada su ženama pred porođaj davali veliku količinu alkohola ne bi li im ublažili bolove (nije bilo epidurala), pa bi majke svoju djecu često prvi put vidjele malo pomućene svijesti.
(Gas) do daske
Fraza se koristi kada hoćemo da kažemo da nešto radimo kako treba, do samog kraja. Objašnjenje je jednostavno. Pod ispod papučice za gas često se naziva daskom. Odavde se idiom “do daske” proširio i na ostale primjere, označavajući “do kraja”.
Tantalove muke
Ovako se nazivaju najteže moguće patnje na koje čovjek može biti osuđen. Takođe, ovaj izraz se koristi i kao metafora kad je neko blizu nečega za čim žudi, a to ne može da dobije. Izraz potiče iz grčke mitologije i odnosi se na sudbinu Tantala, razmaženog sina vrhovnog boga Zevsa, koji je na surov način kaznio svog sina koji je prezreo očevu ljubav i sve bogove.
Tantal je bio bogat i moćan kralj grada Sipila u Lidiji na maloazijskoj obali Egejskog mora. Bio je Zevsov miljenik i često je uživao sa besmrtnim bogovima u najlepšim gozbama na Olimpu, zbog čega je počeo sebe da smatra nadčovjekom, a zatim i ravnim svom ocu Zevsu. Postao je obestan, ohol i uobražen; odavao je tajne bogova koje bi čuo na Olimpu, a prilikom jedne gozbe ukrao je ambroziju i nektar (hrana i piće bogova koji su ih činili besmrtnima) i odnio svojim prijateljima. Tantal je s vremenom postajao sve drskiji i pokušao je da prevari bogove na najsuroviji način. Naime, Tantal je imao troje dece (Pelopa, Niobu i Broteja), a da bi provjerio da li će bogovi otkriti da je za trpezom posluženo ljudsko meso, ubio je Pelopa, skuhao ga i servirao kao hranu. Međutim, bogovi su znali šta je uradio pa nisu jeli, a Pelopa su kasnije oživeli. Zevs je odlučio da surovo kazni Tantala zbog njegove drskosti i nepoštovanja pa ga je bacio u podzemni svijet i osudio na trostruke muke – da vječno bude u samrtnom strahu i vječno gladan i žedan. Tantal je stajao u bistroj vodi koja mu je dopirala do vrata, ali bi se povlačila kad bi pokušao da je pije, a iznad glave su mu visile grane prepune voća koje bi se podizale kad bi pokušao da ubere plod. Pored toga, iznad glave mu je visila ogromna stijena, koja je svakog trenutka mogla da padne na njega, zbog čega je on bio u večnom strahu. Zato se za nekoga ko je izložen velikim patnjama kaže da trpi Tantalove muke.
Mlati praznu slamu
Kad neko radi beskoristan posao za njega se kaže da mlati praznu slamu. Nekada se zrno od stabljike žitarice odvajalo mlaćenjem, odnosno udaranjem požnjevenog žita jednostavnom alatkom, koja se zvala mlatilo ili mlatač. Taj posao je imao svoju svrhu jer se na taj način dobijalo čisto zrno, ali mlatiti po praznom, već ovršenom snoplju, od kojeg je ostala samo slama bez zrnevlja, nema nikakav smisao. To je uzaludan posao, bez svrhe, i po tome je onda i nastao ovaj izraz, koji znači baviti se nečim beskorisnim, uzalud se truditi, raditi jalov posao, a onda i govoriti uprazno, bez smisla i svrhe, pričati koješta.
Bez dlake na jeziku
U istom značenju upotrebljava se i u verziji nemati dlake na jeziku, a znači govoriti otvoreno, smjelo, bez ustručavanja reći svoje mišljenje. Takođe znači i imati dugačak jezik, biti drzak, biti energičan, oštro braniti svoj stav. U nekim našim krajevima postojalo je vjerovanje da onima koji lažu izraste dlaka na jeziku (zato su majke obično govorile djeci: “Isplazi jezik da vidim da li lažeš.”). To bi trebalo da znači da oni koji ne lažu, koji nemaju šta da kriju, mogu da pokažu jezik, tj. da govore otvoreno i oštro, bez ustručavanja. A to i jeste osnovni smisao izraza bez dlake na jeziku, odnosno nemati dlake na jeziku.
Lije kao iz kabla
Iz kog kabla? Telefonskog, strujnog… Ništa mi nije jasno. Sam idiom je zapravo dosta stariji od pomenutih termina, i odnosi se na posudu kojom se zahvatala voda iz bunara.
Izvući deblji kraj
Ovaj izraz može imati dva, i to suprotna značenja. Može da znači pri diobi dobiti bolji, vrijedniji deo, ali i vrlo loše proći (ili nastradati, nadrljati). Prvo značenje, kao što i sam izraz pokazuje, vezano je za deobu nečega, pa je onda sasvim logično da je u toj situaciji bolje dobiti deblji nego tanji kraj, tj. više nego manje. Drugo značenje ovog izraza može se protumačiti ako se uzme u obzir jedna poznata izreka, takođe česta u našem jeziku: batina ima dva kraja. Ona nas upozorava da se borba batinama ili palicama može u bukvalnom, ali i u prenesenom smislu, završiti dvojako: ili povoljno ili nepovoljno, tj. dobro ili loše. Pošto se batina obično drži za tanji kraj, onaj koga tuku i koji, dakle, prolazi loše, izvlači deblji kraj. Otuda onda i takvo značenje pomenutog izraza. Prema tome, prvo, pozitivno značenje izraza izvući deblji kraj nastalo je u situaciji neke deobe, a drugo, negativno, prema izrazu batina ima dva kraja. A kad ovaj izraz ima jedno, kad drugo značenje, obično se da zaključiti na osnovu samog konteksta.
Staviti glavu u torbu
Staviti glavu u torbu znači isto što i izložiti se velikoj, smrtnoj opasnosti, rizikovati život. Govori se još i nositi glavu u torbi, takođe sa značenjem nalaziti se u smrtnoj opasnosti. U srednjem vijeku, pa i ranije, bio je običaj da se neprijateljske glave odsjecaju i donose vladarima kao dokaz dobijene bitke ili dvoboja. Najstariji pomen o tom običaju sreće se u Bibliji, u Starom zavetu, a najstariji pomen tog ratničkog običaja kod nas zabeležen je u biografiji “Život kralja Milutina”, koju je napisao arhiepiskop Danilo II. Za vreme turskog nadiranja i okupacije naših zemalja sasvim je obično bilo odsecanje i nošenje glava viđenijih protivnika. Glave su se obično nosile u zobnici ili torbi, i otuda, onda, i izraz staviti glavu u torbu.
Staviti ruku u vatru
Ovaj izraz znači čvrsto vjerovati u nekoga, u nečiju nevinost, garantovati za nekoga. U srednjem vijeku, postojao je tzv. božji sud koji je na taj način često utvrđivao nečiju krivicu, a zasnivao se na uvjerenju da će neka viša sila (ili sam Bog) presuditi da li je neko kriv ili nije. Sam postupak sastojao se u tome da osumnjičena osoba iz vatre ili, češće, iz uzavrele vode golim rukama izvadi komad usijanog gvožđa, pa ako je kriv vjerovalo se opržiće se, a ako nije ostaće nepovrijeđen ili će mu rane brzo zarasti. Prema tome je onda donošena i sudska presuda. Postojao je i običaj da se osumnjičeni baci u vodu kako bi se vidjelo hoće li isplivati ili neće, pa se prema tome sudilo da li je nevin ili kriv. Vađenje gvožđa iz vatre (ili vrele vode), ipak je bio mnogo češći postupak tzv. božjeg suda. Do početka XIX vijeka ovaj običaj postojao je i u našim krajevima.
Ni po babu, ni po stričevima
Idiom označava nečiji pravedni sud i nepristrasnost. Objašnjenje stiže iz narodne pjesme “Uroš i Mrnjavčevići”. Oni koji su je na vrijeme pročitali znaju da je u njoj Marko Kraljević, pravično, bez obzira na pritisak oca i stričeva (moćnih feudalaca) presudio da cara Dušana treba da nasledi jedino i isključivo njegov sin − kasnije car Uroš Nejaki. Time je Marko pored ostalog i ispoštovao zakletvu, koju je dao majci Jevrosimi.
Španska sela
Kada ne znamo za neki pojam koji čujemo u razgovoru, često ćemo iskoristiti ovu frazu. Za vrijeme građanskog rata u Španiji, mnogi pripadnici Komunističke partije su dobrovoljno odlazili tamo kako bi se borili protiv fašizma. Kada bi se vratili i pričali gdje su sve bili i šta su radili, prosečan sagovornik pojma nije imao o mjestima o kojima su govorili. Tako je ovaj idiom ostao kao oznaka za nešto nama nepoznato.
Kom opanci kom obojci
Da bi se razumio ovaj izraz potrebno je, pre svega, znati šta su to opanci, a šta obojci. Opanci su laka gumena seljačka obuća koja se kaiščićima priteže uz nogu (zato se i kaže kad se kreće na put da treba pritegnuti opanke). Obojci su uvijači (obični komadi tkanine u koje su se uvijala stopala da ih opanci ne bi nažuljali) za noge, a nosili su se umjesto čarapa. Sam izraz znači: ko šta dobije, izvuče, kako ko prođe (u nekom sukobu), pa kako bude, kako ispadne. Dakle, ovim izrazom se iskazuje mogući ishod nekoga sukoba u koji se ulazi, sa mogućnošću da se prođe dobro, tj. da se dobiju opanci ili da se ostane u opancima, ali i uz rizik da se izgubi, tj. da se ostane samo u obojcima.
Upala mu sekira (kašika) u med
Vrlo jednostavno. Zamislite da ste u situaciji da vam kašika upadne u posudu sa medom. Šta vam je činiti? Pa, morate olizati tu kašiku, a vama sve loše… Ovaj izraz znači da je nekome veoma dobro u životu, da mu se dogodila neka pozitivna stvar. Sa sjekirom je isto, samo što morate više lizati.
Obrati zelen bostan
Ovaj izraz znači loše proći, propasti, nastradati. Takođe znači da je neko uradio posao kako ne treba, slično baštovanu koji rano obere bostan. Otuda se i za čovjeka koji propada kaže obrao je zelen bostan, a iz ovoga se lako moglo razviti značenje: loše se provesti, loše proći, stradati, ne piše ti se dobro. Ovaj izraz značenjski je sličan izrazu naći se u nebranom grožđu, samo što nije nastao na isti način, u istoj životnoj situaciji. Frazem obrati zelen bostan upotrebljava se često i bez odredbe zelen, pa se govori samo obrati bostan, a u istom značenju: loše proći, nastradati.
Lupa kao Maksim (po diviziji)
Nekada je ovo bila velika tajna za sve nas. Ko je taj Maksim, vjerovatno neka budala, ali kako to da ga svi znaju? Danas je već skoro pa opšte poznato (svim zaludnim ljudima koji su pitali Gugl za ovo) da je Maksim koji se spominje vrsta mitraljeza (izumeo ga je Stivens Maksim), korišćen u ratovima sa početka 20. vijeka. Korišten je za odbranu od pješadijskog juriša i ulivao strah u kosti svima koji bi se spremali za napad na protivnički rov.