U nizu mučnih godina koje su uslijedile nakon dolaska Adolfa Hitlera na vlast 1933. godine dogodile su se na hiljade najgorih zločina u povijesti čovječanstva.
Nacistički Schutzstaffel, ‘zaštitni odred’, poznatiji kao SS, tijekom mučne vladavine i širenja Hitlerove ideologije, počinio je je neke od najgnjusnijih zločina u istoriji čovječanstva. Uspostavljeni su 1925. godine ne bi li, kao što im i samo ime kaže, pružali zaštitu Adolfu Hitleru i ostalim vođama nacističkog režima, no kad im je na čelo zasjelo Heinrich Himmler, SS odred postao je elitna organizacija predana cilju zaštite ‘čistoće rase’.
Iako je SS odred isprva činilo svega osam osoba koji su djelovali kao tjelohranitelji, uskoro je njihova važnost u sklopu režima počela rasti. Vrhunac svoje moći dostigli su pred kraj 2. svjetskog rata kad je u sklopu odreda djelovalo oko 580.000 ljudi koji su dnevno ubijali i po nekoliko hiljada ljudi.
Ovo su njihovi najstrašniji zločini.
10. Mučenje političkih zatvorenika
Prvi nacistički koncentracijski logor bio je onaj u Dachau, no prije početka rata, nedugo nakon što je Hitler došao na vlast, 1933. godine, u Dachauu su završavali Führerovi politički neistomišljenici. Samo te godine, zatvoreno je oko 4800 političkih zatvorenika, uglavnom komunista, socijalista i demokrata.
Oni su bez suđenja bili ili zatvarani na duži period ili pogubljivani. Zbog ubojstva jednog zatvorenika otvorena je istraga koja je dovela do zastrašujućih zaključaka zbog čega je Hitler naredio da Dachau više nije u nadležnosti javnih tužitelja već u isključivoj nadležnosti SS-a.
To je značilo, dakako, da se istrage više neće provoditi te da će se zatvorenike moći ubijati tek tako. Prema novim pravilima, svatko tko nije poštovao SS-ove odredbe unutar logora bio bi pretučen, a svatko tko bi pokušao pobjeći, pogubljen na mjestu. Uskoro je to postao standard za sve konc-logore.
9. Noć dugih noževa
Nedugo nakon što je uspostavljen SS odred, počeli su poprimati obrise brutalne organizacije koja je odrađivala Hitlerov prljavi posao. Führer je već tada ohrabrivao svoje pristaše da se nasiljem obračunavaju s političkim protivnicima.
Do aprila 1934. godine, Himmler, tada već šef SS-a, imenovan je i šefom Gestapa. Zahvaljujući toj ulozi, imao je priliku, loviti, ne samo protivnike izvan Hitkerove stranke, već i unutar nje, posebno one koji su djelovali unutar paramilitarne organizacije SA (Sturmabteilung) koja je postala premoćna, iz Hitlerove perspektive, a koja je i dovela nacionalsocijaliste na vlast.
Kako bi osigurali da apsolutna sva kontrola bude u Hitlerovim rukama, donesena je odluka da se eliminira sve protivnike. Prvi na listi, bio je vođa SA, Ernst Röhm. U SS-ovoj operaciji koja je trajala od 30. lipnja do 2. srpnja 1934. godine ubijeno je najmanje 85 osoba, među kojima i Röhm. Trodnevni pokolj postao je poznat pod imenom Noć dugih noževa.
8. Uništavanje Poljske od strane SS-ovih Einsatzgrupa
SS-ov glavni cilj je bio uništiti sve što bi moglo predstavljati bilo kakvu prijetnju nacističkom režimu. Tom su cilju bilje predane i paramilitarne jedinice nazvane Einsatzgruppen koji su nastale tijekom aneksije Austrije i dijelova Čehoslovačke.
Isprva su te jedinice djelovale kao podrška vojsci, no sve se promijenilo invazijom na Poljsku 1939. godine. Tada je 3000 ljudi organizirano u šest jedinica, a jedini cilj im je bio eliminirati Židove i članove poljske političke opozicije koji su preostali nakon što je vojska pregazila to područje.
U razdoblju od 1. rujna do 25. listopada Einsatzgrupe se tereti za više od 16.000 ubistava i destrukciju više od 500 poljskih gradova. U samo prvoj sedmicu invazije na Poljsku uhićeno je 10.000 ljudi koji su uglavnom bili pogubljivani. Većinu su strijeljali, ali postoje dokazi o spaljivanju na stotina ljudi u sinagogama.
7. Uspostava Generalgouvernmenta
Poljska je nakon invazije bila podijeljena u tri regije pri čemu je središnja nazvana Generalgouvernement, a sa stajališta nacista bila je zamišljena kao mjesto na kojem će SS vršiti neke od najgorih zločina protiv Židova.
Uvedena je SS-ova rasna politika, 12 milijuna ljudi koji su živjeli na tom području iskorištavali su kao jeftinu radnu snagu. Sve osim potpune poslušnosti bilo je neprihvatljivo. Ako bi poljska opozicija ubila jednog Nijemca, SS-ovci bi javno smaknuli stotinjak Poljaka.
Uništene su mnoge poljske institucije, pokradeni su povijesni artefakti i umjetnine, preotete su bile i financijske institucije. Nijemci su kontrolirali izvore hrane i Poljacima ostavljali jedva dovoljno za preživljavanje.
No, u mnogo goroj situaciji bili su poljski Židovi. Nedugo nakon invazije, oduzeta im je imovina, a korišteni su kao robovska radna snaga. Tri godine kasnije, poslani su u obližnje konc-logore gdje je većina ubijena.
6. Kristalna noć
9. novembra 1938. godine lokalni nacistički uredi širom Njemačke, Austrije, Sudeta i Čehoslovačke, dobili su naredbu za ‘spontanim’ pogromom nad Židovima. U dvodnevnom pokolju i općem kaosu, nazvanom Kristalna noć, ubijeno je najmanje 90 Židova, uništeno 267 sinagoga, vandalizirano preko 7500 Židovskih obrta i tvrtki, silovano nebrojeno ljudi.
Uhapšeno je više od 30.000 Židova, mahom muškaraca, zdravih i mladih. Poslani su u konc-logore gdje su s vremenom dočekali smrt u najgorim mukama. Kristalna noć bila je izlika koju su nacisti trebali ne bi li mogli započeti proces emigriranja Židova iz Njemačke i transfera njihove imovine arijevcima.
Dodajmo tome kako su nacisti za ovaj pogrom optužili same Židove te njemačkoj Židovskoj zajednici izdali kaznu u ekvivalentu današnjih 400 milijuna dolara.
5. Otmica i germanizacija arijevske djece
SS-vcu su za zadatak imali i zaštitu nacističke ideje o rasnoj čistoći. Određeni pripadnici SS odreda bili su odabrani da imaju što više plavooke i plavokose djece ne bi li se krenulo u izgradnju arijevske rase.
No, otišli su i korak dalje. Nisu htjeli ‘potratiti’ arijevske karakteristike neke poljske djece ili djece koja su bila plavokosa i plavooka, ali nisu bili Nijemci. Stoga je 1939. godine Himmler u jednom svom govoru jasno dao do znanja kakve su mu namjere u Poljskoj. Sistematski su izdvajali djecu u dobi 2-12 godina te ih kategorizirali kao ‘rasno poželjne’ ili ‘rasno bezvrijedne’.
Rasno poželjna djeca bivala su odvođena iz svojih domova i poslana u razne institucije gdje ih se germaniziralo, a potom i udomljavalo u arijevskim obiteljima. Procjenjuje se da je tako oteto oko 200.000 poljske djece te još 200.000 djece iz ostalih istočno europskih zemalja.
Nakon poraza nacista djeca su u konačnici vraćena svojim obiteljima, ali većina onih vrlo mladih nije se ni sjećala svojih bioloških obitelji.
4. Silovanja i sterilizacije
Tokom brojnih pogroma te potom u konc-logorima, na hiljade i hiljade Židovki bilo je silovano od strane pripadnika SS-a. Postoje dokumenti o najmanje 10 bordela u konc-logorima gdje su žene bile prisiljavane na prostituciju.
Iako je zakon branio arijevcima odnose sa Židovkama, zabilježeno je nebrojeno slučajeva silovanja o čemu svjedoče i mnoga ekshumirana tijela. Žene su bile mučene isključivo u svrhu zabave SS-ovaca te kako bi degradirali žene.
Mnoge su bile sterilizirane, ili primorane na pobačaj nakon čega bi ostale sterilne, dok su nekima toliko iživljavali da su ostale neplodne.
3. Biološko oružje
SS-ovci su eksperimentirali i s biološkim oružjem. Dokumenti iz arhiva pokazuju da su u Dachau uspostavili entomološki istraživački institut s ciljem proizvodnje biološkog oružja, iako ga je Hitler zabranio.
Himmler je naredio istraživanje ne bi li vidjeli je li moguće putem komaraca zaraziti neprijatelje malarijom. Radili su eksperimente i na buhama te štakorima, a jako su se zanimali i za kugu.
Eduard May, koji je bio zadužen za provođenje eksperimenata, odbio je provoditi testiranja na ljudima, a SS-ovci, na sreću, nisu imali dovoljno vremena ni sredstava da bi proveli ovaj plan.
2. Mobilne plinske komore
Kako je Drugi svjetski rat odmicao, tako su se nacisti našli i na teritoriju Sovjetskog saveza gdje su Einsatzgruppe također trebale eliminirati rasno i politički nepodobne.
Kako bi si olakšali posao stvorili su mobilne plinske komore – kombije kojima su preradili ispušni sustav tako da se ugljikov monoksid vraćao u kabinu vozila. Kombijima su skupljali ljude iz njihovih domova te ih na ovaj način ubijali dok bi se vozili do masovnih grobnica.
Do kraja 1943. godine mobilne plinske komore bile su zaslužne za 152.000 mrtvih.
1. ‘Konačno rješenje’
Koliko god nazivom ‘konačno rješenje’ pokušali umanjiti strahote koje se pod tim ‘rješenjem’ kriju, ništa ne može sakriti da se zapravo radi o genocidu.
Nakon godina i godina mržnje i ekstremne diskriminacije, nacistički su čelnici odlučili da će se ‘konačno rješenje židovskog pitanja’ završiti na ovako stravičan način.
Malo se zna o tome što se događalo iza zatvorenih vrata, no 31. jula 1941. godine Hitler je svu nadležnost nad ‘sigurnosnim pitanjima’ predao Himmleru koji je započeo s pripremama za holokaust.
Logori smrti uskoro su niknuli u Sobiboru, Belzecu i Treblinki, a nedugo nakon toga i u Auschwitz-Birkenau. U sklopu ‘konačnog rješenja’ u logorima smrti ubijeno je 2,7 miliona Židova.
Izvor: net.hr
