U Bosni i Hercegovini još uvijek postoji podjela na muške i ženske poslove, realno neopravdana i neargumentovana sa niskim stepenom mentaliteta kao jedinom zaleđinom.
Šta je to muški, a šta ženski posao? Šta ih razlikuje? Sposobnost? Vještina? Zar sposobnost i vještina nisu kvaliteti koji ne prate nužno gender (spol ) već su odraz individualnosti?
Iako neke poslove poput zanata koji su u BiH etiketirani isključivo kao muški, u svijetu žene odavno rade jednako uspješno, u BiH se žene za njih odlučuju rijetko ili nikako. Ne zato što ne žele to raditi, ne zato što za to nisu sposobne već često zato što bi bile neshvaćene od strane okruženja.
Ipak, ma kako društvo poimalo posao, niko ne bi smio biti uskraćen da prati svoje želje i afinitete, da uči i radi ono što će u budućnosti raditi dobro i uspješno. Za to gender svakako ne smije biti prepreka.
U Americi su žene aktivno sudjelovale u radu na brodogradilištima kao zavarivači od 1918. godine. U drugom svjetskom ratu, na desetine hiljada žena se bavilo zavarivanjem u Americi, a preko 300.000 je bilo zaposleno u vojnoj industriji u metalskoj struci. I u Rusiji su žene radile po fabrikama tradicionalne muške metalske poslove, pa i poslove zavarivanja.
Žene su priznate kao majstori u zavarivanju, čak i u NASA-i su imale zapažene uspjehe u izradi svemirskih letjelica. Po svojoj prirodi, žene više odgovaraju suštini posla zavarivača – mirna ruka i strpljivost, a najbolje su u TIG zavarivanju, što je najteži proces, najveća vještina.
Nisu žene zavarivači incident niti čudo u drugim zemljama, i sve svjedoči da nema apsolutno nikakvih prepreka da žene budu zavarivači i da u tom zanatu budu jednako uspješne kao muškarci, ako ne i uspješnije. Istina, u BiH, pored drugih prepreka tu je i mentalitet.
U ovoj rastućoj proizvodnji u BiH, potreba za zavarivačima je velika, ali na primjer, Srednju tehničku školu u Travniku upiše ispod 20 zavarivača, ali ne i žena.
Mada mnogi problemi otežavaju tu statistiku i potrebne su reforme na više polja, kako obrazovnom, kako tržišnom, političkom tako i privrednom, postoje pojedinci i kompanije koje prkose tim problemima i nastoje svojim djelovanjem poboljšati aktuelno stanje.
Tako, u prvom redu, GS -Tvornica mašina Travnik (GS-TMT) upravo organizira besplatnu obuku za zavarivače koja uključuje opsežna stručna predavanja koja se sastoje iz teorijskog i praktičnog dijela učenja na simulatoru za zavarivanje te praksom koja predstavlja aktivno učešće u procesu prave proizvodnje.
Nakon završetka obuke, svi polaznici dobijaju diplomu i referencu praktičnog iskustva te šansu za stalnim zaposlenjem u GS-TMT-u.
Ova vrsta obuke je inače prilično skupa za uslove nezaposlenih mladih ljudi, stoga je uloga kompanije GS TMT itekako od presudnog značaja.
Svi polaznici tokom obuke, koja se izvodi po najvišim standardima, pored obezbijeđene stručne literature, koju je izradio tim stručnjaka GS TMT-a i sve potrebne aparature za uspješnu praksu, dobijaju i besplatnu potpunu opremu za rad ( odijela, obuću, zaštitne maske, rukavice i sl. ) što je značajna olakšica svim polaznicima na putu ka sticanju znanja i stručnosti o ovom domenu.
NA KONKURS JE APLICIRALO DEVET ŽENA, SEDAM JE ODUSTALO PRIJE POČETKA OBUKE
Inače, projekat obuke je počeo 15.01.2018. godine i zamišljeno je da obuka traje tri mjeseca sa planiranih 600 časova od kojih je 100 časova teorija, 100 časova je rad na virtualnom zavarivanju uz pomoć simulatora, 100 časova je rad na uzorcima u učionici i 300 časova je rad u samom proizvodnom pogonu sa mentorima, na principu jedan učenik – jedan mentor .
“Kompanija po završetku izdaje referencu stručnog certifikata i iskustva, a nama je u interesu da svi polaznici, njih 11 ostane uposleno u GS TMT-u jer smo u proteklom periodu imali problem odlaska stručnog kadra van BiH. Što se tiče žena u ovom poslu, kao stručni predavač obuke i Rukovodilac proizvodnje GS TMT-a, ističem da smo mi i potencirali upis žena na obuku jer nemamo informaciju da žena u ovom poslu u BiH uopće ima”, izjavio je za Akta.ba Dino Šećirević rukovodilac proizvodnje GS-TMT i internacionalni inžinjer za zavarivanje.
”Stalo nam je da obukom bar jednu ženu osposobimo za rad. Na konkurs je apliciralo devet žena, sedam je odustalo prije početka obuke, te imamo dvije uspješne polaznice. Nadam se da ćemo ovim razbiti postojeće predrasude, ali je u ovoj fazi obuke rano govoriti o općenitom uspjehu u tom smjeru”, kaže Šećirević.
GS – Tvornica mašina u Travniku godinama proizvodi konstrukcije za najveće proizvođače metalnih konstrukcija mašina u Njemačkoj i Austriji.
Na primjer, luksuzna bicikla “The Ruffalian” proizvedena u ovoj tvornici prodaju se po cijeni od nekoliko hiljada eura u cijelom svijetu.
ŽENE ZAVARIVAČI
Selma Hrustanović i Enesa Lugonja su prve žene polaznice obuke za zavarivače. One su svojevrsni ambasadori jednakosti u poimanju muških i ženskih poslova, žene koje ruše predrasude, žene prvaci i prvjenci. One ne pričaju o jednakosti one je kreiraju. One ne pričaju da su jake one to pokazuju. One ne traže dozvolu za stav od strane okruženja one ga nameću.
One ne govore o motivaciji za rad, one je svjedoče.
Od svih polaznika Selma i Enesa zauzimaju već visoka mjesta na tabelama testiranja na simulatoru koji je u kontekstu rada znatno složeniji i osjetljiviji od stvarnog zavarivanja što sve polaznike sprema još bolje za stvarni rad.
Ovakvi pozitivni primjeri žena koje su motivirane za učenje, za izazove, za hrabre poduhvate koji na prvu izazivaju nerazumijevanje su ono što treba itekako isticati.
One ne čekaju reforme, same ih stvaraju.
One su mlade žene, sutra supruge, majke, ali zasigurno karakterom već itekako snažni uzori onima koji dolaze iza njih.
Selma Hrustanović (19), polaznica ove obuke, se prijavila jer smatra ovo svojevrsnim izazovim budući da u BiH nema žena zavarivačica.
“Sama obuka nije teška i sviđa mi se. Mislim da bi bilo dobro da kolegica i ja ostanemo do kraja kako bi upotpunile muški kolektiv i unijele raznovrsnost u rad jer možemo jednako dobro raditi ovaj posao. Moji roditelji se na početku nisu slagali sa mojom odlukom da se prijavim jer kao i mnogi smatraju da su žene nježne i da trebaju raditi manje teške poslove, ali obziom da je ovaj posao stvar osjećaja, strpljenja i mirne ruke, te obzirom da sam se pronašla u njemu i da mi se sviđa, prihvatili su jer su shvatili da je ovo za mene dobro iskustvo”, navodi Hrustanović.
Ovaj posao ne smatra teškim i mišljenja je da nema neke fizičke prepreke da se žene njime bave. “Imam volju i upornost. Upravo na sitnim poslovima dolazi do izražaja strpljenje i preciznost žene. Obzirom da obuka nije zahtjevna i u slučaju zaposlenja mislim da bih, kao i uz svaki drugi posao, uspjela organizirati porodične obaveze. Samu obuku i uopće ovaj posao preporučila bih drugim ženama koje bi se ovim željele baviti. Vrijeme je da pokažemo kako ovo nije samo muški posao, da žene mogu da se njime bave. Ovaj posao je mnogo više plaćen u odnosu na druge zanatske poslove, poput tekstilnih zanata koji su tradicinalno svojstveni ženama tako da je i tu određena prednost”, navodi za Akta.ba Hrustanović.
I Enesa Lugonja (30) se na ovu obuku prijavila kako bi stekla drugačije iskustvo, a dodatni motiv za prijavu bio joj je da dokaže da je jednaka muškarcima u ovom poslu.
“Moj brat radi u ovoj kompaniji kao zavarivač te sam se kroz njega upoznala sa detaljima i ocijenila da bih željela i mogla raditi ovaj posao. Kad sam se prijavila imala sam podršku roditelja i brata. Smatram da ovaj posao nije uopšte težak za žene, ali da nam je potrebno više volje i upornosti zbog tog tradicionalnog stava prema ženama. Ja ću istrajati i dati sve od sebe da uspijem u ovom poslu. Imam iskustva u tekstilnoj i kožnoj proizvodnji i uslove ovog rada smatram boljim”, kaže Lugonja dodajući da bi ovaj posao preporučila svim ženama koje osjećaju da bi se mogle ovim baviti.
“Sve što je potrebno je da budu istrajne, uporne na ovom putu i steknu željenu stručnost. Svakako prilike poput ove obuke ne treba propuštati i ja sam jako zahvalna kompaniji GS TMT na pruženoj prilici”, navodi ona.
POSAO NIJE TEŽAK ZA ŽENE, ALI JE DOBRO PLAĆEN
Selma i Enesa podsjećanju na to šta žene mogu, koliko su hrabre i prodorne i koliko na putu njihovog sna ne postoje granice. Bilo je više žena koje su se prijavile, ali su odustale prije obuke. Zbog okruženja, zbog ličnog uvjerenja kreiranog od strane okruženja. Ali one nisu odustale. One znaju zašto su tu i šta žele. Jer ko uopće određuje šta je muški, a šta ženski posao? One su to odredile same sebi. One pišu pravila. One pišu promjene.
One šalju poruku da svi trebamo pratiti sebe u onome što je nama bitno jer sami tako postajemo bitna karika okruženja, društva i samih sebe. Ničim se ne razlikuju. Ničim ne pokazuju da tu ne pripadaju.
Ne, one nisu zalutale tu, one to zaista žele raditi. Vrijedno uče i raduju se skorom zaposlenju i radu u proizvodnji. Možda mala sredina ali velike ambicije, možda mala sredina ali velika hrabrost jer nije to posao koji može raditi baš svaka žena. Nije to posao koji odgovara svakoj ženi ali ove dvije žene baš ovaj posao čine ženskim, tako prirodno kao da je to oduvijek bio.
Od ljudi treba učiti i birati ono dobro u njima. A od ovakvih žena se itekako može mnogo naučiti. One su već napravile mnogo i poslale dovoljno snažnu poruku onima kojih se ona tiče.
A tiče se, čini se svih nas na mnogim nivima. Žena si i sviđa ti se ovaj posao? Želis stvarati rukom i biti bitan dio proizvodnje ?
Prijavi se, obuči se. Ne obaziri se na mentalitet. Budi poput Selme i Enese jer mentalitet počinje od tebe.
Izvor: akta
