„Sve se manje djece rađa a sve više ljudi odlazi . To je uznemirujući trend i potrebne su hitne i konkretne mjere da se ovaj opasni trend zaustavi izjavila je nedavno“ izjavila je to Ingrid Macdonald predstavnica UN u Bosni Hercegovini
Bosna i Hercegovina se zaista već duži period suočava sa rastućim problemom ili bolje rečeno sa dva problema koji su međusobno povezani što ovu situaciju čini još složenijom i težom za rješavanje. Trend je zastrašujući i snažno ukazuje na ugroženu budućnost i održivost stanja u zemlji..
Radi se o problemu iseljavanja mladih ali i o demografskom starenju nacije. Oba problema su evidentna ali se o njima nedovoljno ili skoro nikako ne govori. S vremena na vrijeme poneko spomene ove probleme, ali to je sve kampanjski i deklarativno uz odsustvo ozbiljnih mjera koje bi se očekivale u svakoj ozbiljnoj državi. Propušteno je mnogo šansi i proteklo je dosta veremena u kome se moralo reagirati, morala se izraditi strategija, izgraditi održiv i prihvatljiv sistem te stvoriti ambijent u kome će mladi vidjeti svoju perspektivu u Bosni Hercegovini i naravno u kome će osobe u trećoj dobi imati normalne uvjete za miran i stabilan život.
U jednoj od posljednjih analiza Akademije nauka BiH na postavljeno pitanje o razlozima zašto napuštaju ili žele napustiti Bosnu i Hercegovinu, 47,4% mladih je odgovorilo da su to nezaposlenost, 46 % nepotizam, mito i korupcija , 39,7% životni standard te 32,6% navode politiku kao razlog.
Prema rezultatima ankete 58% učesnika želi napustiti BiH, 34% želi to učiniti trajno dok bi 24% to učinilo samo privremeno.
Trend iseljavanja eksponencijalno raste i u ovom trenutku predstavlja zabrinjavajući problem ali već „sutra to će biti dramatičan slučaj“. Napominjem da smo prema procentu emigranata u odnosu na ukupan broj stanovnika ,zabrinjavajuće, prvi na listi broja emigranata u Evropi.
Nažalost , država ne poduzima ništa ili vrlo malo konkretnih poteza kako bi se umanjio evidentan proces iseljavanja i stvaranja perspektive za mlade ljude da ostanu u zemlji i da svoje perspektive grade u Bosni i Hercegovini.
Drugi ,kako je istaknuto, takođe zabrinjavajući problem je demografsko starenje. Nažalost isto kao što je i prvi pomenuti problem izvan konkretnih akcija tako i ovaj problem skoro da nikoga ne zanima.
Samo da napomenem, kako je prema istraživanjima koje je provela Akademija nauka BiH , naša zemlja je još 2002.godine upala u klopku najnižeg fertiliteta, stigla je do crvene linije –u prosjeku manje od 1,3 djeteta po porodici.
Kada povežemo ova dva problema jasno je da je smanjenje stanovnika prva posljedica, a druga je povećanje-starenje dobne strukture. Znači da će mladi svoju reproduktivnu sposobnost realizirati negdje drugo. Direktna prijetnja i posljedica( jedna od mnogih), sem smanjenja populacije i njenog starenja, je po penzioni fond koji se na ovaj način urušava do neizdrživosti. Sem urgentnog rješavanja razloga zbog kojih mladi odlaze mora se pod hitno prestati podcjenjivati potencijale generacije 50+. Pitanje je ozbiljno i zahtjeva hitan i ozbiljan pristup za rješavanje. Nije opravdanje što niti Evropska komisija nema održivu strategiju prilagođavanja ekonomskih, penzijskih, zdravstvenih i socijalnih sistema činjenici starenja.
Prema prognozama Ujedinjenih nacija , populacija u Evropskoj uniji počet će se smanjivati tokom 2021.godine. Ako je to tako, a mi to već osjećamo, posljedice za našu zemlju mogu biti katastrofalne. Istovremeno Evropa predviđa rast opštih troškova i penzija za 2,3 %. Ovo je potvrda procjena da će se troškovi starenja znatno povećavati. Ako to dovedemo u vezu sa odlaskom mladih ljudi iz Bosne i Hercegovine to jasno govori o slomu penzionog sistema koji sa na ovaj način neće moći održati. Zar nam treba bolja procjena od podatka da je broj uposlenih i broj penzionera već sada izjednačen . Ovom prilikom nemam namjeru govoriti o greškama ( nesposobnosti i neznanju) kao i o potpunoj degradaciji u vezi penzionog sistema što je poodavno dovelo do njegovorg urušavanja nego želim pozvati nadležne na hitnu reakciju i hitno poduzimanje adekvatnih mjera.
Uzimajući ovo u obzir jasno je da ć e se definicija radnog vijeka dramatično promjeniti.U svijetu se mijenja koncept kako i koliko dugo trebamo raditi.
Iz ovih nekoliko rečenica jasno je da je situacija dramatična već sada i ukoliko Bosna i Hercegovina , odnosno FBIH ne nađe adekvatno rješenje za gubitak mlade populacije i starenje društva naša zemlja neće moći osigurati održivi rast u godinama koje dolaze.
U analizi stanja i planiranja mjera neprihvatljivo je da se kao opravdanje ističe ustavno uređenje Bosne i hercegovine ( koje objektivno jeste problem) jer ako ljudi , oni koji su odgovorni, hoće i žele riješiti problem ni unutarnje uređenje ne može biti problem.
Jedno je sigurno danas se mora pokrenuti akcija jer već sutra može biti kasno.
Piše: Mirsad Đonlagić
