Već smo se uvjerili da ima ugostitelja koji se jako loše nose s negativnim recenzijama na internetu i, kada bi osnovali udrugu, vlasnik Toplica Lešće iz Hrvatske Ivan Padjen zaslužio bi jednu od čelnih funkcija, piše Index.hr.
Ne podnosi one koji mu daju manje od četvorke
Premda toplice imaju solidnu prosječnu ocjenu – 3,9 – pod recenzijama sve pršti od njegovih nervoznih komentara. Najviše ga uzrujavaju oni što daju loše ocjene bez ijedne popratne rečenice, ali i oni koji toplicama daju manje od četvorke, a na kritičke primjedbe ne ostaje dužan.
Dapače.
“Hrvatska uš u njemačkom pakovanju”
Izdvajamo neke njegove odgovore na nepovoljne recenzije i ocjene: “Hrvatska uš u njemačkom pakovanju. Platio ne bi ništa; Jadna nedorečena osoba bez znanja što je naprijed a što otraga. Nepismena da napiše rečenicu što joj se ne sviđa. Došlepa sve sa sobom se i koristi cijelu infrastrukturu za 30 kn…. Šminka se i namaže i onako masna u vodu, a kad joj prigovoriš zlo i naopako; Točno je da moramo renovirati, ali ne možemo od vas dosadnih koji za malo novaca žele luksuz. Jadna si i bijedna Marija. Nama si ostavila mrvice u sobi i ni kune nisi potrošila na wellness usluge i druge lijepe stvari; Tko te uopšte pita za mišljenje. Što ideš u gužvu kad znaš da je nedjelja. Zašto se ne organiziraš drugačije pa odeš na ručak u restoran; Jadna ti si i bijedna zemlji Hrvata.”
To je samo dio. Favoriziramo sljedeću vlasnikovu opasku: “Gospođo, pogledajte što pišu drugi, zar ne vidite da ste iznimka u svom negativnom mišljenju, a ja sumnjam da ste ikad bili kod nas. Jedan ste od onih skupljača bodova na Google + i još vrijeđate. Netko bi vas mogao i potražiti u Rijeci.” Ovo je napisano kao reakcija na kratku recenziju: “Neljubazni, nekulturni. Ljudi ne gubite vrijeme!”
Basil Fawlty iz našeg sokaka
Nije bilo druge nego nazvati gospodina Padjena, Basila Fawltyja iz našeg sokaka. Dvaput smo razgovarali, drugi put nas je nazvao, zvučao je neusporedivo smirenije. A prvi put? Predstavili smo mu se, objasnili što nas zanima i izdvojili ono što smo citirali – o traženju gošće po Rijeci. Padjen je prvo rekao: “To nema veze s tim”, a kako nam nije bilo jasno što točno nema veze s čime, upustio se u objašnjavanje: “Ne netko… to je nešto krivo, moram pogledati, ja se toga i ne sjećam.”
U redu, ali opažamo da je u ocjenama dosta oštar, najblaže rečeno.
“A šta bi trebao? Znate čim se bave ljudi? Ni ne dođu simo. Ni ne dođu ovde, nego šalju… Sada je popularno biti vodič. Nekakav vodič koji piše recenzije, a da nije bio uopće na destinaciji”, žali se.
“Zašto dolazite nedjeljom kad je gužva?”
Citiramo mu riječi koje je napisao jednoj gošći: “Majka koja vodi svoje dijete u unutarnji bazen, rimsku kupelj, čini to zbog sebe i svoje zadovoljštine, a ne radi djeteta, jer bi djetetu trebala dati ono što mu daje priroda – vodu i zrak.” Padjen odgovara:
“Tako je, da. Jer ona je otišla u mali bazen, razumijete? U jedan mali bazen sa, ajmo reći osam… osam… di se većinom vrše masaže i to i onda, sad, ne sjećam se o čemu je bilo, ja samo kritiziram njih da bi oni trebali pridržavati se malo onoga što čovjeku priroda daje pa i pruža. Sad u ovo ljetno doba biti vani, ne malo dijete vući unutra gdje se stariji ljudi masiraju, praviti galamu, skakati u vodu… Djeci navuku one, kak se to veli, rukaviće na ruke da skaču”, rječit je Padjen.
Drugoj gošći je, uporni smo, napisao zašto ide u gužvu kad je nedjelja pa je pitao zašto se ne organizira drugačije.
“Tako je, što se ne organiziraju, da”, ne da se Padjen.
“Tome nema kraja što ljudi imaju u svojim prohtjevima”
Kada smo zapazili da gosti imaju pravo na zamjerke, replicirao je: “Imaju pravo na sve, a mi… mi bi ih trebali gladiti perom i ne pitati ništa, za 30 kuna jahati mi po glavi, jel? Mislim, eeej? Naše ugostiteljsko pravilo je da je gost uvijek u pravu. I tako mi nastojimo, ali nema tome kraja, gospodine novinaru. Tome nema kraja šta ljudi imaju u svojim prohtjevima, a da uopće ne razmišljaju da li to ima logike, jel?”
Pa nastavlja: “Ja s njima se upuštam u komentare, a to što su moji komentari malo oštriji, pa ima puno ljudi drugih koji to meni čak i odobravaju, jer su i sami zasićeni nadobudnih koji žele glamur za 30 kuna, odnosno za neke male novce. Dođu ovde s torbama punim jela, u sobama nam ostave samo mrvice gosti, tak… Nije to, znate… Ne mogu unositi hranu sa strane jer mi odgovaramo za prehranu. Onda ne mogu donositi svoju hranu, svoju pijaću i svoje u sobe, uživati u tome i plaćati noćenje ili polupansion, a nama ostaviti mrvice i onda, kad se zalegu kakve životinje ili bilo šta u sobi, onda naći prigovor. A zalegu se zato jer oni ne drže do reda, do kućnog reda.”
Na sve Padjen ima odgovor. Kad ga podsjetimo da je jednu gošću nazvao napuhanom gospom koja se drži Slovenkom, on potvrđuje pa se nastavlja žaliti: “Došla je k meni urgirati jer su mala djeca u malom bazenu skakala u vodu. Pa djeca imaju pravo da uživaju.”
Onda smo ga htjeli upitati je li u redu tako napasti ženu koja je došla u njegove toplice i platila, ali smo očito stigli do ruba njegova strpljenja: “Gledajte, ja s vama neću se upuštati u razgovore uopće, makar ste vi novinar. Hvala lijepa, doviđenja.”
“Ušminkane gošće”
Prekinuo je vezu. Nazvao nas je pola sata kasnije, nakon što se, kako je rekao, išao malo podsjetiti što je pisao. Prvo je naglasio da zamjera onima koji ne napišu nijednu rečenicu, a daju ocjenu pa je nastavio.
“I trudite se i mučite da bi imali kakvu-takvu ocjenu, a onda vam netko s jednom zvjezdicom napakosti i sruši taj prosjek. Dame koje dođu ušminkane. Mi nismo destinacija glamur koja može pružiti ne znam šta, mi smo jedne jednostavne, male toplice koje su nastale iz odmarališta pamučne industrije Duga Resa, ali nastojimo sačuvati izvorsku termalnu vodu bez klora i to pružamo gostu. A ona dođe tamo namazana, našminkana, namaže cijelu familiju s kremom i sad, da su se oni bar pet minuta, deset osunčali ili osušiti tu kremu, nego odma cela obitelj u vodu”, rekao nam je Padjen.
U redu, ali napisati gošći da bi je netko mogao potražiti u Rijeci ne izgleda baš razumno.
“Ne znam, ne znam jednostavno nisam razmišljao o tom kako se to može protumačiti, nego sam razmišljao da bi se mogli naći u Rijeci, ja s njom, i razgovarati o tome, nemam pojma, baš nespretno je možda i ispalo”, veli Padjen pa rezimira: “Drzak sam, jesam. Priznajem vam, ali znate zašto? Revoltira me trud, radim, po 24 sata sam u pogonu da bih sve zadovoljio”, izjavio nam je vlasnik Toplica Lešće.
Čovjek ima smisla za rad s ljudima.
Izvor: Index.hr
