Do Istočnog Mostara, odnosno formalnog središta općine, sela Zijemlje, treba vam četrdesetak minuta vožnje od centra općine koja se zove isto, samo bez strane svijeta, Mostar. Potrebno je da se popnete na planinsko izletište Rujište, da bi na prvom raskršću, gdje se jedan put odvaja prema Boračkom jezeru, usmjerili onim drugim koji vodi u srce planine Velež. Tek tada kreće izazov za automobil, jer vam predstoji desetak kilometara najgoreg hercegovačkog makadama, koji pokoji pretovareni kamion s oblovinom samo dodatno ruinira.
Prometnice najveći problem
Asfalt ugledate kad dođete u Zijemlje, jer je prije osam godina asfaltiran put kroz samo selo. Svjestan problema, posebno onih ekonomskih i infrastrukturnih, je i načelnik ove male općine Božo Sjeran iz SDS-a.
“Najveći problem je put, kako onaj iz Mostara, tako i ovaj drugi prema Nevesinju, opet je to desetak kilometara makadama, a oni samo djelimično pripadaju našoj općini. Mi smo napravili projekte za rekonstrukciju puteva, aplicirali na više mjesta, ali to dosta slabo ide”, priča nam načelnik navodeći da je put prema Nevesinju skraćen za pet kilometara i spreman za asfaltiranje, ali da je do novca teško doći.
Načelnik se nakon pobjede na posljednjim lokalnim izborima za pomoć obratio Oružanim snagama Bosne i Hercegovine, odnosno njihovoj inžinjeriji koja je dobro opremljena. Pozitivan odgovor s te adrese još uvijek očekuje. Uređenje ceste prema Mostaru trebalo bi da bude zajednički projekt jer povezuje i dva entiteta, ali i dva dijela nekad jedne općine te živote ljudi koji su do rata bili, a i danas su vezani za Mostar.
Administracija u Nevesinju, ali ne još dugo
“Put je glavni problem, jer nedostatak stalnog ljekara ili ambulante bi se tako lakše nadoknadio. Za sve ozbiljnije i onako treba u Mostar ili Nevesinje, gdje je većina ljudi i prijavljena”, rezimira dva glavna problema načelnik Sjeran, kazujući da domicilnih stanovnika, onih koji su tu stalno, ima stotinjak, kako u Zijemljima, tako i u udaljenoj Kamenoj, dok je Kokorina potpuno pusta.
Infrastrukturni problemi uslovili su da je općinska administracija smještena u Nevesinju, dok načelnik želi sve prebaciti u Zijemlje, ali za to je potrebno dovesti internet, a ne bi bilo loše pribaviti ni signal nekog od operatera mobilne telefonije iz Federacije. Telemach im je obećao dovesti internet, a načelnik je smanjio administraciju sa devet na sedam radnika.
“Zima je ovdje teška, posebno ako ne volite snijeg. Prije nekoliko godina, kada je napadao onaj veliki snijeg, 15 dana smo bili odsječeni od svijeta, zimi se po pitanju čišćenja prometnica snalazimo s firmama iz Nevesinja ili Mostara. Škola je ugašena još prije rata, a šezdesetih godina je imala učenika i za osam razreda”, govori nam načelnik Istočnog Mostara, općine koja je na prosječnoj nadmorskoj visini od hiljadu metara.
Zdrava hrana, nema voćarstva, kao ni autobusa
Šansa za razvoj mjesta i sprečavanje odlaska i ono malo stanovnika vidi se u proizvodnji zdrave hrane, potencijalima vjetroenergije, ali i kamenolomu u Kamenoj koji bi trebao skoro biti otvoren. Stanovništvo Istočnog Mostara pretežno se bavi stočarstvom, a i sam načelnik Sjeran dolazi iz porodice kojoj je to tradicija, tako su zaradili svu imovinu koju posjeduju u Nevesinju i Mostaru, a na Zijemljima danas uzgajaju deset krava i tri bika. Nemaju problema s plasmanom prvoklasnog mesa.
Zbog geografskih i time uslovljenih klimatskih prilika, na Zijemljima nema voćarstva, mraz odnese sve i prije behara. Uspijeva odličan krompir, mrkva, kao i sve vrste žitarica.
Mišo Vučić preko zime se spusti u Bijelo Polje, ali većinu godine je na planini, domaćinski vedro i veselo priča nam kako je bilo nekada u Zijemljima, a kako je sada.
“Bolje se živi danas, ali da je situacija dobra nije. I prije je bilo dobro dok je bilo državnog posla, ja sam ovdje radio u mostarskoj šumariji. I danas živim na relaciji Mostar – Zijemlja, a jedan me je ljekar pitao kako je u Federaciji, rekoh od Boga dobro, od cara nikako, jedino ko te želi je onaj u prodavnici kad dođeš da nešto kupiš i ostaviš pare”, priča nam Mišo, pola u šali, pola u zbilji.
Istočni Mostar nema javnog prijevoza, niti ijedan autobus dolazi. Ukinut je i đački prijevoz za Nevesinje, nema ni sportskih, kulturno-umjetničkih društava, nevladinih organizacija, ničeg što susrećete u prosječnoj općini. Postoje dva udruženja, poljoprivrednika i povratnika. Nema nijednog ugostiteljskog objekta, a poduzetni načelnik namjerava pokrenuti seosku kafanu u jednom od objekata uz općinu, da bi privukao pokojeg putnika namjernika i krenuo u pionirske turističke korake.
Kako god bilo, Istočni Mostar izgleda kao idealno mjesto za bijeg od civilizacije, telefonskih poziva i užurbane svakodnevnice, sjajan za šetnje u kasna proljeća ili ljeta i uživanje u prekrasnom, nedirnutom krajoliku.
