Nakon medicinara, iz naše zemlje pohrlili su i građevinari, metalci, drvoprerađivači, ali i akademski obrazovani Bosanci i Hercegovci, koji masovno odlaze u Evropu u potrazi za zaposlenjem i egzistencijom. Osim nezaposlenih, sve je više i zaposlenih koji više ne žele raditi u bh. firmama za mizerne plaće od po 400-500 KM, s kojima ne mogu sastaviti kraj s krajem.
Efekt bumeranga
Sve to se kao bumerang vraća i onim rijetkim poslodavcima u BiH. Primjetan je nedostatak radne snage u svim bh. općinama. Tako, naprimjer, u Gračanici trenutno nedostaje oko 1.000 radnika, skoro isto toliko i u Gradačcu. Oni koji i grade fabrike više ne znaju ko će u njima raditi.
Samo jedan od primjera je fabrika namještaja „Jadrina”, koju je ove godine napustilo 100 radnika. S druge strane, paradoksalno je da je na biroima za zapošljavanje u Gračanici i Gradačcu po osam do devet hiljada nezaposlenih, a radnika – nema!?
Nisu nepoznati ni slučajevi da su se u Gračanici počeli uvoziti radnici, posebno iz RS.
– Ovo su problemi koji opasno pritišću bh. ekonomiju i sada ih postaju svjesni poslodavci, ali ne i država i naši političari. Nije šala, ako kažem da su nekada u BiH dolazili skauti u potrazi za našim nogometnim draguljima, a danas dolaze za dobrim zavarivačem, stolarom, CNC-operaterom, keramičarom. Mobilnost radne snage jeste normalna pojava u tržišnoj ekonomiji, ali kod nas to, nažalost, nije slučaj – kaže predsjednik Udruženja poslodavaca Gračanice Sead Jahić.
Zaposleni zbog mizernih plaća odlaze trbuhom za kruhom
Prema njegovim riječima, problemi odlaska kvalificirane radne snage u Sloveniju i Njemačku najbolje se vide na primjerima privredno razvijenih općina. Tako se kompanije u Gračanici, Gradačcu i Tešnju već odavno suočavaju s manjkom radnika. U Gračanici je stanje možda najizraženije.
Na lokalnoj radiostanici u Gračanici mjesečno se emitiraju oglasi za potrebama i po stotinu radnika, ali se na konkurs niko ne javi, iako na Birou za zapošljavanje imaju 8.104 evidentirane osobe. Iz ove ustanove nam kažu da su u oktobru s evidencije po osnovu zapošljavanja, najviše zbog odlaska u inozemstvo, brisane 342 osobe.
I direktor bi išao
– Našu fabriku je napustilo 100 radnika, otišli su trbuhom za kruhom i ja im ne zamjeram. I ja bih otišao. Mi na njihova mjesta nećemo primati druge ljude, već ćemo ići na novi način organizacije rada – kaže direktor fabrike namještaja “Jadrina” u Gračanici Ramiz Grapkić.
S radnom snagom u Gračanici kuburi i engleska kompanija „RPC Superfos Balkan”. U ovu fabriku za izradu ambalaže za prehrambenu industriju uloženi su milioni, ali radnici rade za mizerne plaće. U Gračanici se trenutno dovršava 15 proizvodnih hala, grade ih poduzetni ljudi i njima trebaju dobri majstori, vrijedni radnici, a nema ih. Tako se postavlja pitanje ko će proizvoditi liftove, dizalice, autodijelove za najpoznatije svjetske marke automobila, kompjutere, SIM i bankovne kartice, kotlove na pelet, školski namještaj, ploče za šalovanje, betonske prefabrikate, armirane mreže, kožnu galanteriju…
Vlasnik građevinske kompanije “Sagra” Sabahudin Avdić ističe kako mu nedostaju građevinski radnici svih profila, dok poznati poduzetnik Faruk Širbegović potvrđuje da radnike pronalazi u RS i cijeloj regiji.
Fabrika namještaja „Jadrina”: Poražavajući podaci o odlasku radnika
Tren ili stvarna potreba
Iako privrednici potvrđuju da je teško stanje s pronalaskom dobrih radnika i majstora i u Gradačcu, tamošnji predsjednik Udruženja poslodavaca Muhamed Bilajac smatra da je „masovan odlazak radnika na Zapad više trend nego stvarna potreba”. On ističe da je ovo udruženje zajedno s Općinom i UNDP-om pokrenulo projekt prekvalifikacije radničkih zanimanja.
– Tvrdim da u BiH ima hljeba – kaže on.
Primjer povratka u BiH
Emir Kozarić ima drugačije iskustvo. On se, naime, vratio nakon što je prošle godine otišao iz BiH.
– Bio sam jedan od onih koga je povukla priča da se na Zapadu može zgrabiti vreća para, pa sam u decembru prošle godine napustio firmu u Gračanici koja se bavi proizvodnjom dizalica i otišao u Sloveniju, gdje sam bio devet mjeseci. Radio sam sve i svašta, čekajući papire za Njemačku. A onda mi je bilo svega dosta, vratio sam se u svoj “Fining”, gdje su mi bila otvorena vrata. Nema, ba, Bosne nigdje – kaže Kozarić.
Poslodavce osloboditi nameta
Vlasnik firme “Index” Fahir Humić iz Gračanice, kao i njegov kolega Suad Helić, rješenje vide u olakšicama koje bi država morala dati privrednicima.
– Poslodavce treba osloboditi ovolikih nameta i taj novac dati radnicima i eto njima dostojanstvenih i redovnih plaća, pa će oni ostati u svojoj zemlji, jer od dobra se ne ide – kažu Humić i Helić.
Izvor: avaz
