Vlada Tuzlanskog kantona dala je saglasnost na elaborat o osnivanju nove organizacione jedinice – Medicinskog fakulteta Evropskog univerziteta „Kallos“ Tuzla. Vijest o osnivanju privatnog Medicinskog fakulteta podigla je veliku prašinu u javnosti. Tim povodom, razgovarali smo sa akademikom Nedeljkom Stanković, vlasnikom i rektorom Evropskog univerziteta “Kallos”.
Elaborat je prošao, koji su naredni koraci?
“Ono što slijedi jeste da moramo donijeti Odluku na Upravnom odboru, da se da saglasnost pa tek onda se rade pripreme, prave se nastavni planovi i programi, pa se onda nabavlja oprema, nakon čega dolazi Komisija iz Agencije za akreditaciju koja daje saglasnost. Sve što slijedi je jedan mukotrpan rad koji će da traje mjesecima.”
Zadovoljava li trenutna infrastruktura propise?
“Što se tiče prostora, mi ga imamo. Kada je Medicinski fakultet u pitanju, jedan od zahtijeva i potreba pri nastavi su leševi. To predstavlja problem jer ih više nema, ali smo naručili fantome koji zamjenjuju organe. Njihova cijena je preko 100.000 eura.”
Čime privlačite studente, zbog čega je bolje studirati na vašem Univerzitetu u odnosu na javne?
“Ne mogu na taj način da nas hvalim. Mi smo tu prvenstveno zbog studenata. Bilo koji student da se obrati meni ili nekom od profesora, mi mu u roku od par sati odgovaramo, u bilo koje doba. Imamo mnogo profesora koji su sa javnih fakulteta i kod nas rade. Razlika je što se kod nas drugačije ponašaju. Ne kasne, dolaze na vrijeme i svoju nastavu drže kako je predviđeno.”
Mnogi se pitaju ima li Evropski univerzitet akreditaciju, kako se ona dobija?
“Kallos ima dozvolu za rad, licencu za rad i početnu akreditaciju. Početna akreditacija važi do dobijanja državne akreditacije koju možemo podnijeti nakon tri godine rada, odnosno, dok ne ispratimo jednu generaciju studenata. Ne vidim razlog zbog čega mi ne bismo mogli dobiti akreditaciju. Imamo 200 profesora, a UNTZ 400, za razliku od čitavog UNTZ koji ima preko 15.000 studenata, mi imamo hiljadu. Ne osporavam kvalitet UNTZ, to je Univerzitet koji ima tradiciju, koji je godinama tu, Medicinski fakultet je osnovan dok sam ja još išao u Elektrotehničku školu, ali smatram da bi mi trebali da ne zaostajemo za bilo kojim javnim univerzitetom, zato što mi možemo naše odluke da mnogo lakše i brže da donesemo, da nabavimo opremu, jer nam ne treba ničija saglasnost.”
Smatrate li se konkurencijom Medicinskom fakultetu?
“Nismo mi konkurencija nikome. Na Medicinski fakultet UNTZ-a se prijavi 500-600 osoba. Razlika između prvog i tog zadnjeg po ocjenama skoro i da nema, a primi se do 150 ljudi. Oni ostali, ili ostaju neupisani pa rade sa srednjom školom život, a djeca pametna ili odu u neki drugi grad ili državu. Oni koji odu u drugu državu nikad se više ne vrate, oni koji odu u drugi grad vjerovatno ostanu u tom gradu. E sada, da li je šteta da ta omladina koja treba da radi ovdje, ostane ovdje ili da ode negdje drugo? Kažu ima doktora na birou. Kojeg profila nema? Ko može osporiti jednom studentu koji želi da studira medicinu da to ne upisuje jer na birou ima nezaposlenih? Jedino što je bitno jeste da osoba koja želi da se bavi tom profesijom ima uslove gdje da savlada i nauči.”
Kako se nosite sa pisanjima medija o “težini” diploma i kvaliteti stečenog znanja na Evropskom univerzitetu? Često se kaže koliko para, toliko muzike, da su diplome kupljene.
“Ja sam završio Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, magistrirao sam u Beču, a doktorirao pred komisijom u Kanadi. Loših studenata ima na svim univerzitetima i to zavisi samo od njih samih. Što se tiče kupovine diploma, ne mogu reći da je nema ni na javnim fakultetima, ali kod nas nema. Ukoliko bilo ko tvrdi da je diploma kupljena, naše knjige su otvorene, a na kraju krajeva tu je i Tužilaštvo, pa neka provjerava.”
Imate li komentar na ostavku dr. Munevere Bećarević?
“O profesorici Bećarević mogu da kažem samo najbolje. Ona je ovdje radila i mislio sam da neće nikada otići. Međutim, nazvala me i rekla da ne može više da podnese pritisak medija, te da jednostavno više ne može, da će se povući. Iskreno, iznenadila me svojom odlukom. Dok je radila, na njen rad nisam imao apsolutno nikakvu primjedbu.”
Dovode vas u blizak odnos i se premijerom Gutićem i predsjednikom Skupštine Senadom Alić, kako ih poznajete?
“Premijera Gutića sam prvi put i upoznao na otvaranju Univerziteta, kao i predsjednika Skupštine TK. Prije svih, upoznao sam gradonačelnika Imamovića, koji je jedan od zaslužnijih da ja dođem u Tuzlu. Prilikom naših sastanaka, tražio sam prostor, zemljište na kojem bih mogao napraviti Univerzitet. Trenutno smo u jednoj fazi oko zemljišta i problema oko tonjenja, koji čekam da se riješi. Na tom zemljištu planiram da pravim univerzitetsku zgradu u Tuzli. Dakle, prije bih rekao da sam u Tuzlu došao zbog Imamovića, koji mi je rekao da su svi koji su spremni da u Tuzlu ulažu dobrodošli.”
