Jutros su, nekoliko sati nakon izbora, mnogi razočarani izborima, njihovim rezultatima, sobom… Izbori uvijek donesu takav rezultat: jedni su pobjednici, drugi gubitnici, treći (apstinenti) – spremni na sve ishode, uvjereni da ne mogu ništa promijeniti, ma koliko da bili aktivni sudionici izbornog procesa. Izbori su demokratski proces i u njemu možete sudjelovati ili ne, ali jednom, kada se objave rezultati glasanja, onda je kraj utakmice. Čeka se nova, a ona dolazi za četiri godine. Možete do tada trenirati, smišljati strategije, ali i objesiti kopačke o klin. Izbori su postavljeni tako da svi oni koji imaju pravo glasa mogu: da se kandiduju; da zađu na izbore i glasaju; da ne glasaju… Oni koji izađu mogu izabrati isključivo iz grupe kandidata koji su ponuđeni na listama… Ko će pobijediti? Ko više želi, čija je želja jača, kao i u svemu u životu, on češće pobjeđuje.
Da li je borba poštena? Obično nije, ali rezultat se pamti i poštuje. Ovih dana je Trump rekao jednu misao koja određuje modernu politiku u svijetu: “Mi nemamo vremena za političku korektnost!” Dakle, jutros, svi (mi) koji smo (ne)zadovoljni možemo odrediti sebi cilj:
-oktobar 2022. godine (do tada spremiti sebe; spremiti svoga kandidata ili svoju partiju)
-pokupiti prnje i ići tamo gdje “sunce neće grijat’ k'o što ovdje grije”
-nastaviti beskorisno kukati, čekajući da neko drugi za nas riješi problem (kao ni drugim narodima ni nama niko neće napraviti državu ako to mi ne uradimo)
-(i za mene najvažnije), baviti se svojim poslom tako da sami poštujemo zakon; zahtijevamo energično, pa čak i agresivno, da ga drugi oko nas poštuju; istrajavati na uvođenju pravila i principa koji vladaju u Evropi u našu svakodnevnicu (od odnosa prema sebi, svome zdravlju, obrazovanju, čistoći, kulturi komuniciranja…); čuvati svoju domovinu, tradiciju, kulturu, vjeru… a poštivati i boriti se za svačije pravo da čuva svoju tradiciju i vjeru; učiniti sve da se kazne oni koji ne staju na pješačkom prelazu (nazovite 122), da se kazne oni koji parkiraju na trotoaru ili na zelenim površinama; oni koji bacaju smeće kroz prozor… Prijavite korumpirane političare, državne službenike, profesore, ljekare… Kako mislite da ćemo se izboriti protiv korupcije ako i sami u njoj sudjelujemo?
Jednom treba prestati vjerovati da je neko drugi država – država smo ustvari mi koji u njoj živimo i kada kažemo da ona nije dobra, to znači da ustvari mi nismo dobri. (Imam jedan market u svom komšiluku u Tuzli, u kojem ima više srbijanske robe nego bosanske, u kojem možete naći desetine vrsta robe iz Beograda, ali ne i one iz Tuzle, Visokog, Sarajeva ili Banja Luke. Trideset puta sam rekao vlasniku ili trgovcima da to nije uredu. Izborio sam se da na tim policama imamo neke domaće proizvode, ali i dalje sam žrtva nedostatka svijesti da na taj način slabimo vlastitu državu. Uvjeren sam da ću svojim djelovanjem nešto promijeniti – i mijenjam. Ako ne promijenim pristup tih trgovaca, promijenit ću market, ali pozvati i svoje prijatelje i susjede da ga zamijene drugim. Jer ja izbora nemam – ostajem ovdje, želim živjeti ovdje i čak i ako bih pošao nekada odavde, želim da ova zemlja bude jaka, uspješna i slobodna).
Kada odabetere put kojim ćete nema potrebe da budete razočarani, niti da se smatrate gubitnicima. Demokratija je zasnovana na volji većine, ali životni put je tvoj izbor. Jučer (ni)smo glasali i posljedice toga čina ćemo da živimo naredne četiri godine.
Da li sam ja zadovoljan? Apsolutno! Bosna i Hercegovina je država koja je omogućila svima koji žele da se kandiduju da imaju mogućnost (osim za poziciju člana Predsjedništva, jer imamo Ustavom uspostavljenu diskriminaciju). Omogućila je svima koji žele da glasaju da izađu na biračko mjesto i da glasaju. Omogućeno je i onima koji ne žele glasati da imaju pravo i na to. Dakle, mi smo demokratska zemlja i jučer je pobijedila volja naroda. Možemo biti sretni ili nesretni izborom, ali to je demokratska volja. Nakon izbora, svako može odabrati šta činiti dalje, čak i to da sada nariče nad svojom sudbinom.
Treba razmisliti: da li smo možda previše očekivali; da li smo imali realne nade itd. U svakom slučaju, trebamo biti sretni što su održani demokratski izbori! Nihovi rezultati su stvar trenutnih političkih i drugih odnosa i mi ih moramo prihvatiti, kako bismo i sami bili legalisti. Izalazak na izbore jedva 53% građana kazao nam je: -da nas se baš i ne tiče šta će se dešavati oko nas: -da ne vjerujemo da naš glas, da mi kao ličnost i građanin, išta možemo vrijediti i promijeniti; -da je nivo svijesti, kulture i odgovornosti nizak; da se kvalitet života podigao i da nisu važni izbori – lijepo se već živi.
Kada su izbori iza nas, treba postaviti nove pravce. Evo mojih! Ja ću učiniti sve da u mom radnom danu, da u mome životu, da u svakom projektu, potezu i komunikaciji, uvažim drugog i drugačijeg. Sve do granice kada narušava moje pravo na izbor, na slobodu, na pravično suđenje… Učinit ću sve da se izborim za vladavinu prava i ravnopravnost svih. Radit ću i dalje naporno svakoga dana, uvjeren da doprinosom zajednici najviše doprinosim sebi, a da doprinošenjem sebi doprinosim i zajednici. Volontirat ću bar 10 dana u godini. Pročitat ću svojih stotinjak knjiga godišnje. Napisati (makar) jednu knjigu u godini. Pomagat ću od svojih prihoda onima koji su u potrebi. Održat ću bar deset besplatnih predavanja u godini, prije svega mladima. I ostat ću u ovoj zemlji! Uvažavajući pravo svih onih koji misle, žele i čine drugačije.
Zadovoljnima ili ne, neka nam je sretna nova vlast. Ona je baš onakva kakvi smo mi. Ma šta mi mislili o sebi i o onima koji su na vlasti.
Mehmed Meša Pargan
