Pravoslavni hrišćani danas obilježavaju Veliki petak – dan Hristova raspeća, najtužniji dan u godini. Dan je to kada se, prema vjerovanju, ne bi ništa trebalo raditi. U Sabornom hramu Svetog Preobraženja Gospodnjeg u Trebinju jutros su služeni Carski časovi, a poslijepodne večernja služba sa iznošenjem plaštanice koja simbolizira polaganje Hrista Spasitelja u grob.
Na Veliki petak je običaj da se boje jaja. Šaranje jaja je jedan od najljepših pravoslavnih običaja. Tim povodom, svake godine, ukrašavanje više od hiljadu komada jaja upriliče u Kolu srpskih sestara u Banjaluci, koja zatim dijele starima, nemoćnima i siromašnima. Jaja su danas ukrašavala i djeca iz škola i vrtića u Parku Petar Kočić u Banjaluci.
Hristos, uhapšen prethodne noći, izveden je pred jevrejske prvosveštenike na suđenje zbog optužbi da propovjeda učenje za koje su tvrdili da je u suprotnosti sa vjerskim principima i zakonima judaizma.
Veći broj lažnih svjedoka, koje su prvosveštenici doveli, navodili su, između ostalog, da Isusovi govori o Carstvu nebeskom predstavljaju njegovu namjeru da se proglasi za jevrejskog cara koji će ih osloboditi od rimskog ropstva.
To je iskoristio prvosveštenik Kajafa i odlučio da Hrista preda rimskom namjesniku Judeje, Pontiju Pilatu, kako bi ga on osudio zbog pobune protiv Rima, što se kažnjavalo smrću.
Pilat je Hrista predao u ruke jevrejskom kralju Irodu, koji ga je vratio nazad rimskom namjesniku.
Na Pilatova pitanja i tvrdnje Isus je šutio ili odgovarao samo sa: “Ti kažeš”, rekavši mu u jednom momentu da “njegovo carstvo nije od ovog svijeta”.
Vidjevši da nema elemenata za osudu, rimski namjesnik poslužio se starim jevrejskim običajem da za vrijeme Pashe bude pomilovan jedan osuđenik, te je okupljeni narod upitao da li želi slobodu za Hrista ili Varavu.
Okupljeni narod, podstrekavan jevrejskim prvosveštenicima, zatražio je slobodu za Varavu, a osudu za Hrista, riječima: “Krv njegova na nas i našu djecu”.
Pilat je tako i odlučio, rekavši: “Osudili ste nevinog”.
Nakon toga je pristupio ritualnom pranju ruku. Otuda potiče izraz “pranje ruku” u značenju skidanje odgovornosti sa sebe.
Osuđenog Hrista vojnici su bičevali, stavili mu na glavu trnov vijenac i tjerali ga da do brda Golgota nosi krst, na kojem je razapet.
Raspetog Hrista vojnici su proboli kopljem između rebara, stavili mu na usta spužvu natopljenu sirćetom, a iznad glave ploču sa natpisom na hebrejskom, grčkom i latinskom jeziku: “Isus Nazarećanin, car judejski”. Za to vrijeme Isus je molio Boga da im oprosti, riječima: “Oprosti im, Bože, jer ne znaju šta čine”.
Sveta jevanđelja navode da je Hristos u “deveti čas dana”, odnosno u tri sata poslijepodne ispustio dušu.
U momentu Hristove smrti nebo se potpuno pomračilo, nastala je neviđena oluja, grobovi su se otvorili, a stijena na koju je stavljen krst pukla je po neprirodnoj liniji.
Mrtvog Hrista skinuli su sa krsta, umotali u pogrebno platno i sahranili u grobnicu na čiji je ulaz postavljena velika kamena ploča. Pred grobom su stražarili legionari.
Hristova žrtva i njegova smrt na krstu je radi spiranja grijeha cijelog ljudskog roda, prethodila najvećem događaju, Vaskrsu, kojim je Bogočovjek pobijedio smrt i vječnu pogibelj, kao posljedice grijeha.
BHRT
