Priče o kitovima, kornjačama i morskim pticama s crijevima napunjenim plastikom postaju sve češće.
Nedavno je tim naučnika želio utvrditi opseg plastičnog zagađenja i njegove učinke na životinje istražujući najudaljenije regije oceana, šaljući vozila u najdublje morske rovove kako bi sakupili sitne amfododove – stvorenja nalik škampi – koji se hrane hranom u oštrom okruženju.
U Marijanskom rovu, najdubljoj točki oceana, svaki zarobljeni amfiped imao je barem jedno plastično vlakno u svom želucu, pokazalo je istraživanje objavljeno u srijedu u časopisu Royal Society Open Science. Marjanski rov nalazi se u zapadnom Tihom oceanu, blizu Guama.
Kroz šest istraženih rovova, 72% amfioda sadržavalo je plastične čestice. Iako su komadići plastike bili sitničavi, istraživači su Atlantiku rekli da su u odnosu na veličinu stvorenja, vlakna jednaka čovjeku koji guta metar plastičnog konopa.
Alan Jamieson, vodeći autor izvještaja, rekao je za Atlantik da plastika vjerojatno šteti bićima na više načina. Za jedno, plastika je neprobavljiva i zato zauzima prostor u crijevima. Ako se u stomaku životinje nalazi dovoljno plastike, stvorenje bi moglo pogrešno misliti da je puno i gladuje do smrti.
Plastika može biti i magnet za otrovne kemikalije poput polikloriranih bifenila ili PCB-a koji narušavaju zdravlje životinja. Jamieson je u drugim istraživanjima dokumentirao zagađenje PCB-om u morskom okruženju.
Amfododi koji žive u najdubljim dijelovima oceana nužno su izvrsni ribari. Relativna oskudica hrane i nedostatak svjetlosti milja pod vodom čine bilo koji zalogaj hrane vrijednim. Kao rezultat toga, amfipoti su jedinstveno osjetljivi na konzumiranje komada plastike.
Buduća istraživanja morat će se utvrditi kako konzumiranje plastike utječe na zdravlje amfipa.
Sli utjecaj plastike i na druge životinje mogao bi ostaviti neke tragove. Jedan tim istraživača otkrio je da za kornjače postaju 20% veće vjerojatnosti da će umrijeti nakon što pojedu niti jedan komad plastike, a kod mnogobrojnih kitova pronađeni su crijeva puna plastike. Čak i koraljni grebeni negativno utječu na plastično zagađenje.
Vjerojatno je da su amfipovi na sličan način oštećeni od plastike, a ako je to slučaj, onečišćenje plastikom predstavlja egzistenciju za morske prehrambene lance. Ova sićušna bića izvor su hrane za ostale životinje i njihov pad mogao bi biti rikošet po ekosustavima.
Svake godine više od 8 milijuna tona plastike ulazi u svjetske oceane, a više od 5 trilijuna komada mikroplastike trenutno zagađuje morsko okruženje.
Kako se stope proizvodnje plastike i dalje penju, možda će pad morskih vrsta poslužiti kao budnost da ljudi očiste zemlju i zaštite ocean.
“Ono što stavite u rov ostaje u rovu”, rekao je Jamieson Atlantiku. “Plastični problem samo se pogoršava. Sve što se tamo dogodi, neće se vratiti. “
