Šta je zajedničko Gavrilu Principu, Vasi Čubriloviću, grupi Kasima Dobrače, „Mladim muslimanima“, Ivi Despić-Simonović, Anti Franjkoviću Dalmati, Radovanu Karadžiću, Momčilu Krajišniku, Vojislavu Šešelju i, recimo, nedavno uhapšenom Esedu Radeljašu?
Teško da se ove ličnosti mogu staviti u isti kontekst, ali zajedničko im je da su svi ucrtavali recke na zidovima ćelija u Kaznenopopravnom Zavodu Sarajevo.
Starlete i pjevaljke
Danas se ova ustanova suočava s brojnim problemima. A najveći je prebukiranost. Planiran je za 80 ljudi, a u njemu u ovom trenutku boravi 160 pritvorenika – onih protiv kojih se vodi istraga te 35 zatvorenika – već presuđenih.
Vahid Bujak sprema obrok za 200 ljudi
– Svaka uhapšena osoba u Kantonu Sarajevo, po naredbi Kantonalnog tužilaštva, završi kod nas. Jednostavno, dovedeni smo u situaciju da se po četvorica ljudi smještaju u ćelije koje su predviđene za dvojicu – kaže Amer Softić, upravnik KPZ-a Sarajevo, te izražava nadu da će nadležni u budućnosti imati više sluha za ove probleme.
Reporteri „Dnevnog avaza“ jučer su posjetili ovu ustanovu. Vodič im je bio Edib Termiz, zapovjednik zatvorske policije.
– Poštujte pravila, nemojte nijednog osuđenika fotografisati bez njegovog pristanka – upozorio nas je na početku.
Prvo što smo pogledali bile su dvije ćelije. Katastrofa! Slomljena stolica, prljavi zidovi, toalet kao iz kaubojskog bircuza… U drugoj ćeliji četvorica pritvorenika na dva kreveta na sprat. Soba površine metar i po s dva.
Ćelija planirana za dvojicu, a u njoj borave četvorica pritvorenika
– Šta nas budite sad, ko je doveo novinare – komentiraju za sebe „stanari“ ćelije.
Naravno, niko nije ni pomišljao da ostaje. Na zidu mozaik slika iz novina. Pjevaljki, naravno. Ima i starleta. Skoro cijeli zid „krase“ Ceca, Dara, Goca, Rada, Bojana…
– To je materijal za… – dobacuju stražari kroz smijeh.
Silazimo u kuhinju. Glavni kuhar Vahid Bujak priprema obrok za 200 usta.
– Bio sam u odjeljenju „Igman“. Gore je dosta lakše raditi, pravimo ručak za 30 ljudi. Ovdje ima više posla – govori Bujak.
Omer Čagalj i Rasim Isen: Nevini smo
Iz kuhinje ulazimo u zajedničku prostoriju. Pet-šest zatvorenika odmah se sklonilo. Dvojica igraju šah i ne obraćaju pažnju na nas. Kao da nismo ni ušli. Na zidu slika Alije Izetbegovića, prvog predsjednika BiH.
– Samo vi slikajte, ne smeta nama – dobacuju, nakon čega igrač s crnim figurama uzvikuje: „Šah-mat!“
Rad u vešeraju
Osuđenici Omer Čagalj i Rasim Isen pristaju otvoreno govoriti o uvjetima u KPZ-u Sarajevo.
– Meni je ovo četvrti put da ležim – govori Čagalj i nastavlja:
– Radim u vešeraju, imam platu, sve je uredu. Vrijeme brzo prolazi kad čovjek ima posla.
Rasim ima još osam mjeseci kazne da odsluži.
– Najgore mi je što žena i djeca nemaju struju u kući. Ja imam platu ovdje, dobivam 126 maraka mjesečno, sve njima šaljem, ali to je malo – govori on.
Naravno, obojica tvrde da ništa nisu uradili i da nevini leže…
Hamedov dosje
Hamed Efendić bivši je zatvorski čuvar. Zaradio je penziju u Kaznenopopravnom zavodu. U razgovoru prisjetio se štrajka četničkog vojvode Vojislava Šešelja glađu te stravičnog ubistva 1976. godine, kada je njegovog kolegu Edhema Kovačevića šrafcigerom ubio zatvorenik Zoran Lopata.
– Edhem se obučavao za polaganje vozačkog ispita. Prethodno se zbližio sa Zoranom, davao mu hranu kada je imao. Jednom prilikom je Edhem sjeo u Fiću, a Zoran je htio da i on ide s njim, da mu on objašnjava kako se vozi. Kada su krenuli s Igmana, ovaj je izvadio šrafciger i ubo Edhema nekoliko puta u sljepoočnicu – prisjeća se Hamed.
A Šešelj?
– S obzirom na to da je štrajkovao glađu, zatvorenici su mu morali bukvalno kao djetetu davati da jede. Kolega Reuf Subašić njemu prinese kašiku ustima, a on sve pljune po Reufu – dodaje Hamed.
