Da je samo Stephen Paddock bio musliman… Da je samo uzviknuo “Allahu ekber” prije nego što je počeo besomučno da puca na desetine hiljada ljudi u Las Vegasu… Da je samo bio član ISIS-a… Da smo samo imali fotografiju njega kako pozira sa Kur'anom u jednoj i poluautomatskom puškom u drugoj ruci…
Ovako počinje tekst New York Timesa o masakru u Las Vegasu, koja govori o tome šta bi se dogodilo da ubica nije bio bogati bijeli kršćanin.
I zaista, razlika u boji kože i nacionalnosti počinioca iz korjena mijenja reakciju/posljedice njegovih gnusnih dijela.
Da je ubica bio musliman, Amerikanci bi znali šta da rade. Zakazali bi momentalna saslušanja u Kongresu o najgorem terorističkom aktu poslije 11. septembra. Tada bi Donald Trump tvitnuo “Rekao sam vam”, kao što radi gotovo istovremeno kada se neki teroristički napad dogodi u Evropi. Zatim bi se pokrenula hitna kampanja za donošenje novih zakona koji bi spriječili da se takav masakr ikada ponovi. I na kraju, glavešine iz Washingtona bi “vagale sve opcije” protiv zemlje porijekla teroriste, pa i ulazak u Treći svjetski rat.
– Ali, šta se dešava kada je ubica jedan od nas? – pita se autor teksta, kolumnista Tomas Thomas L. Friedman.
Šta se dešava kada je ubica “samo” jedan poremećeni Amerikanac naoružan do zuba vojnim puškama koje može legalno i lako da nabavi zahvaljujući ludačkim američkim zakonima o oružju?
Odgovor je jasan: Ništa.
Predsjednik i republikanci svim snagama rade na tome da se ne desi apsolutno ništa. Zatim insistiraju – za razliku od situacije kada je u pitanju napad ISIS-a – da “nesretni događaj ne treba politizovati zapitkivanjem svih, naročito njih, da se pogledaju u ogledalo i ponovo razmisle o uvođenju Zakona o oružju koji se ne bi kosio sa zdravim razumom.
Amerika bi prevrnula čitav svijet naglavačke da pronađe i likvidira poslednjeg borca Islamske države u Siriji – šalje bombardere B-52, lovce F-15s, F-22s. F-35s, krstareće projektile i U-2 letjelice… Traži od svojih muškaraca i žena da načine ultimativnu žrtvu i ubiju ili zarobe svakog teroristu.
A koliko je Amerikanaca ISIS ubio na Bliskom istoku? Oko dvadesetak? Paddock je ubio skoro 60, i ranio skoro 600. Pa ipak, Donald Trump ne prestaje da priča da, kada je riječ o ISIS-u, poraz nije opcija, a milost nije na stolu. Koliko je opasan pokazuje i to da je za šefa Pentagona postavio čovjeka sa nadimkom “Bijesni pas”.
Ali, kada dođe vrijeme da se suprotstavi NRA (National Rifle Association – Nacionalna Asocijacija za oružje), koja je perjanica protivljenja uvođenju razumnih zakona o kontroli oružja, tada pobjeda nije opcija, izmjene zakona nisu na stolu a predsjednik i njegova svita nisu bijesni psi, već male mace.
“Male mace kada treba da dignu glas protiv NRA”
A kao takvi neće podnijeti ni najmanju žrtvu, koja bi možda u rizik dovela njihovu udobnu fotelju u Kongresu, kako bi doprinijeli da Amerikanci poput Paddocka malo teže mogu da nagomilaju tonu oružja (23 puške u hotelskoj sobi i još 19 kod kuće, uz nekoliko hiljada metaka). Pretpostavlja se da je djelovao kao običan lovac na jelene, a ne kao sumanuti čovjek koji se sprema na pokolj.
Kad je riječ o ISIS-u – udri! kad je riječ o NRA – ni makac. Čak ni ako zbog toga gine na stotine nedužnih ljudi, koliko je republikanaca ranjeno na bejzbol utakmici, nikada nije dobro vrijeme da se razgovara o Zakonu o oružju.
Slično je i sa klimatskim promjenama, o čemu svjedoči reakcija šefa EPA (Enviromentan Protection Agency – Agencija za zaštitu životne sredine SAD) Skota Pruita, koji je nakon katastrofalnih posljedica uragana Harvi i Irma odbrusio da “ne treba pričati o uzrocima tih uragana, već o tome kako da se ljudima pomogne”. Kao i kod oružja, priča o uzroku je zabranjena.
– Činiti sve da se sruši ISIS na drugom kraju svijeta, a sjediti skrštenih ruku na nasilje u sopstvenom dvorištu, to je kompletno ludilo. A uz to je i korumpirano i iksvareno, jer se vodi pobudama novca i pohlepe, koje dolaze od proizvođača oružja i naftnih magnata. Novac kupuje sve zakonodavce, koji zato sjede mirni poput bubica – piše Times.
Šta raditi po tom pitanju?
Treba zaboraviti na pokušaje ubjeđivanja zakonodavaca. Nisu oni ni zbunjeni ni dezinformisani. Oni su ili kupljeni ili zastrašeni. jer, nijedan pošteni Amerikanac ne bi dozvolio da se događaju Las Vegas i Portoriko, a kao rješenje ponudio da se ne radi ništa.
Zato, postoji samo jedan cilj: Steći moć. Uključiti se u politiku ili se prikloniti nekome ko zaista ima petlje i snage da sruši korumpirane američke zakonodavce. Jer, ovde se radi o sirovoj moći, a ne o ubjeđivanju.
Izvor: fokus
