Prema posljednjim izvještajima Svjetske banke svaka osoba dnevno proizvede 1 kg otpada. Osim činjenice da svakodnevno stvaramo otpad, također ga bezobzirno odbacujemo u okoliš, ne razmišljajući o posljedicama koje proizlaze iz toga.
Ponekad čak i nismo svjesni da proizvodimo otpad koji se ili jako teško ili se uopšte ne razgrađuje. Takav je slučaj i sa žvakaćim gumama. Koristimo ih da bismo ublažili glad, zadovoljili potrebu za slatkom hranom koja nema puno kalorija, za koncentraciju dok učimo, da se riješimo nikotinske adikcije ili jednostavno da osvježimo dah i zaštitimo zube. Koliko volimo žvakaće gume govori i činjenica da se godišnje proda 374 biliona komada. Ako uzmemo za prosjek da jednu žvaku žvačemo pola sata to znači da u godišnjem prosjeku ljudi potroše 187 biliona sati žvačući ih.
Najveći ekološki problem žvakaćih guma jednostavno je činjenica da one nisu biorazgradive. Materijal od kojih se proizvode u sebi sadrži različite sintetičke polimere poput polivinil acetata koji se koristi za proizvodnju ljepila, poliizobutena koji se koristi za proizvodnju guma i polietilena koji se koristi u proizvodnji plastičnih kesa i boca. Čak 25-30% baznog sadržaja za njihovu proizvodnju je napravljena od ovih materijala.
Zbog činjenice da sadržavaju plastične komponente u sebi to ih čini i izvorom plastičnog zagađenja u prirodi. Poslije cigaretnih opušaka one su drugi najčešći oblik otpadaka. Žvakaće gume su krive za 250 000 tona smeća godišnje. U nekim zemljama problem zagađenja žvakaćim gumama je postao toliki da su ili ograničili njihovu prodaju ili je u potpunosti zabranili. Singapur je 1992. godine zabranio njihovu prodaju, uvoz i korištenje u čitavoj državi. Međutim, samo 10 godina nakon zbog pritiska raznih lobija morali su dopustiti prodaju “medicinskih“ žvaka. Mnoge zemlje su introducirale i korpe samo za otpad žvakaćih guma što je u pojedinim zemljama reduciralo ovaj problem za 46%.
Ali ipak određeni dio ovog vida otpada završi ili na ulici ili u našim vodotocima. Na primjer, u Britaniji je preko 90% pločnika prekriveno otpadom žvakaćih guma. Obzirom, da većina brendova ne proizvodi biorazgradive žvake, njihov otpad na našim ulicama se ne razgrađuje već se nakuplja i često je prepoznatljiv kao crne okruglaste mrlje na asfaltu. Pred Olimpijske igre u Londonu, grad je tri mjeseca čistio londonske ulice i uklonio preko 300 000 komada. Također, Britanija potroši oko 150 miliona funti godišnje na uklanjanje ovog problema.
Dio koji ne završi zalijepljen na asfaltu, onda završi u našim rijekama i morima. Žvakaća guma koja putuje s mjesta na kojeg smo je bacili, preko rijeka i mora onda završava u ribama i morskim životinjama. Kroz svoje putovanje je nakupljala različite toksine koji se akumuliraju u ribama i morskim plodovima i koje mi koristimo u svojoj ishrani. Još uvijek nije poznato definitivno vrijeme neophodno za razgradnju žvakaćih guma. S obzirom na to da je potrebno čak 50 godina da bi započela njihova razgradnja pretpostavlja se da u prirodi žvakaće gume mogu opstati i do 500 godina.
Rješenje ovog problema ipak postoji. Standardna upotreba kanti namijenjenih samo za prikupljanje otpada od žvakaćih guma se pokazala kao uspješna metoda za reduciranje problema. Veće ulaganje u njihovu reciklažu i prenamjenu u igračke, gumene kontejnere i slično. Introdukcija i promocija na tržište brendova poput Chicza, Chewsy i True Gum koji su se vratili originalnim receptima za proizvodnju žvaka od biljnog soka različitih biljaka.
Izvor: Mislioprirodi.ba
