Prije pet godina tvrtku hvarske vinarske obitelji “Braća Plančić” zatekle su velike poslovne nevolje. Ukratko rečeno, suprotstavili su se želji moćnika, zbog čega im je u najkraće moguće vrijeme zatvorena obiteljska vinarija u hvarskom Vrbanju.
Dobili su zabranu ulaska u nju, a na vrata im je dekretom stavljen zaštitar. Paralelno im je bilo zabranjeno raditi u vinogradima, proizvoditi vino. Život im je stao, preko noći su izgubili primanja. S konja nisu pali magarca nego na pod, tresnuli su svom snagom.
Magdalena Plančić, kćerka Antuna, jednog od tri brata vinara, tada je imala 14 godina, danas joj je 19, i mogla je birati u koju će splitsku srednju školu ići.
– Možda me ta situacija nije toliko dotakla u prvi mah, majka, sestra i ja smo živjele u Splitu, pa prvi udar poslovne katastrofe nije odmah došao do nas. No kada je stigao, osjetilo se, novčane zalihe su se brzo ispraznile, frižider je bio prazan, pazilo se na svaku lipu. Džeparac je bio san. Ali zato je realnost stigla u vidu brojnih ogovaranja, okretanja leđa, ismijavanja, klevetanja. Morala sam odrasti u što kraćem roku. A točno znam kada sam to shvatila, kada sam jednom vidjela oca, čovjeka koji se nikada nije bunio, kako plače. Tada sam znala da smo došli do kraja. Da, bilo mi je 14, i tada sam svojom željom odlučila Split zamijeniti hvarskim Svirčem. Osjetila sam potrebu i dužnost pomoći obitelji – kaže Slobodnoj Dalmaciji Magdalena.
Uvod je možda tužan, ali svaka bajka ima zaokret koji dođe nakon velike muke. U muci se poznaju junaci. Ali stoji i ono da kada život zatvori vrata, odškrine prozorčić. Dovoljno širok da kroz njega proviri i Magdalena. San o splitskoj Turističkoj školi ostavila je iza sebe, upisavši se u hvarsku.
Došla je u centar problema, veli, osjećala je loše poglede nebrojenih iz nove joj okoline. Nije to lako nikome, a kamoli 15-godišnjakinji. Ali zasukala je rukave, pa kada su prve zabrane počele otpadati, počela je odlaziti u vinograd, s radnicima raditi oko loza. Slušati starije, upijati znanje. Naučila je kuhati za sebe i oca, voditi domaćinstvo, brinuti se o zelenilu koje su sadili u vrtu, kako bi smanjili troškove života. Novca nije bilo.
– Nema centimetra u sobi, u kući na Hvaru, u kojem ja suzu pustila nisam. Eto kako nam je bilo. Što sam trebala? Okrenuti leđa, praviti se da nismo u problemu? Tražiti novca za izlaske, a novca nema. Mogla sam jedino krenuti u ovom pravcu. Kada su nam skinuli zabrane, uhvatili smo se prvo čišćenja vinarije. Ušli smo u vinograd, počeli smo obnavljati loze. Sa 17 sam imala svoju prvu pravu berbu, onu koju sam s ljubavlju i znanjem odradila. Zasukala sam rukave kao i radnici koji su nam pomagali. Je, je, izgledam vam krhko, ali ne bojim se crnog ispod noktiju, gliba na čizmama. Nosim ja i kašete, radim u skladištu. Sve. Danas sam na visokim petama i manikiranih ruku, a sutra već u trlišu. Išla sam za ocem kao vjerni psić i u malu teku stalno zapisivala njihove stručne izraze. Riječ po riječ i uz njih objašnjenje. Tako sam učila – kaže.
I naučila, danas ona svakome može održati predavanje o Plančićevim vinima, a bogme to i radi. Kako bi produbila znanje, upisala je online studij marketinga, društvenih medija i odnosa s javnošću na ljubljanskom sveučilištu. Online – zato što nema vremena sjediti u studentskoj klupi i učiti teoriju, kada ona svoju svakodnevnu praksu u vinogradarstvu i vinarstvu živi.
Magdalena već samostalno odlazi na vinarske sajmove, u vinske podrume, predstavlja kuću u kojoj je odrasla. Već godinu dana u opisu posla joj je i komunikacija s eminentnim hrvatskim hotelima i restoranima vezano uz plasman vina. I u dogovoru jedan na jedan objašnjava im zašto bi vina “Braće Plančić” trebalo uvesti u njihove vinske liste.
– Niti jedan me do sada nije odbio. Iako se šokiraju kada vide da se pred njima na poslovnom sastanku ukaže sitna 19-godišnjakinja. Šokiraju se još više kada shvate koliko znam. Ali razumijem sve, ispočetka su skeptični bili i moji stričevi, ali vrlo brzo su shvatili kako obitelj ima pomladak koji će produžiti posao. Ja sam vam se u enologiju zaljubila. E sada, je li to došlo zbog toga što sam cijeli život prstiće za stolom umakala u čaše s vinom i sisala ih. Ili me ova naša situacija na to navela, ne znam. Ali znam da ću nastaviti posao – veli.
Magdalena se diže u osam. Onda pregledava mailove poslovnih partnera, nakon toga od oca dobiva zadatke. Gleda narudžbe, rješava studij, osmišljava kampanju, tvrtku predstavlja na društvenim mrežama. S njezinim idejama promijenjen je kompletni marketinški pristup. Prihvaćeno je razmišljanje da se vina “Braće Plančić” ne prodaju u dućanima, šoping centrima, već samo u hotelima, restoranima i kafićima. Druga je odluka bila da idu s limitiranom proizvodnjom, od samo 75 tisuća boca godišnje. I da svaka na sebi nosi oznaku kraja, proizvedene količine i broja pod kojim se vodi.
– Analiza je pokazala da nas je zabrana rada bacila četiri godine unazad. Sada smo taj broj smanjili, no da bi se uravnotežili s ostatkom tržišta, moramo puno više dati. Imam i mlađu sestru genijalku koja je upisala slastičarstvo, i već sam joj zadala zadatak da uz svako naše vino napravi desert. Usput sam joj dala i karakteristike, naš Ager reserva je čuveno bijelo vino, Opol tradicionalno hvarsko koje nije jako kao klasični odležani plavac mali, ali ima u sebi niti plavca. I kad je vani 35 stupnjeva, ono izvrsno paše uz neko jače jelo, divljač, gulaš, odrezak. Treće na listi je naš Pharos Grand Cru, vino u kojem su uživali i Putin i kraljica Elizabeta. To je vino koje kao reprezent najboljeg naši dužnosnici na dar daju svakom državniku, visokom gostu – veli Magdalena.
A gdje joj je kraj? Kamo će kada je već s 19 ovoliko napravila? O da, planova ima. Završiti studij, postati sommelier, iako je i taj dio edukacije već započela, otvoriti sa sestrom mali gastronomski objekt koji će vezati kulinarstvo i enologiju. Možda jednom i upisati studij defektologije ili logopedije. I svakako nastaviti vinarsku obiteljsku tradiciju.
– Kada na bilo kojem sajmu vidim žene vinarke, odmah dođem do njihova štanda. Upijam njihova iskustva, promatram ih. Malo je žena u ovom biznisu. Ali ima jedna meni najdraža stvar, kada otac za mene i sestru kaže da smo bolje od iti jednog sina. To je kompliment – veli Magdalena.
Ne izlazim toliko vani, jer imam previše obaveza. Imam dečka koji je isto posvećen karijeri. Volim se družiti sa starijom generacijom, život me naučio da moram razmišljati ozbiljnije, planirati budućnost…
Ovo nije život kakvim žive moje vršnjakinje, ali ja u ovome uživam. Neki su ljudi očito drukčiji, pronađu ranije životni put. U vinarstvu nema puno žena, ako i ima sporije se nameću i tu bih htjela ostaviti svoj obol.
