Smrt kubanskog revolucionara Fidela Castra izazvala je podijeljene reakcije širom svijeta. Castro je umro u 91. godini. Godinama je bio teško narušenog zdravlja zbog bolesti crijeva, a ni on ni vlada nikad nisu rekli o čemu se tačno radi. Zbog toga je 2008. godine svome mlađem bratu Raulu formalno prenio vlast.
I dok dio javnosti slavi Castra zbog revolucionarne simbolike i otpora Americi, dio upozorava na to da je bio komunistički diktator. Mi u nastavku donosimo priče koji su posjetili Kubu te koji iz prve ruke mogu posvjedočiti o životu na Kubi pod Castrom.
1. Prostitucija uz blagoslov supruga
“Bio sam na Kubi ovo ljeto. Ono što mi je došlo kao šok doživio sam za vrijeme noćnog izlaska u jednom klubu.
Naime, od trenutka kada smo ušli u klub, uočio sam velik broj djevojka kako stoje kraj šanka te kako prilaze muškarcima na putu do šanka. Jedna je prišla i meni: “Hoćeš li mi kupiti piće? Jako si zgodan, mogli bismo nakon toga i do mene”, no, pošto govorim španjolski, načuo sam joj kako joj prijateljica dobacuje: “Ovaj stranac je zgodan, izgleda kao da ima novaca, mogla bi zaraditi”.
Iznenadio sam djevojku upitom na španjolskom: “Misliš li doista da sam zgodan, ili to govoriš svim strancima?”. Ostala je zatečena, i nakon kratkog razgovora, priznala mi je da ima djecu i muža te da muž zna da ona ovo radi.
“I moje prijateljice su u sličnoj situaciji”, rekla mi je.
To me natjeralo da se zamislim, i danas često razmišljam o zemlji gdje muževi šalju žene na takav posao”.
2. Tri sata u redu za dvije kuglice sladoleda – svaki dan
Jedna komentatorica je opisala i svoje iskustvo kod Coppelije, mjesta gdje se prodaje sladoled.
“Red kod tog mjesta je bio na cesti s gornje i donje strane ulaza. Čeka se u svako doba dana, svaki dan, dva do tri sata, ponavljam: 2 do 3 sata. Za 2 kuglice sladoleda.
Stranci ne čekaju. Mi smo samo prošli kroz ulaz, Kubanci su nam se micali s puta, kao da smo mi vrjedniji od njih, i skrenuli smo lijevo, sjeli i pojeli. U sramu lica svog.
Želim svima onima koji imaju nekih iluzija glede ove i sličnih zemalja da imaju priliku proći pored tih tihih, divnih, toplih ljudi u redu i da, ako su imalo suosjećajni i realni, osjete sram u svoje i u njihovo ime. I, ako im prije nije bilo jasno, da im tada dopre do mozga i do srca da ovakvo stanje i ovakva država nije ono sto želiš – ikome”, napisala je.
3. Nigdje nema tako pozitivnih ljudi
Treći čitatelj ističe pozitivnu energiju Kubanaca kao nešto što nije vidio nigdje.
“Na Kubi sam dočekao 2013.godinu. Proputovao sam puno zemalja i kad bi me sutra pitali gdje bih se vratio odgovorio bih – na Kubu. U Havani sam bio 3 dana. Ljudi nemaju puno, žive u siromaštvu, gladi, jadu i bijedi. Ali takvu količinu pozitivne energije nasmijanih ljudi koji du vam spremni dat i ono malo šta imaju nigdje nisam doživio. Bio sam kod jedne porodice, u kući, koja radi u tvornici cigara te su mi oni smotali kod sebe doma poznatu “Cohibu”. Nudili su mi i za jest i za pit, iako žive u stanu koji max.ima 20 kvadrata, peteročlana obitelj kod koje i najmanje dijete i otac rade u istoj firmi.
Havana je predivan grad. Pun lijepih žena, toplote ljudi, energije. Najviše sam doživio grad i Kubu kad sam bio u La Bodeguita Del Medio, običan kafić u kojem je svakodnevno pisao i obitavao Ernest Hemingway i pio svoj Daiquiri koktel i onda u kasnim noćnim satima pisao tekstove koje ljudi čitaju dan danas. Ljepote Kube su strašne. Ništa nije zagađeno, sve divljina i to kakva!
Nakon Havane sam bio smješten tjedan dana u Varaderu. Predivan rezort, par sadi udaljen vožnjom od Havane. Naravno, do tamo smo isli starim autima, pravim klasicima automobilske industrije koji još uvijek plijene poglede gdje god prođu. Inače, nije skupa Kuba. Hrana, piće, svakom prosječnom Hrvatu bi tamo sve bilo prihvatljivo. Naravno s našom prosječnom plaćom, ne s njihovom. Predivan otok u srcu Kariba, a najvažnije od svega predivni ljudi. Ljudima tamo će Castro sigurno nedostajati. Jest da im nije dao ništa osim male šupe koju nazivaju domom, i nešto sitno hrane i vode i jadno plaćen posao, tim ljudima je to dosta. Od svih stvari šta ce utjecaj Zapada i kapitalizma na Kubu donijeti najgore je osjećaj obijesti i pohlepa. Ti ljudi to još nemaju, sve šta im treba je cohiba,koktel, plaža,sunce i prostranstvo oceana”.
Izvor : Index.hr
