Putujući Bosnom i Hercegovinom i šire pri susretima s ljudima, a i prolazeći kroz mjesta mnogi se zapitaju zašto se neko preziva baš tako kako se preziva i zašto neko mjesto nosi baš to ime. I površan pogled na nazive mjesta, kao i prezimena koja se mogu susresti u ovdašnjim krajevima, otkriva pravo bogatstvo.
Proučavanjem osobnih imena (imena i prezimena) i nadimaka, značenja i povijesti imena ljudi (antroponimi) i imena mjesta (toponimi) bavi se onomastika (imenoslovlje, grč. ὄνομα, onoma = ime), posebna grana lingvistike.
Pri proučavanju onomastika se koristi etimologijom, dijalektologijom, poviješću, etnologijom, mitologijom.
Profesor lingvistike, hrvatskoga jezika i književnosti i onomastičar Domagoj Vidović govoreći za Fenu o nastanku prezimena i naziva mjesta kaže da je potrebno odijeliti antroponime i toponime. Antroponimi se temeljno dijele na osobna imena, prezimena i nadimke, a toponimi obuhvaćaju imena zemljopisnih objekata, tj. gradova, voda, uzvisina, zemljišnih čestica.
– Tako prezimena nastaju na četiri načina: mogu se izvoditi od osobnih imena (npr. Marić od Marija ili Marin, Smajić od Smail, Halilović od Halil, Jovanović od Jovan, Obradović od Obrad), od nadimaka (otud nam Glavaši, Nosići, Nogale, Debeljaci itd.), prema zanimanju (otud Hodžići, Imamovići, Popovići, Kovačevići, ali i Kalauzi – vodiči, Hajvazi – svojevrsni pomoćnici u kuhinji koji čiste, peru, poslužuju i kupuju namirnice) ili prema podrijetlu prvotnih nositelja (imamo Maglajlije, Bošnjake, Kotezlije, Madžare, Sasine – tj. Sase).
Vidović je također govorio i kako onomastika tumači nastanke imena mjesta te naveo da kad je riječ o nastanku imena pojedinih mjesta (ojkonima), oni često ovise o geomorfologiji područja.
– Gacko je nastalo prema riječi gat ‘nasip’, a srodno mu je ime Sapna jer sap također znači nasip. Dio je imena naselja nastao i prema biljnim nazivima, npr. Kostajnica od kostanj ‘kesten’, Jablanica od jablan, Jošje od joha, Orašje od orah, a dosta je imena nastalo prema različitim nazivima za bazgu koja se nazivala i zovinom (Zovik), avtikom (Avtovac je, dakle, prozvan po bazgi, a nije središte automobilske industrije), bdovinom/obdovinom (Hodbina), a i Zenica je prozvana po pridjevu bzeni ‘bazgin’ (kod Požege i danas postoji naselje Bzenica) – ističe on.
Vidović dalje navodi da je Fojnica nazvana po hvoji, tj. izdanku, mladici. Neka su imena, kaže, metaforična, npr. Jajce (po današnjoj bi se logici pomislilo da je središte demografskog rasta), Grude, ali i Teslić (tesla je vrsta sjekirice, pa treba biti na oprezu) ili Odžak (dimnjačarsko središte).
– Metaforičkog je postanja i ime Lopare. Nekoć se loparom vadio kruh iz krušne peći, a danas se vade pizze. Ne znam kakve su pizze u Loparama, ali moglo bi im poslužiti za reklamu. Jedan je dio imena nastao i prema nazivima za životinje, npr. nazivima za ptice, pa je tako po ševi prozvano Ševać-Polje (sad se ponovno mogu imati različite asocijacije), a po sokolu Sokolac. Neki su se nazivi za životinje i zaboravili, pa se zaboravilo da je prč jarić, tako da je nekoć na natpisu na ulazu u Prćavce u zapadnoj Hercegovini pisalo Sexy City. U naseljima su se često okamenila i različita stara imena, pa je Goražde prozvano po nekome Gorazdu (to ime inače znači iskusan, spretan), Foča (nekoć Hotča) po Hotimiru (osobi koja je vapila za mirom), Tešanj vjerojatno po Tješimiru, a Zavidovići po Zavidi (ime je nastalo prema pridjevu zavidan). Blago bi trebalo tražiti u Srebreniku i Srebrenici te Kreševu (ondje se “kresala” ruda), a možda i u Varvari jer je sveta Barbara zaštitnica rudara – ističe Vidović.
Kad je riječ o mogućnosti određivanja starosti nekog imena i prezimena te naziva mjesta, Domagoj Vidović naglašava da i za prezimena i za ojkonime (imena naselja) obično postoje povijesne potvrde iako su neka imena sigurno starija od prvih zapisa.
– Iako bismo na prvi pogled ime Kakanj vjerojatno zamislili kao slavensko i iako je potvrđeno tek koncem XIV stoljeća, ono je znatno starije i najvjerojatnije je još antičko. U novije se vrijeme dovodi u vezu s romanskim nazivom za vapnenicu, mjestom na kojemu se proizvodi vapno. Imena su se često i prevodila, pa je ime Tuzle prevedeno od Soli. Ime je Rama vjerojatno predrimsko, ali nas zabavlja činjenica da je danas rama okvir za sliku, a središte je Rame Prozor. Dosta toga određuje i kojemu jezičnom sloju neko ime pripada. Znamo da najstarija imena orijentalnoga postanja potječu s kraja XV stoljeća, a rijetka su njemačka imena (npr. Bosanski Šamac, šanac ‘jarak oko vojničkoga tabora’). U Bosni i Hercegovini najviše je domaćih, slavenskih imena – ustvrdio je.
Vidović kaže da smiješnih imena ima “na izvoz”.
– Ako ste mislili da samo Bosna ima piramide, varate se jer su faraoni živjeli u Popovu u istočnoj Hercegovini. Ondje, naime, postoji selo Paraunići, a paraun je faraon. Da je Bosna puna čuda, pokazuje i mjesto Čuda. Da je možda i u Bosni bilo barkariola i gondolijera kao u Veneciji pokazuje ime Čunište (od čun, čamac). Nekad su imena tek naizgled smiješna jer Ometala označuje mjesto na kojemu je jak vjetar ili su jaki nanosi snijega, a Posrana glavica potječe od riječi strana (padina) iako ne zvuči tako. Doduše, zabilježna su i lična imena Dosro i Sranko u srednjemu vijeku, pa… – dodao je Vidović.
Da su “alkoholni” toponimi u modi, navodi on dalje, pokazuju Pjanići kod Cazina i Pjana Brda kod Stoca, ali i Pecara na Širokome Brijegu (eto i lijepe narodne riječi za destileriju, zamislite natpis Pecara Jack Daniel's). Od prezimena izdvaja Samopijane (danas Sanopjane), Lijepopilije (lijepo mogu popiti) i Rakidžije. Da su svadbe uvijek bile važne pokazuje ime brda Udavače kod Maglaja, ali i česti Vjenčanici po istočnoj Hercegovini. Osim toga, navodi on, česti su toponimi Krvavi ili Pobijeni svatovi “koji svjedoče da se nisu Robin Hood i Mali John prvi potukli na brvnu”. Toponim Krpeljići prisutan je kod Travnika, a Šćenica (od stjenica) u Bobanima kod Trebinja.
Na različite namete, kaže Vidović, upućuju toponimi Globarica, Gabela (carina) i Malta kod Hutova (također carina). Na neomiljenost svećeničkoga poziva vjerojatno upućuje ime Popuže. Tuguje se, pak, u Tugovićima i Čemernome, umjereno raduje na Veselome brijegu, a neumjereno na Mahnitome brijegu. Na Pelješcu je Ćućin, a kod Konjica su Dudle.
– Zanimljivi su i “indijanski” toponimi na Brštanici između Čapljine i Neuma – Đe se voda slijeva i Pomozi Bog. Ako je u Dalmaciji Omčikus od Omčiguz, možda je Plačikus kod Kalinovika od Plačiguz. “Mrak” su pak toponimi Mrakovi, Mračaj i sl., a Paklarevo i Paklari podsjećaju na naše cestare koji se znoje dok ljeti postavljaju asfalt, tj. paklinu – podvukao je.
Mnoga su prezimena posebna priča, navodi Vidović, dodajući da je u Zagrebu upoznao Sarajliju Željka Bzika, čije je prezime ostavio za posebne prigode. Bzikati znači zujiti, a pitanje koja riječ počinje s bz – bilo bi odlično za neki kviz, smatra on.
– Koljibabići sa svojim šegrtima Mučibabićima i konkurencijom Gulišijama (gule vratove) otvaraju skupinu “ubojitih” prezimena. Nešto su manje “opasni” Lopine. Da se ne dangubi samo po Crnoj Gori, pokazuju Dangubići. Na manjak higijenskih navika upućuju prezimena Skočibušić (skaču buhe), Muhoberac (skupljaju se na njih muhe), Sušak/Šušak (sušak je krpelj), a na manjak muževnosti Bezbradica. Štetu ne čine samo Štete, nego i Škode, slabo vide Ćorluke (ćoravi Luka) i Ćorspasoji (ćoravi Spasoje). Suhonjavi su Puzigaće (spadaju im hlače). U Dubrovačkom primorju zabilježena su i prezimena Suhipop i Gnjilanoga. Jedni su uz druge živjeli Kajmaci i Skorupovići, a nešto dalje Mlaćanice i Kupuslije. Dugo žvaču Mumale. Na vrste svinja upućuju Kezići, Krmeci i Gučetići, na oruđa Topuzi – naglasio je.
Viši znanstveni suradnik Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje u Zagrebu Domagoj Vidović zaključuje za Fenu da su, ukratko, prezimena i toponimi nepresušno vrelo narodnog humora i veliki izazov za znanstvenike.
O porijeklu prezimena govorio je za Fenu i istoričar arhivista Velid Jerlagić iz Historijskog arhiva Sarajevo.
On podsjeća da su većina prezimena u BiH patronimici, npr. Ivan, sin Josipov, postaje Ivan Josipović. Naravno, prezimena mogu imati porijeklo i u drugim kategorijama, kao što su: stalež, plemstvo, vojni čin ili dužnost, zanat, profesija. Prezimena koja dolaze od staleža ili plemstva obično sadrže titulu: Zaimović (zaim), Spahić (spahija), Agić (aga), Bašić, Pašić (paša), Begović (beg), Knezović ili Knežević (knez), obično se uz osmanske titule dodavalo i lično ime nosioca titule (Mehmedbegović, Hasanagić, Jahjapašić, Jašarspahić), kao i ona vezana za vojnu djelatnost: Spahić, Sejmen…
Mnoga prezimena, navodi Jerlagić, dolaze od zanata i profesija: Kazazić, Saračević, Bičakčić, Tahmiščija, Tabaković, Abadžić, Bakalović, Ćatić, Muderisović i dr.
– Koliko je profesija bila bitna za nastanak prezimena, svjedoči i prezime Telegrafčić, po nekom bosanskom operateru telegrafa, uvedenog u BiH krajem osmanske vladavine 1860-tih godina. Prezimena mogu biti i etnonimi, kao Bošnjak, Hrvat, Arnautović, Arapović, Turkušić, Vlašić, Madžarević, Tatarević, Čerkez i druga – kaže Jerlagić.
On ističe da su karakteristika bh. prezimena ona koja završavaju na – o, te da je moguće da se radi o jezičkom refleksu iz pradavnog perioda ove zemlje kojeg su Slaveni usvojili po dolasku na ove prostore.
– Najstarija prezimena u BiH su ona koja nalazimo u pisanim (papir) ili lapidarnim (na kamenu) izvorima, kao što su Tvrtković, Pavlović, Radenović, Kotroman, ali nema podataka da današnja prezimena imaju ikakve genealoške veze sa srednjevjekovnim periodom – zaključio je o porijeklu pojedinih prezimena Velid Jerlagić.
Izvor: fena
