Černobil je, po mnogima, najbolja serija svih vremena i svijet još uvijek drži ogromna znatiželja o svim detaljima katastrofe.
Gledatelji se ne mogu zasititi novih priča iz Černobila, a sada se medijima javio i jedan od likvidatora, Estonac Jaan Krinal, koji je bio jedan od ljudi koji su sanirali štetu nakon katastrofe.
Kako je i prikazano u seriji, likvidatorima koji su čistili radioaktivni grafit s krova je bilo dozvoljeno provesti samo 90 sekundi na krovu zbog ogromne radijacije. Krinal kaže da oni nisu imali pojma o čemu se tačno radi i da im niko nije rekao istinu o katastrofi koja se dogodila, kao ni o mogućim posljedicama.
Krinal je imao 32 godine i godinu ranije odslužio je vojsku. Dobio je, kao i mnoštvo muškaraca iz njegovog grada, naređenje da se spremi i ide u nepoznatom pravcu. Kaže da je bio presretan kad je shvatio da ide u Černobil jer se jako bojao da će ići u rat u Afganistanu.
Kada su došli u današnju Zonu isključenja, čuli su priče o 90-sekundnom čišćenju krova i ponadali se da će njihov posao biti kratak i da će se brzo vratiti kući svojim porodicama. Međutim, prevarili su se. Kako priča Jaan, radili su 11 sati dnevno. Nalazili su se tridesetak kilometara od mjesta najveće nuklearne katastrofe u istoriji i o tome nisu imali pojma. Jaan je bio zadužen za spuštanje radijacije na kućama u obližnjim selima. Miješali su vodu i tvar nalik na prašak za pranje i time čistili kuće misleći da će posao biti brzo gotov, a onda se jedan od njih dosjetio vratiti u prethodno selo i izmjeriti radijaciju na kućama. Stanje je bilo gore nego prije čišćenja.
Uprkos očiglednoj beskorisnosti posla, nastavili su raditi 11 sati dnevno bez slobodnog dana do kraja juna. Nakon toga imali su dva dana pauze mjesečno. Kako je vrijeme odmicalo, sumnje su rasle.
“Počeli smo sumnjati. Ali svi su policajci rekli: “Zašto se uzrujavate, nivo radijacije nije tako visok?” U okrutnoj ironiji komandanti su muškarcima rekli da bi izlaganje zračenju imalo zdravstvene koristi.
“Šalili su se da se onaj ko ima rak sada može riješiti toga – jer zračenje pomaže”, kaže Jaan.
Sav entuzijazam je uskoro splasnuo. Budući da su mnogi razvili kašalj, zabrinutost je rasla o tome jesu li lagali da je zračenje bezopasno. Respiratori koje su muškarci dobili nisu mogli opstati zbog vrućine i korišteni su sve dok nisu dobili rupe u njima. Kasnije su otkrili da ih je trebalo mijenjati svaki dan. Jaan je učestvovao i u čišćenju krova nuklearne elektrane.
Kaže da nikada neće zaboraviti one dvije minute dok je stajao iznad ivice otvorenog nuklearnog reaktora, čisteći radioaktivni grafit.
“Bilo je to kao da ste u vojsci, gdje niko ništa ne objašnjava. Dobivate naredbu, idete i to činite. To je zahtjev”, kaže on.
Možda ga je adrenalin, a možda strah, učinio praznim.
“Kad sam se našao na krovu, izgledalo je potpuno drugačije od onoga što je prikazano na ekranu. Samo sam zgrabio komad krhotina koji sam mogao”, kaže on.
Jaan kaže da su neki od njegovih poznanika uskoro umrli, neki dobili rak, a neki počinili samoubistvo. On je još uvijek živ i zdrav.
Izvor: fokus.ba
