Mirsada Venturini-Mehmedinović, vlasnica i direktorica lukavačke Konfekcije FBM uputila je otvoreno pismo u kojem se osvrće na (ne)rad Zavoda za MIO/PIO FBiH, odnosno Kantonalne administrativne službe za Tuzlanski kanton.
Ogorčena poduzetnica je nakon pokušaja da izmiri svoje obaveze prema radniku koji je stekao uslove za penzionisanje naišla na niz administrativnih prepreka.
Nakon što je popunila i predala sve potrebne obrasce, isti su vraćeni zbog neispravnosti, međutim o tome ih iz Zavoda za MIO/PIO Tuzla niko nije obavjestio. Radi se o obrascima od 2004. do 2009. godine.
“Kako smo mi mogli znati da pomenuti obrasci nisu ispravni i ukloniti greške? Šta znači kad vam službenik državne institucije kaže da podnesete zahtjev prema drugoj državnoj instituciji da nešto proknjiži i kaže vam da to oni i onako neće uraditi, ali nek nam pismeno to daju?! Prihvata li se ako i poslodavac napiše da to neće/ne može odraditi ili smo mi osuđeni na vječno traganje za ‘ko je nadležan za to’ i na pisanje zahtjeva za koje znamo da neće biti uvaženi”, navodi ona u pismu dodajući da prebacivanje nadležnosti u ovoj državnoj instituciji traje već 13 mjeseci.
Očigledno je, ističe ona, da kantonalni zavod za MIO/PIO ne smatra da je potrebno obavjestiti privredna društva o eventualnoj neispravnosti, smatrajući neprihvatljivim da sve što pravna lica traže mora biti propraćeno iscrpnim obrazloženjima, zahtjevima i sličnim aktima koja se moraju podvrgnuti službenoj proceduri i komunikaciji.
S druge strane, veći dio obrazloženja traženja dokumentacije, podataka i sl. se vrši na neki neprofesionalni način.
“Neprihvatljivo je i da od pravnog lica neko traži da ‘ode tamo i da kaže da to proknjiže'… nešto što je uplaćeno godina i godina prije – A JOŠ NIJE PROKNJIŽENO! Da li je i to obaveza privrednog subjekta? Da li je normalno da se prebacuju odgovornosti i raspravlja nadležnost, a da to trpe obični ljudi? Da li je normalno da ostanete više od 12 mjeseci između ‘rekla Izeta da nije ispravno’, ‘rekla Sena da to neće zaprimit’ ‘rekla OVA ILI ONA’, a da niko ne kaže ništa konkretno”, pita se Venturini-Mehmedinović.
Nije korektno, nastavlja, da neko od nas očekuje da obrazložimo radnje i događaje od prije par godina, a da u isto vrijeme kad se dogodilo odstupanje niko nije uočio i nije reagovao.
Sama rečenica od strane službenika u jednom zavodu “neraspoređena sredstva” od uplate iz 2011. godine je primjer aljkavosti.
Ako nisu raspoređena znači li da su odvojena na poseban račun i nisu utrošena? Ili su potrošena, ali nisu raspoređena? Da li onda trebamo tražiti povrat istih sredstava, naravno sa kamatama, i ponovo ih uplatiti i ‘rasporediti’ ma šta to značilo?, pitanja su koja nema odgovora.
Ako postoje nesuglasice vezane za uplate i ako nisu knjižene ili rasknjižene blagovremeno zar nije logično da zaposlenik može dobiti penziju, a zavrzlame, koje su uglavnom nastale zbog aljkavosti zaposlenika Zavoda za MIO/PIO Lukavca i Tuzle rješavamo bez ugrožavanja njegove egzistencije?
Također, ističe da radi na kantonu i u opštini gdje posluje jedan od vodećih dužnika po pitanju doprinosa – Rudnik “Kreka”.
“Kako onda njihovi radnici ide u penziju? Lično smatram da je to neosporivo pravo radnika, čak i u slučajevima kad poslodavac duguje, jer svi znamo da se dug ne briše. To su relacije između države i poslodavca i radnik ne bi smio trpiti zbog tog. Iz mog iskustva sam zaključila da je lakše „svesti račune“ sa zavodom za MIO/PIO ako ne plaćaš i počinjem da razumijem zašto sve više i više privatnih pravnih subjekata razmišlja o pokretanju bojkota plaćanja doprinosa. Možda bi tada službenici u državnim institucijama napokon shvatili odakle su finansirani, osim naravno iz kredita MMF-a(koji ćemo svi vraćati)”, kaže Venturini-Mehmedinović.
Izvor: akta
