Nedavno je, tačnije 3. aprila 2017. godine. Gradsko vijeće Tuzla donijelo Odluku da se postojeća Galerija međunarodnog portreta spoji sa Domom mladih u ustanovu pod nazivom „Centar za kulturu”, bez ikakvog obrazloženja o povodu i razlozima koji opravdavaju donošenje ovakve odluke, stoji u Otvorenom pismu grupe uglednih građana Tuzle, koji traže da se izmijeni odluka Gradskog vijeća Tuzle i vrati ime Međunarodnoj galeriji portreta.
U nastavku Otvorenog pisma stoji:
Odluka je izazvala veliku zaprepaštenost i uznemirenje među kulturno-umjetničkim stvaraocima i javnim radnicima Grada i cjelokupnoj kulturnoj javnosti Tuzle, koji su od 1964. godine (53 godine) bili jako ponosni na to da je u Bosni i Hercegovini i njihovom gradu bila jedna takva evropska ustanova, koja je bila poznata u cijelom svijetu, a posebno na zapadnom Balkanu, i kao takva postala simbol kulturološkog identiteta ovog grada, tako da niko u Gradu tako nešto nije ni naslućivao.
Predlagač ove famozne ideje je dugovječni gradonačelnik Jasmin Imamović. Njegova „reformska” ideja prihvaćena je većinski od poslanika Gradskog vijeća.
Ne znamo kakvi su razlozi pokretanja postupka spajanja ovih ustanova. Možda zato što ih spaja isti krov objekta. Na ovaj način je obezvrijeđena kulturna i muzejsko-galerijska vrijednost institucije koja je bila u proteklim godinama nezaobilazna u društvenom, a time dakako i u kulturnom miljeu grada Tuzle, Bosne i Hercegovine, ex Jugoslavije i šire.
Svojim različitim izložbenim sadržajima: kvadrijenalom jugoslovenskog portreta, „Salonima 13″, Bijenalem crteža i grafike (INTERBIFEP), ona je prevazišla lokalne okvire i postala likovna činjenica širokog kulturnog interesa. Zbog te svoje misije i aktivnosti Galerija je bila institucija od posebnog interesa za ex jugoslavenski kulturni prostor, pridruživši se značajnim kulturnim manifestacijama u bivšoj zemlji, poput Grafičkog Bijenala u Ljubljani, Sterijinog pozorja u Novom Sadu, Izložbe originalnog crteža u Rijeci, BITEF-a, Filmskog festivala u Puli i mnogim drugim. Samo predlagači i ondašnji republički i pokrajinski djelatnici kulture znali su i znaju cijeniti dobiveni status.
Drugi slučaj vezan za ovu kulturnu instituciju je prijedlog dat prije nekoliko godina da se Međunarodna galerija portreta Tuzla uvrsti u institucije od posebnog značaja za kulturu Federacije Bosne i Hercegovine, uz Zemaljski muzej Sarajevo, Umjetničku galeriju BiH Sarajevo, Kinoteku BiH i slične. Nakon višegodišnje rasprave Međunarodna galerija portreta je od strane Vijeća ministara ravnopravno uvrštena među sedam institucija od posebnog značaja za kulturu Federacije BiH. Međutim, neobjašnjivim razlogom Galerija je „skinuta” sa ovog spiska, iako je jednu godinu dobijala namjenska sredstva od Federalnog ministarstva kulture i sporta Sarajevo. Tome su, pored ostalog, kumovali i neki kadrovi iz lokalnog i federalnog SDA.
Galerija je osnovana 1964. godine, idejom likovnog umjetnika Ismeta Mujezinovića, koju je preuzeo Mevludin Ekmečić, umjetnik koji je veliki dio svoga života posvetio razvoju i unapređivanju galerijskih sadržaja na uštrb vlastitog likovnog stvaralaštva. Čak i u doba ideološkog patronata u oblasti duhovnog i kulturološkog stvaralaštva Galerija je odoljela tom direktnom uticaju, uspjela je graditi sadržaje svoje aktivnosti i razvoja mimo uticaja i arbitriranja komitetskog autoritarizma. Zato je i uspjela dostići zavidnu prepoznatljivost kulturološke institucije u BiH i bivšem ex jugoslovenskom prostoru i šire.
Poznato je da u svijetu institucije ove vrste predstavljaju simbole kulturološkog identiteta svake sredine, sa velikim poštovanjem se podupiru sadržaji djelovanja, uz veliku potporu državnih i lokalnih organa vlasti, ljubomorno se čuva njihovo ime i prezentira najširoj javnosti, dok u Tuzli gradonačelnik Jasmin Imamović, ukida jednu poznatu javnu ustanovu koja djeluje već 53 godine. Ukida Međunarodnu galeriju portreta, jedinu takvu ustanovu na zapadnom Balkanu u kojoj se nalazi zbirka portreta mnogih poznatih umjetnika iz nekadašnjih republika, iz našeg susjedstva, po čemu je bila jedinstvena u Evropi, i čijem je razvoju uveliko doprinio naš veliki slikar Ismet Mujezinović, darujući joj veliki broj svojih radova kako bi i Tuzla imala galeriju, koju eto jedan provincijalac jednim potezom ukida.
Pored toga, u sastavu ove galerije, nalazi se i Galerija „Ismet Mujezinović”, sa više od 4.000 svojih djela jednog od najpoznatijih imena savremene umjetnosti u Bosni i Hercegovini i šire, koja se nalazi na spisku Kulturne baštine BiH i čija je djela otkupila bivša Skupština SRBiH i poklonila Galeriji u Tuzli kako bi osnovali posebnu galeriju „Ismet Mujezinović“ i na taj način vratila ova djela u galerijsko vlasništvo.
Tu je i stalna zbirka od preko stotinu portreta Maršala Tita u djelima likovnih umjetnika bivše Jugoslavije koja je takođe pod kulturnom zaštitom države Bosne i Hercegovine i, na kraju, Stalne zbirke crteža i grafika velikog broja umjetnika nastala od dvogodišnjih izložbi „Internacionalnog bijenalnog festivala portreta” koje je Galerija organizirala od 1980. godine do danas sa ukupno 14 izložbi.
Da ne spominjemo „Atelje Ismet Mujezinović” o kojem je veliki umjetnik maštao da će postati međunarodni centar boravka i rada stranih poznatih umjetnika, i još mnogo, mnogo toga za što bi nam trebalo čitava jedna knjiga.
Eto takvu jednu Galeriju, u koju su stanovnici Tuzle ulagali svoj doprinos, jedan čovjek koji još misli da živi na selu, čije mentalno zdravlje treba ispitati, ukida i pretvara u prevaziđeni socrealistički „Centar za kulturu”, kakav svako manje mjesto u našoj državi ima ili teži da ima, gdje bi se održavali analfabetski tečajevi, razvijala pismenost, igralo i pjevalo u folklornim skupinama i razvijao amaterizam raznog sadržaja.
I dok mnoge galerije u manjim mjestima Bosne i Hercegovine planiraju graditi nove galerije ili rekonstruiraju ili restauriraju zgrade u kojima djeluju ili su u fazi traženja urbanističkih saglasnosti od opšina, naš gradonačelnik ih ukida, a kulturna javnost Tuzle šuti!
Kao primjer i opravdavanje ovakvog spajanja navodi Bosanski kulturni centar i Collegium Artisticum u Sarajevu (koji vjerovatno nikad nije ni posjetio), koji su se spojili u jednu ustanovu što nema blage veze sa galerijima, jer je Collegium Artisticum od svog osnutka prostor za razne izložbe, a ne galerija u kojoj se čuvaju najvrjednija umjetnička djela kao blago jednog grada, opštine ili države, i tako predstavljaju javnosti ili drugim državama. U Tuzli to sada obavlja Bosanski kulturni centar. Ovo što sada radi gradonačelnik Tuzle je van svih uzusa i pameti što treba na svaki način spriječiti!
Smatramo da je trebalo raspisati referendum o ovako važnom pitanju za grad. Ovim pozivamo sve kulturne institucije, asocijacije i posebno ljubitelje likovne umjetnosti, da dignu svoj glas protiv zatiranja imena i postojećeg naziva Galerije, simbola Grada. Utapanje Galerije u tzv. „Centar za kulturu” podsjeća na vrijeme socrealizma i culturbunda, gdje se svi sadržaji i sva dešavanja i politika u oblasti kulture, utapaju u jednostrane ideološke vizije i postojeće vlasti.
Ovakvom Odlukom Gradskog vijeća, birokratska svijest i ponašanje aktualne vlasti na čelu sa njenim gradonačelnikom Jasminom Imamovićem, samozvanim, umišljenim i neprikosnovenim arbitrom u vrednovanju kulturoloških sadržaja, uništavaju sve što je godinama strpljivo i vrijedno građeno i simbolički održavalo duhovno biće ovog grada.
Pitamo se zašto i novoosnovani “Centar za kulturu” ne bi bio pri “Međunarodnoj galeriji portreta“ kao sto su Galerija “Ismet Mujezinović“, Titova zbirka portreta, “INTERBIFEP“, Legat „Haim Pinto” itd., a ne nekakav “Centar za kulturu”?!
Možda bi još bolje rješenje bilo da se novoosnovani „Centar za kulturu“ pripoji „Bosanskom kulturnom centru“ koji već dugi niz godina postoji i radi u gradu i kantonu, sa istim ciljevima i zadacima kao novoformirani centar, ali bez uticaja tuzlanskog SDP-a i SDA. Galeriju neka ostave na miru!
POTPISNICI PISMA:
Mevludin Ekmečić, akademski slikar i, uz Ismeta Mujezinovića, osnivač Galerije
Selim Bešlagić
Ćazim Sarajlić
Alija Hamzić
Šimo Ešić
Vlado Kerošević
Nedim Hrustambegović
Husejn Dropić
Nesim Tahirović
Mirjana Tahirović
Mijo Franković
Enver Mandžić
Maja Nikolić
Zlatko Berbić
Miro Petrović
Nedžad Ibrahimović
Husref Tahirović
Azra Kunosić
Amir Omerćehajić
Ekrem Avdić
Derviš Čičko
Adnan Burina
Nenad Tomić
Irfan Kasumović…
Spisak potpisnika Otvorenog pisma nije konačan i ostavljena je mogućnost i drugim osobama da se pridruže zahtjevu za vraćanjem imena Međunarodnoj galeriji portreta.
Izvor: tuzlalive
