Siromaštvo i haos u zemlji tjerali su sitne prestupnike da tokom 90-ih skidaju djeci nove patike kada krenu u školu. Danas se djeca u školi skidaju sama, i to ne zbog nemaštine, već (najčešće lažnog) bogatstva – tj. da bi etiketom dokazali su njihove majice i duksevi skupi originali.
Ako odjeća nije markirana, dijete nije cool.
Ova problematična praksa se sve češće dešava u osnovnim školama širom Srbije. U želji da budu prihvaćeni i “in” djeca potpadaju pod uticaj nerealnih zahtjeva da sve na njima bude skupo i markirano. Te zahtjeve nameću jedni drugima, odnosno često dijete koje dolazi iz dobro situirane porodice proziva i ponižava svoje vršnjake, kako ako ne nose skupo, manje vrijede.
I djeca, odrasla u materijalistikom svijetu kakav je naš, prihvataju ova pravila i postaju opsednuta brendovima, čije cijene najčešće ne odgovaraju platežnoj moći njihovih roditelja.
OSNOVCI U SRBIJI NEĆE PATIKE ISPOD 20.000 dinara, odnosno 333,50 KM!
Kada u školu dođu u nekom novom odjevnom komadu, djeca moraju da dokažu da je u pitanju skup original.
“Skineš se i pokažeš etiketu. Kažeš koliko je nešto koštalo. Što skuplje, to bolje. Niko neće da bude luzer koji nosi patike jefitnije od 20.000 dinara (333,50 KM). Mene su tjerali da skinem duks i da im pokažem etiketu. I da kažem u kojoj radnji sam kupio…” – rekao je našim novinarima učenik jedne osnovne škole iz Pančeva.
Baš se preko leđa roditelja lome kompleksi koje djeca jedna drugoj nameću. Majke i očevi kupuju, ni sami ne znaju od koga novca, samo da im klinci ne budu odbačeni od strane vršnjaka. Nerijetko na par patika ode cijela plata.
“Radim u prodavnici u kojoj patike koštaju od 16.000 dinara (266,50 KM) pa naviše. Mnogo osnovaca kupuje kod nas, a oni izričito izbegavaju patike po cijeni manjoj od 20.000 dinara (333,50 KM). Najčešće se prodaje model od 36.000 dinara (600 KM). Kupuju ga i roditelji koji imaju plate od 1.000 eura i oni koji rade za 300. Mnogi od njih pazare preko administrativne zabrane, te tako znam koliko su većini plate male, ponekad tek koju hiljadu veće od cijene patika. Ali kupuju.” – rekla je jedna prodavačica iz Subotice.
PODRŽAVAJU MLADE AMERIKANCE
Sve ovo podsjeća na američke filmove u kojima se bogati klinci razbacuju novcem svojih roditelja. Da ih srpska djeca podražavaju vidi se i po tome što im je engleski akcenat najbolji kada izgovaraju imena marki, koriste njihov žargon, a vrijednost svoje odjeće izražavaju u dolarima.
A čak su i domaći zabavljači našli sebi mjesto u ovom trendu. Na YouTube-u postoje kanali u kojima djeca iz Srbije opisuju šta na sebi nose i koliko to košta. Naravno, u dolarima. Potom sami daju ocjene skupih patika:
“Ne volim 95-ice, to nose svi mali naloženi garserčići Beograda.” – komentariše jedna devojčica patike koje koštaju oko 200 dolara.
PSIHOLOG: U OVOME ULOGU IGRAJU I RODITELJI
U jednom ovako siromašnom društvu razbacivanje novcem i brendovima samo je prividan paradoks. Stručnjaci ističu da u tome veliku ulogu igraju i roditelji, među kojima mnogi i sami od djece od malih nogu prave statusne simbole.
“Popustljivi smo u želji da ih usrećimo, tražimo prečice i instant rješenja, zaboravljajući da je naš zadatak da osposobimo djecu za život, nudeći im, između ostalog, porodični sistem vrednosti. Sport i muziku – zato što ih volimo i uživamo baveći se njima, a ne zato da bi unovčili talente, aktivne sadržaje koji će omogućiti djeci da se kroz rezultat ostvare negujući intrizičku motivaciju, a ne gajeći lažni osjećaj sigurnosti kroz spoljašnje i nametnute standarde.” – kaže Darka Krsmanović, psihoterapeut.
IZVOR: telegraf.rs
