Divovski planet udaljen 124 svjetlosne godine od Zemlje pružio je dosad najsnažnije naznake da bi život mogao postojati i izvan našeg Sunčevog sistema, tvrde astronomi.
Naime, posmatranja svemirskog teleskopa James Webb na planeti K2-18 b otkrila su hemijske tragove dvaju spojeva – dimetil sulfida (DMS) i dimetil disulfida (DMDS) – koji se na Zemlji proizvode isključivo biološkim putem.
Iako prisustvo ovih molekula ne predstavlja konačan dokaz vanzemaljske biološke aktivnosti, ono značajno približava odgovor na jedno od najvažnijih pitanja čovječanstva: jesmo li sami u svemiru?
“Ovo je zasad najjači dokaz biološke aktivnosti izvan Sunčevog sistema. Pristupamo vrlo oprezno. Moramo postaviti pitanje – je li signal stvaran i šta on znači? Možda ćemo se, desetljećima od sada, osvrnuti na ovaj trenutak i shvatiti da je to bio trenutak kada je ideja o ‘živom svemiru’ postala dostižna. Ovo bi mogla biti prekretnica,” rekao je prof. Nikku Madhusudhan, astrofizičar sa Univerziteta u Cambridgeu, koji je vodio istraživanje.
Ipak, među stručnjacima postoje i skeptici – postavlja se pitanje da li su ukupni uvjeti na K2-18 b zaista pogodni za život, te mogu li se DMS i DMDS, spojevi koje na Zemlji uglavnom proizvodi morski fitoplankton, zaista smatrati pouzdanim biopotpisima.
Kako bi mogao izgledati planet k2 18 b
(Foto: Nasa, CSA, ESA, J. Olmstead (STScI), N. Madhusudhan (Cambridge University))
K2-18 b, smješten u sazviježđu Lava, gotovo je devet puta masivniji od Zemlje i oko 2,6 puta veći. Orbitira unutar nastanjive zone oko svoje zvijezde, hladnog crvenog patuljka koji je manje od polovine veličine Sunca. Kada je teleskop Hubble 2019. detektovao vodenu paru u atmosferi planete, ona je proglašena jednim od najpotencijalnijih “nastanjivih svjetova” izvan našeg sistema.
Kasnija, detaljnija posmatranja tima iz Cambridgea 2023. godine pokazala su da je prethodni signal zapravo poticao od metana, no naučnici su tvrdili da podaci ipak odgovaraju slici nastanjivog svijeta – vjerovatno prekrivenog ogromnim, dubokim okeanom. Taj pogled ostaje predmet rasprave, no posebno intrigantno je to što su tada zabilježeni i rani nagovještaji prisustva DMS-a.
Iako su planeti izvan Sunčevog sistema predaleko za direktno posmatranje ili slanje letjelica, naučnici analiziraju njihove atmosfere tako što prate svjetlost zvijezde dok planet prolazi ispred nje. Ta svjetlost se filtrira kroz atmosferu planete, otkrivajući njen hemijski sastav.
Tokom najnovijih mjerenja, zabilježeno je naglo opadanje svjetlosti pri talasnim dužinama koje apsorbuju DMS i DMDS dok je K2-18 b prolazio ispred svoje zvijezde.
“Signal je bio snažan i jasan. Ukoliko možemo detektovati ove molekule na planetama s potencijalom za život, ovo je prvi put da to postižemo kao vrsta… zadivljujuće je da je to uopće moguće,” istakao je Madhusudhan.
Nalazi, objavljeni u časopisu The Astrophysical Journal Letters, ukazuju na koncentracije DMS-a i/ili DMDS-a i do hiljadu puta veće nego na Zemlji. Ipak, podaci dolaze s nivoom statističke sigurnosti od “tri sigme” – što znači da postoji 0,3% šanse da su rezultati slučajni. Iako značajno, to još uvijek ne dostiže “zlatni standard” za otkrića u fizici.
“Možda postoje nama još nepoznati procesi koji mogu proizvesti ove molekule. No, prema sadašnjem znanju, nijedan poznati ne-biološki proces to ne može objasniti,” dodao je Madhusudhan.
Problem je što uvjeti na K2-18 b još uvijek nisu do kraja shvaćeni. Dok tim iz Cambridgea favorizira ideju okeanskog svijeta, drugi naučnici smatraju da bi planeta mogla biti plinovita ili čak prekrivena okeanima lave.
Također se spekuliše da bi DMS mogli na planet donijeti kometi, no to bi zahtijevalo nezamisliv intenzitet bombardiranja, ili da bi mogao nastati u hidrotermalnim izvorima, vulkanskim erupcijama ili grmljavinskim olujama kroz egzotične hemijske reakcije.
“Život je jedna od mogućnosti – ali samo jedna od mnogih. Moramo isključiti sve druge opcije prije nego što izjavimo da smo pronašli život,” upozorava dr. Nora Hänni, hemičarka sa Univerziteta u Bernu, čije je istraživanje pokazalo da je DMS otkriven i na jednom beživotnom kometu.
Neki naučnici smatraju da proučavanje atmosfere egzoplaneta možda nikada neće dati konačne odgovore.
“To je često zanemareno u naučnim krugovima, ali tzv. ‘tehnopotpisi’ – poput presretnute poruke od napredne civilizacije – mogli bi biti bolja opcija za dokazivanje vanzemaljskog života, iako je vjerovatnoća pronalaska takvog signala izuzetno mala,” rekla je dr. Caroline Morley, astrofizičarka sa Univerziteta Texas u Austinu.
Ipak, svi se slažu – najnoviji rezultati predstavljaju značajan korak naprijed u potrazi za životom izvan Zemlje.