Bernard Arnault, izvršni direktor lanca za luksuznu robu LVMH, novi je najbogatiji čovjek na svijetu, tvrde Forbes i Bloomberg.
Musk mjesto izgubio zbog Twittera?
Na prvom mjestu on je zamijenio američkog multimilijardera Elona Muska nakon što je vrijednost njegovih dionica u kompaniji za proizvodnju električnih automobila Tesla oštro pala.
Musk je izvršni direktor i najveći dioničar u Tesli, s prijavljenim udjelom od oko 14%, a u oktobru ove godine je dovršio 44 milijarde dolara vrijedno preuzimanje društvene mreže Twitter. Prema Forbesu, Musk sada vrijedi oko 178 milijardi dolara, dok se Bernardu Arnaultu pripisuje vrijednost od 188 milijardi dolara.
Muskovo preuzimanje Twittera je dovršeno tek nakon mjeseci pravnih natezanja, što neki označavaju kao glavni uzrok pada cijene dionice Tesle.
Otac imao građevinarsku firmu, majka bila fascinirana Diorom
Tko je Bernard Arnault, francuski milijarder koji s Muskom posljednjih sedam dana zamjenjuje pozicije na mjestu najbogatijeg čovjeka svijeta?
Ovaj biznismen rođen je 1949. u Roubaixu, gradu na sjeveru Francuske, gdje je njegov otac bio vlasnik firme za građevinarstvo i nekretnine Ferret-Savinel. Arnaultova majka, koja je bila “fascinirana Diorom”, pobrinula se da joj sin uči klavir.
Najpoznatiji je kao predsjednik i izvršni direktor francuskog konglomerata LVMH Moët Hennessy – Louis Vuitton, najveće firme za luksuzne proizvode na svijetu. Ona okuplja sedamdesetak raznih brendova.
Unutar ovog konglomerata nalaze se modna imena Fendi, Marc Jacobs, Christian Dior, Givenchy, Marc Jacobs, Guerlain, Kenzo Parfums, Zenith, TAG Heuer, Bvlgari, Hublot, vinarije Dom Pérignon, Veuve Clicquot, lanci Sephora, Le Bon Marché…
Arnault je diplomirao inženjerstvo na École Polytechnique u Parizu. Godine 1971. preuzeo je kontrolu nad očevom građevinskom firmom Ferret-Savinel. Osam godina kasnije promijenio je ime tvrtke u Férinel Inc. i prebacio fokus na nekretnine.
Kupio posrnuli Boussac pa otpustio 9000 radnika
Inače, bile su to godine kad je posjetio Sjedinjene Američke Države, gdje je spoznao moć koju može imati luksuzni brend. Pitao je njujorškog taksistu šta zna o Francuskoj.
“Nije mogao imenovati predsjednika, ali je poznavao Diora,” često prepričava Arnault.
U 1984. godini preuzeo je Boussac Saint-Frères. Radi se o posrnulom tekstilnom i maloprodajnom konglomeratu koji je posjedovao Christian Dior, a za koji je francuska vlada tražila kupca. S 15 miliona dolara porodičnog novca i 65 miliona dolara od investicijske firme Lazard Fréres, Arnault je osnovao holding firmu Agache Financiere i kupio bankrotirani Boussac.
Nakon što je kupio Boussac, Arnault je u dvije godine otpustio devet hiljada radnika, zbog čega je dobio nadimak Terminator. Prodao je gotovo svu imovinu firme, zadržavši samo brend Christian Dior i robnu kuću Le Bon Marché. Do 1987. firma je ponovo bila profitabilna i zabilježila je dobit od 112 miliona dolara uz prihod od 1.9 milijardi dolara.
Kada su vladini dužnosnici rekli da je obećao sačuvati radna mjesta i imovinu, Arnault je tvrdio da je njegovo jedino obećanje bilo učiniti firmu profitabilnom.
Kako je “vuk u kašmiru” došao do LVMH-a…
Bilo je to vrijeme kad je dobio ideju o stvaranju grupe luksuznih marki. Zašto baš LVMH? LVMH su osnovali Alain Chevaliere, direktor Moët Hennessyja, i Henry Racamier, predsjednik uprave Louisa Vuittona.
Racamier je bio onaj koji je pozvao Arnaulta da uloži novac u LVHM kako bi učvrstio svoju poziciju protiv Chevaliera. Naime, od spajanja ovih kompanija postojale su stalne svađe direktora, što je bio uvod koji je Arnault trebao.
Kad je Racamier shvatio da njegov saveznik ima vlastite ambicije, bilo je prekasno. Arnault je prvo u julu 1988. godine dao 1.5 milijardi dolara za osnivanje holdinga s Guinnessom koji je držao 24 posto dionica LVMH-a. Kao odgovor na glasine da grupa Louis Vuitton kupuje dionice LVMH-a, Arnault je potrošio 600 miliona dolara te kupio još 13.5 posto dionica LVMH-a, čime je postao najveći dioničar LVMH-a.
LVMH je stvoren na pretpostavci da bi konglomerat bio prevelik da ga preuzme netko iz vana, međutim, ta pretpostavka nije podrazumijevala interno preuzimanje, što je Arnault iskoristio.
Chevalier je uskoro odstupio, a sudska bitka s Racamierom je trajala 18 mjeseci. Sudovi su odlučili u Arnaultovu korist i on je izašao kao pobjednik iz “jedne od najžešćih bitaka u francuskoj modi,” kako su to mediji tada predstavljali.
Kritičari su još ranije Arnaulta proglasili “vukom u kašmiru”, odnosno čovjekom koji je donio anglosaksonsku nemilosrdnost u otmjeni svijet francuskog poslovanja iz 1980-ih. Nosio se i s kritikama da je korporativni pljačkaš koji uništava stoljetnu tradiciju.
Kupio i Tiffany
Tada je očistio sve više rukovodioce Vuittona. Bilo je to vrijeme kad je počeo okupljati svoj konglomerat u ono što je nazvao “supermarketom luksuzne robe.” Tako je uskoro kupio parfemsku firmu Guerlain, a pod svoju kapu okupio je brendove Marc Jacobs, DKNY, La Samaritaine, Bulgari…
Desetak godina nakon Arnaultova preuzimanja konglomerata vrijednost LVMH-a povećala se petnaest puta, a prodaja i dobit peterostruko. Pod njegovim vodstvom LVMH je do 2011. posjedovao ili imao udio u pet od deset najvrjednijih brendova u industriji luksuza, prema studiji Millward Brown Optimor BrandZ.
Do januara 2018. Arnault je doveo firmu do rekordne prodaje od 42.6 milijardi eura u 2017., 13 posto više u odnosu na prethodnu godinu. Iste godine neto dobit je porasla za 29 posto.
Arnault je dodatno učvrstio svoju reputaciju kada je 2019. najavio najveći posao u historiji luksuznog sektora. Radilo se o 16.2 milijarde dolara vrijednoj akviziciji američke draguljarnice Tiffany & Company.
Očekivalo se da će se posao sklopiti do juna 2020., no planove mu je pokvarila globalna pandemija. LVMH je potom izdao priopćenje u septembru 2020. u kojem je navedeno da se preuzimanje neće nastaviti i da je dogovor “nevažeći zbog Tiffanyjevog upravljanja poslovanjem tokom pandemije covida-19.” Dogovor je ipak postignut i krajem oktobra 2020. godine Arnault je postao vlasnikom i Tiffanyja.
Troši na oglašavanje, pazi na sve procese proizvodnje
Kako piše Investopedia, genijalnost Arnaultovog procesa je u tome što je sam proces proizvodnje izuzetno discipliniran i strog.
Marke s nevjerovatno visokom kvalitetom zahtijevaju nevjerovatno visoku produktivnost, tako da je svaki pokret, svaki korak svakog procesa pomno planiran s najsuvremenijom i cjelovitom inženjerskom tehnologijom.
“Dok je raskošno trošio na oglašavanje, Arnault je rigorozno kontrolisao troškove iskorištavanjem svake moguće sinergije u cijeloj grupi: Kenzo je proizveo liniju Christian Lacroix; Givenchy je proizveo Kenzo parfem, a Guerlain prvi Vuitton parfem,” navodi se.
“Arnault nikada nije oklijevao otpustiti kreativne rukovodioce koji nisu proizvodili. Od prvih dana u Dioru često je zamjenjivao kreativne rukovodioce, zapošljavao one čiji su talenti bili neuobičajeni, a zatim ih raspodijelio po svojim brendovima kako bi mu pomogli identificirati prilike za povećanje profita – bez obzira na to koliko nepopularne bile,” dodaje se.
“Nisam uspio u klaviru, nisam uspio u tenisu”
Sam je rekao za Financial Times kako je uvijek volio biti broj jedan.
“Nisam uspio u klaviru, nisam uspio u tenisu. Smatram da je uspjeh doći do tačke gdje su svi moji timovi broj jedan na svijetu. Još smo mali. Tek smo na početku. Ovo je jako zabavno. Broj smo jedan, ali možemo i dalje,” rekao je on.
Arnault ne bilježi samo uspjehe. Poznato je da je izgubio “rat s torbicama” 2001., kada je njegov francuski rival François Pinault preuzeo kontrolu nad Guccijem, talijanskom modnom kućom koju je LVMH želio preuzeti.
Arnault je zanijekao bilo kakvu ljutnju zbog ovog neobičnog poraza. Zanimljiv podatak: kad je porodica Pinault donirala 100 miliona eura za obnovu katedrale Notre Dame nakon požara 2019., porodica Arnault donirala je 200 miliona.
Htio belgijsko državljanstvo
Inače, 2013. godine je otkriveno da je Arnault planirao podnijeti zahtjev za belgijsko državljanstvo i da je razmišljao o preseljenju u Belgiju. Rekao je da su ga pogrešno citirali i da nikada nije namjeravao napustiti Francusku:
“Opetovano sam govorio da ću ostati kao rezident u Francuskoj i da ću nastaviti plaćati svoje poreze… Danas , odlučio sam ukloniti svaku nejasnoću. Povlačim svoj zahtjev za belgijskim državljanstvom. Zahtjev za belgijsko državljanstvo bio je da bolje zaštitim temelje koje sam stvorio s jedinom svrhom osiguranja kontinuiteta i integriteta grupe LVMH,” rekao je.
Bilo je to u razdoblju kad je Francusku vodio socijalistički predsjednik François Hollande. Za vrijeme drugog socijalističkog predsjednika Arnault se preselio u SAD, gdje je prebacio poslovanje. Bilo je to za vrijeme Françoisa Mitterranda još početkom 1980-ih. Želio je izbjeći neprijateljsko poslovno okruženje i porez na bogatstvo.
Što se tiče njegovog trenutnog političkog opredjeljenja, u drugom krugu francuskih predsjedničkih izbora 2017. Arnault je podržao Emmanuela Macrona.
Lično je zahvalio Putinu na umjetninama
Gledajući u retrospektivi, zanimljivo zvuči podatak da je Arnault 2016. lično išao u Moskvu kako bi zahvalio ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu na posudbi umjetnina njegovu pariskom muzeju. Kako je pisao Bloomberg, radilo se o 130 remek-djela Moneta, Matissea, Picassa, Gaugena, Cézannea.
I sam je poznat po svojoj zbirci umjetnina. Ona uključuje radove Picassa, Yvesa Kleina, Henryja Moorea i Andyja Warhola. Također, redovito igra i tenis. Poznata je i priča kako su mu njegova djeca za rođendan poklonila teniski meč protiv Rogera Federera. Arnault je navodno osvojio jedan poen.
“Očito je da sam izgubio 6:0, ali sam osvojio bod. Ove godine moj cilj je osvojiti dva boda protiv Rogera Federera,” rekao je prije tri godine novinaru Financial Timesa.
Što se tiče njegovog porodičnog života, godine 1973. oženio se s Anne Dewavrin, s kojom ima dvoje djece, Delphine i Antoinea. Rastali su se 1990. Godinu potom oženio je Hélène Mercier, kanadsku koncertnu pijanisticu, s kojom ima troje djece – Alexandrea, Frédérica i Jeana.
Sva njegova djeca imaju službene uloge u robnim markama koje kontrolira Arnault.
