Ljudska civilizacija bila je puna prekretnica, kao što su ti dani kad smo shvatili da bismo mogli da pratimo vrijeme bez da ponekad zaboravimo gde smo parkirali auto. Kalendari su nastali zbog dva ključna razloga – prvo, da ne zaboravimo kada je vrijeme za obraditi zemlju, i drugo, da se podsjetimo kad treba da platimo poreze (a ko voli poreze?). Dakle, kalendari (kasnolat. calendarium: knjiga rokova, knjiga dospijevanja) su tu da nas podsjećaju da sve prolazi, a prvi dan u mjesecu – latinski „kalendae“ – bio je podsjetnik da je vrijeme za dugove.
Zemljine rotacije i Mjesečeve faze postale su osnovni gradivni blokovi naših kalendara, pa imamo dan (rotacija Zemlje), tjedan, sedmica ili hefta (od Mjesečevih faza), mjesec (kretanje Mjeseca oko Zemlje) i godinu (kretanje Zemlje oko Sunca). Zvuči kao dobra stvar, ali ako pokušate da uskladite sve to, naići ćete na nekoliko problema, a ni jedan kalendar neće biti u istoj vremenskoj zoni.
Tako da imamo solarne i lunarne kalendare. Solarni je jednostavno gledanje kako Zemlja kruži oko Sunca, a lunarni, pa… on prati Mjesečev hod oko nas. I onda imamo razne kulture koje broje godine po različitim događajima – zato i ne možemo svi zajedno da pjevamo “Srećna Nova godina” u isto vrijeme.
Najstariji kalendar pronađen je u Gobekli Tepeu (danas u Turskoj), gdje su ljudi prije 13.000 godina već imali sistem praćenja vremena. Za njih, komet koji je udario prije mnogo vjekova bio je pravi razlog za početak nove ere. Naravno, to nije bilo ništa u poređenju sa našim današnjim svečanostima.
Kinezi koriste lunisolaran kalendar (i to im traje još od 2697. godine prije nove ere). Zanimljivo je da, dok svi mi imamo kontinutet u brojanju godina, Kinezi nisu baš stvorili „kalendar za poređenje“, pa im Nova godina pada između 21. januara i 20. februara. Sljedeći put kad se zadesite u Kini, obavezno provjerite datum po Mjesečevim fazama.
S druge strane, Berberi u Severnoj Africi koriste solarni kalendar, koji je zaista samo „stari“ kalendar, ali im početak „novog doba“ računa od ustoličenja faraona Šošenka I prije 950 godina. A onda imate Jevreje, koji su 5785. godine, ali njihova Nova godina je uvijek u devetom ili desetom mjesecu (da, sve je to povezano sa solarnim kalendarom).
Lunarni kalendar „po Hidžri“ počinje preseljenjem Muhameda iz Mekke u Medinu (622. godine), dok Iranci slede svoju verziju kalendara koji je isto zasnovan na Hidžri, ali sa solarnim dodatkom. Uglavnom, svi oni prate cikluse, samo se ne poklapaju sa našim kalendarima.
I, naravno, imamo Etiopljane koji vjeruju da je nastanak svijeta bio 5492. godine prije nove ere, a zašto? Zato što su pratili položaj zvijezde Sirijus i vodostaj Nila. U njima, Nova godina pada 30. avgusta. I nisu baš oduševljeni gregorijanskim kalendarom, pa im je sada 2017. godina. Zbunjeni? Pa, oni nisu sami!
Moderna kultura koristi solarni kalendar, koji je zapravo počeo zahvaljujući Gaju Juliju Cezaru i njegovim preprekama sa „prestupnim godinama“ (ko je volio te godine?). Onda je Papa Grgur XIII napravio reformu kalendara, čime je dodao deset dana (pošto je u to vrijeme prosto bilo potrebno). Tako da sada Nova godina pada 1. januara po gregorijanskom, ali 14. januara po julijanskom. Nije ni čudo što su ruski sportisti zakasnili za Olimpijadu 1908. godine!
Razlika između kalendara možda zvuči zbunjujuće, ali jednostavno je – svi smo mi samo pokušavali da se sjetimo kada treba da krenemo u „novu godinu“, pa makar to bilo 14 dana kasnije nego što su planirali.
Ali, kao što je očigledno, Treća stijena od Sunca se i dalje vrti, bez obzira na koji kalendar koristimo.
Izvori: “A History of the Calendar”(Pregled istorije kalendara) od David Ewinga Duncan-a “Calendars and Years: Astronomy and Time in the Ancient World”( Kalendar i godine: Astronomija i vrijeme u starom svijetu) od David E. H. Edgerton-a i Online izvori: Encyclopaedia Britannica nudi odlične članke o istoriji i vrstama kalendara. NASA-ina stranica Time and Date, informacije o različitim kalendarima, njihovim razlikama i istoriji.
