Stranke, tvrdi ovaj dužnosnik koji navodi da nažalost njegovu priču poznaju svi, ali da nitko ne djeluje, uzimaju novac i prilikom upošljavanja u javnim poduzećima.
Iako je općepoznata stvar da stranke beskrupulozno uzimaju novac i koji im ne pripada i iako se ta priča toliko izlizala da se na nju nitko ni ne obraća, pojava je to koja nas svakodnevno košta, pričali mi o njoj ili ne.
Naime, u manjkavom Zakonu o financiranju političkih stranaka kao jedan od nedostataka istaknuto je kako stranke i dalje imaju mogućnost da manipuliraju novcem iz proračuna. Stranke, iako je propisano, još uvijek ne prikazuju detalje svojeg financiranja na službenim internetskim stranicama stranke niti se pridržavaju odredbe zakona prema kojoj se ne smiju financirati donacijama poduzeća koja s državnom, odnosno nekom od njezinih razina, imaju potpisan ugovor na osnovu nekog tendera u iznosu većem od 10.000 KM.
Lijanović – školski primjer
Razni su načini stranačkih mućki. Dužnosnik jedne vladajuće stranke je razrađeni način izvlačenja proračunskog novca za stranačke potrebe odlučio podijeliti s nama pod uvjetom anonimnosti. Kaže kako je sve ”uhodano i pokriveno” te da svatko zna što mu je činiti kako bi proces izgledao ”po zakonu”. Navodi kako se tenderi rade ”po unaprijed dogovorenoj važnosti i dragosti”.
”Postoje tenderi koje naruče vlasnici firme u dogovoru s dužnosnicima koji odlučuju o financiranju. Dogovori se vlasnik firme X s ministrom/načelnikom/gradonačelnikom da je gradu/ministarstvu potrebno nešto što je iz domene djelatnosti vlasnika firme X. Ministar/načelnik/gradonačelnik nađe prostor i definira proračunsku stavku, kaže službama da osmisle tekst, raspišu tender i sve se iz dogovora se odradi. Iz proračuna se novac uplati vlasniku firme X, koji postotak vrati ministru/načelniku/gradonačelniku, koji pak postotak vraća u stranku. U ovu stavku ulaze i namjensko/naručeni zakoni, primjerice o fiskalizaciji ili očuvanju proizvodnje nečega, a prije nego se uđe u zakonsku proceduru nađu se firme koje su ‘nositelji’ zakona i u čije namjene se zakon izmišlja”, prepričava uhodan način ovaj dužnosnik.
Kao egzaktan primjer navodi slučaj Jerke Ivankovića Lijanovića i korištenja novca ministarstva kojem je bio na čelu za vlastitu kampanju, a sve pod krinkom osviještenja ljudi da se okrenu kupovini domaćih proizvoda. Tada je Središnje izborno povjerenstvo BiH kaznilo Lijanovićevu Narodnu stranku Radom za boljitak kaznilo s 10.000 KM iako je prevara koštala federalni proračun 671.888 KM koliko je koštala kampanja. Čitava Federacija bila je oblijepljena plakatima tadašnjeg ministra poljoprivrede Federacije BiH u predizborno vrijeme s kojih je on pozivao na kupovinu domaćih proizvoda. No, očigledno je bilo da je riječ o samopromociji.
Unaprijed smišljene stavke u proračunu
Lijanoviću je suđeno i presuđeno zbog zloupotrebe poticaja koja je dijelio poljoprivrednicima, a koja su morala biti vraćena u stranku.
”To je samo jedan od primjera. Ali da se Lijanović nije zanio i da nije postojala politička volja da ga se makne, i taj bi slučaj bio zataškan, i provučen kroz papire kao što se provlače mnogi mutni poslovi”, navodi ovaj dužnosnik.
Podsjećamo kako je Županijski sud u Tuzli osudio je zbog zloupotreba položaja Jerka Ivankovića Lijanovića, bivšeg ministra u Vladi Federacije BiH, na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od devet, a njegovog savjetnika Stipu Šakića na godinu dana zatvora za zloupotrebu položaja i ovlaštenja u vezi sa nezakonitostima prilikom dodjele poticaja poljoprivrednicima na području Tuzle i Federacije BiH od 2011. do 2014. godine.
Ovaj dužnosnik ističe kako se novac izvlači i preko proračunskih stavki koje se unaprijed isplaniraju.
”Tako se u proračunu definira neka nova aktivnost, neka izgradnja, obnova, neka nabavka i slično. Načelnik/gradonačelnik/ministar dogovori s vlasnikom firme X iz čije je djelatnosti aktivnost, definiraju tendersku dokumentaciju prije objave te provedu proceduru u kojoj sve ide na ruku firmi X. Kada firma X prođe na tenderu, postotak ide ministru/načelniku/gradonačelniku koji onda postotak uplaćuje u stranku”, navodi dužnosnik dodajući kako su svi u ovom krugu ucijenjeni da moraju djelovati po tom modelu. Tvrdi kako će firma X biti ignorirana u svim budućim poslovima ako ne pristane na ovaj model, a stranački ljudi moraju pokazati poslušnost stranci.
Ističe kako su na meti stranaka i novci iz projekata koje financiraju strane fondacije.
Plaćanje radnih mjesta
”Česti su slučajevi da međunarodne institucije financiraju neki projekta da vlasti potpišu ugovore s njima. Potom nalože razinama ispod (ministarstva/kojekakve agencije/općine) da osmisle projekte. Oni osmisle neki događaj, primjerice konferenciju ‘energetska učinkovitost’ ili ‘poljoprivreda jučer, danas, sutra. Dogovore hotel, koji opet ima neke veze sa strankom, dovedu svoje ljude, okupe se, poslikaju, podijele honorare, plate hotel/dvoranu te i tu izvuku novac od vlasnika jer u protivnom nema sudjelovanja u budućim projektima”, navodi dužnosnik. Isto se, tvrdi, radi i iz diskrecijskih sredstava određenih dužnosnika.
Izvlači se novac i iz nenamjenskih sredstava.
”Troše se sredstva iz namjenskih fondova, poput onog za zaštitu i spašavanje. Dogovori se nabavka npr. vatrogasnih vozila/dronova/ronilačke opreme, što nije definirano nigdje u proračunu, i biva plaćeno sredstvima iz namjenskih sredstava. Iz namjenskih sredstava se plati firma X, koja se bavi dilanjem opreme, postotci se dijele po ustaljenom receptu”, navodi ovaj dužnosnik i ističe kako nije rijetkost da stranke osnivaju i nevladine organizacije kako bi sudjelovale u projektima odakle onda plaćaju svoje ljude.
Stranke, tvrdi ovaj dužnosnik koji navodi da nažalost njegovu priču poznaju svi, ali da nitko ne djeluje, uzimaju novac i prilikom upošljavanja u javnim poduzećima.
”Svako mjesto predsjednika uprava/nadzornih odbora javnih poduzeća/direktora agencija/zavoda… je plaćeno određenim iznosom novca i iznosom koji će se na dogovorenoj bazi donositi u stranku u čijem dijelu izbornog kolača se nalazi javno poduzeće/agencija/zavod ili sl. Isti nakon imenovanja imaju dužnost u svojim domenama/resorima izmišljati/provoditi tendere kako bi se provodilo financiranje stranaka na način na koji sam ranije spomenuo”, rekao je.
Prikrivanje izvlačenja novca
I Aladin Abdagić, glavni i odgovorni urednik Centra za istraživačko novinarstvo BiH, ističe kako je jedna od glavnih strategija političkih stranaka postavljanje ljudi na mjesta od kud se može upravljati raznim blagajnama.
”Svjedoci smo da nakon svakih izbora u BiH dolazi do dijeljenja funkcija u vlasti. To ne bi trebalo predstavljati problem jer ako neka politika dobije povjerenje od građana bio bi red da vlade i ministarstva vode političke figure. To je demokratski princip međutim, u našoj zemlji se događa da političke stranke dijele javna poduzeća i ustanove tako što na čelo tih institucija postavljaju stranačke ljude koji nemaju stručnost ni znanje da upravljaju javnim dobrima. Na ovaj način, kada imate svoje ljude na pozicijama u mogućnosti ste raspolagati ogromnim budžetima institucija”, kaže Abdagić.
Istaknuo je kako je Centar za istraživačko novinarstvo godinama objavljivao priče o tome kako se stranke preko svojih ljudi zloupotrebljavale javni novac za interese pojedinaca ali i za interese političkih stranaka.
”Imate situaciju da pojedinci u izvršnoj vlasti imaju na raspolaganju proračunski novac predviđen za hitne i neplanirane troškove koje imaju pravo podijeliti kako žele. U svojim istraživanjima pronašli smo da su na ime socijalne pomoći ovaj novac isplaćivali članovima svojih političkih stranaka, različitim udruženjima građana koja su u funkciji političkih stranaka. Prikrivaju izvlačenje novca raznim manifestacijama koje imaju politički predznak i slično. Dok na primjer na nižim razinama direktori javnih ustanova zapošljavaju članove svoje političke stranke i daju im financijske bonuse. Na kraju im se oni oduže svojim angažmanom u predizbornoj kampanji za nekog od pojedinaca ili u korist političke stranke”, kaže Abdagić.
Ističe kako su javne nabavke jedan od najunosnijih sektora u zemlji te da se u prosjeku godišnje potroši milijarda i pol KM za nabavke u institucijama.
Apsolutna kontrola
”Kod javnih nabavki se spajaju javni i privatni interesi i zbog toga su izravno podložni korupciji i postoji velika mogućnost za izvlačenje novca. Na primjer institucije prilagode specifikacije nabavke nekoj firmi i na kraju ona dobije vrijedan posao. Otkrili smo u svom ranijem istraživanju da političke stranke dobivaju svake godine, a naročito pred izbore, donacije od firmi koje imaju zaključene ugovore s institucijama vlasti. Stranke zadržavaju ove priloge iako prema Zakonu o financiranju političkih stranaka to ne bi smjele činiti. Dakle, privatnici ostvaruju korist od financiranja stranaka koje preko svojih predstavnika u vlastima mogu odlučivati o dobitnicima javnih tendera”, kaže Abdagić ističući kako se, prema njegovu mišljenju, na ovaj način preko nabavki veliki novac prelijeva političkim strankama.
Darko Brkan, iz Udruge građana Zašto ne, kaže kako stranke djeluju u širokom spektru manipulacija.
”Stranke, bilo kroz vlastito djelovanje, bilo kroz svoje članove koji su na javnim funkcijama, imaju apsolutnu kontrolu nad javnim novcem u BiH, te to koriste na različite načine za stranačku i osobnu korist pojedinaca iz stranaka. Prvo, novac koji je namijenjen za financiranje stranaka iz proračuna na svim razinama stranke smatraju novcem koji je njihov i na koji ne moraju polagati nikakve račune, iako se radi o novcu poreznih obveznika”, kaže Brkan.
Ističe kako je kontrola tog novca skoro nikakva te da financijski izvještaji, čak i ako postoje, su jako paušalni i pokazuju da taj novac stranke koriste kako god smatraju da treba, ne pazeći pri tome na javni interes.
”Samo po osnovu financiranja političkih stranaka govorimo o iznosima od preko 20 milijuna maraka godišnje. Međutim, ovo ni izbliza nije jedini niti najunosniji način izvlačenja javnog novca. Imamo brojne primjere stranačkog izvlačenja novca, poput zloupotrebe položaja za dobrobit stranaka ili financiranje predizbornih kampanja, korištenja javnih sredstava za vođenje kampanja, zatim korištenje javnih sredstava za dobivanje privilegija za stranke od privatnih kompanija, prodavanje radnih mjesta, ili recimo zloupotreba sredstava javnih poduzeća za dobrobit političkih stranaka ili kampanje samo su neki od primjera manipulacija koje su do sada dokazane kao pojave u BiH”, kaže Brkan.
Iako je politički dužnosnik s početka priče želio biti anoniman, neki se ne kriju.
Strateška članarina
Tako je šef kluba zastupnika SNSD-a Radovan Višković u emisiji ATV-a ”Jedan na jedan” pojasnio javnosti kako troši 174 tisuće KM namijenjenih radu kluba zastupnika. Od tog novca, ističe, 60 tisuća KM je uplatio na račun stranke kao ”stratešku članarinu”.
On po 1.500 KM godišnje podijeli zastupnicima i na sve plati poreze i doprinose.
”Platio sam ali ovo zapamtite i jedina sam stranka u Narodnoj skupštini, i to sam želio da javnost zna, platio sam poreze i doprinose prema narodnim poslanicima u iznosu od 40.000 maraka. To su sredstva koja su vraćena ponovo u proračun. A znate što rade ostale kolege. Kad platite na račun supruge ili pravdate nekakvim računima iz cvjećare, iz nekog butika iz nekog restorana onda izbjegavate platiti obveze”, rekao je Višković.
Abdagić navodi kako nije sve ni u novcu.
”Političke stranke dolaskom na vlast nesistematski zapošljavaju svoje članove u institucije, postavljaju ih za savjetnike izmišljaju im pozicije ili osnivaju nove agencije u koje ih uhljebljavaju. Iako stranke direktno nemaju financijsku korist, ovakav sistem povećava potrošnju javnog novca jer na kraju svi ti ljudi dobivaju plaće. A to je novac svih građana”, kaže Abdagić.
Brkan kaže kako je još širi spektar djelovanja po kojem se osigurava i učvršćuje vlast odnosno mogućnost da se bude što bliže izvorima novca.
”Ako na sve dodamo korištenje javnih medija, pa zatim javnog novca za plaćanje privatnih medija, pa recimo izvlačenje novca kroz nevladine organizacije ili kompanije koje pružaju usluge institucijama, možemo dobiti sliku o kakvom se spektru različitih modela manipulacije radi. S pravom možemo tvrditi da su političke stranke najunosniji biznis u BiH, te da tek kada se izborimo s ovim problemom možemo početi govoriti o počecima zrele demokracije u BiH”, zaključuje Brkan.
Iako je središnje izborno povjerenstvo BiH kaznilo je 21 političku stranku u Bosni i Hercegovini s ukupno 34.450 KM a stranke su na sporan način u džep strpale više od dva milijuna KM. Središnje izborno povjerenstvo priznaje kako nema toliko ovlasti ni moći da osim mizernih kazni učini neki korak koji bi stranke onemogućio da troše naš novac kako hoće.
Iako je bilo inicijativa da se zakonodavstvo promijeni, tek su pred lokalne izbore 2016. učinjene kozmetičke promjene, ali je propuštena prilika da se zakonodavstvo uskladi s preporukama Vijeća Europe koje su na čekanju još od 2011. godine.
Istraživanje je nastalo u saradnji s Transparency Internatonal u Bosni i Hercegovini, u okviru inicijative za unapređenje transparentnosti i odgovornosti financiranja političkih stranaka u BiH.
Izvor: Berislav Jurić/bljesak.info
